Menu

Strah od razdvajanja - samo strpljivo!

Draga Rujana,
udomila sam mješanku koja izgleda kao terijer/pekinezer mix, ali već sedam dana je kod mene i izluđuje susjede (živim u stanu) svojim urlanjem i grebanjem po vratima kada ostane sama. Pomišljala sam čak i da je vratim u azil, pošto stvarno ne mogu izaći na kraj s tim, susjedi se bune, vrata su mi izgrebana, na poslu se ne mogu skoncentrirati jer ne znam što će me dočekati doma. Živim sama, ovo mi je prvi pas i mislila sam da neće biti problematična pošto nije mala beba nego pas od godinu i pol ili dvije (tako su mi rekli).
Ne želim odustati ali ne znam kako dalje, možda ovo nije pas za mene. Upomoć.
Maša


Draga Maša,

potpuno razumijem da te izluđuje, ali obrati pažnju na svoju formulaciju: VEĆ je sedam dana kod tebe??? Ne TEK je sedam dana prošlo?
Naravno, kada je neka situacija problematična, čovjeku se čini da traje mjesecima i godinama iako su u pitanju dani, ali baš ovakvi razlozi su me naveli da u knjizi napišem kako je potrebno uzeti godišnji kada se novog psa dovodi u kuću, upravo zato da se ovo ne bi dogodilo - psa se u sva pravila treba uvoditi malo - pomalo, pogotovo ako ih nije naučio kao štene, a psi koji dolaze iz azila ili sa ulice u pravilu nisu naučili pravila života u stanu - što ne znači da neće ako im se jasno iskomuniciraju. Dapače, odrasli psi neke stvari mogu naučiti čak i brže! No dobro, što je - tu je, nema koristi od toga da tu popujem već da ti pomognem riješiti problem. No po principu - muko moja, prijeđi na drugoga, ja sam zamolila Zrinku Bojanić, trenericu iz Dog Dancing Team-a da ti pomogne i predloži korake u rješavanju, a koristiti će ti prethodni tekstovi na sličnu temu koje možeš naći tu i ovdje. Sretno!

Piše: Zrinka Bojanić

Eh, da - strah od razdvajanja.....
Malo slatko štene stiglo je u kuću i svi se trudimo s njime povezati, sviđa nam se što nas prihvaća, trči za nama, veseli nam se, prati nas po stanu, gleda kamo smo otišli...

Na početku nam je slatko kada malo zacvili za nama kada odemo, osjećamo se važno i pomalo herojski - to slatko živo biće ne može bez nas. Slično je i kada udomimo odraslog/starijeg psa, ne znamo što je prošao, želimo mu pružiti dobar dom i pokazati mu kako se i za njega netko želi i voli brinuti..

Problem nastaje kada život krene uobičajenim tijekom - krenete na posao ujutro, pap ponekad i kino navečer, pićence s prijateljima, a psić doma cvili, laje, pati, grebe parket, obavlja nuždu po stanu (iako je naučen istu obavljati vani), grize namještaj i sve čega se domogne, a možda tako sebi čak i ugrozi život. S vremenom nastaje problem sa susjedima, s novcima (popravci i kupovina novih stvari), međuljudskim odnosima (svi jedni druge krive) i na kraju ne možete iz kuće više mrdnuti bez psa. Neki čak i pokleknu i požele ga vratiti otamo odakle je i došao – u doslovnom i figurativnom smislu ;)

funny dog face pics

Takav se problem na engleskom naziva Separation anxiety i relativno je čest kod pasa. Vlasnici se s tim problemom nose na različite načine, a ovakav strah često se i sam smanji ili potpuno prestane kroz neko vrijeme, kada pas shvati da kamo god njegov čovjek otišao, UVIJEK će se vratiti, i kada se vrati, zabaviti će se i podružiti s njim.
Ljudi i psi jako su dugo stvarali tu posebnu vezu - pseća vezanost za čovjeka i suživot s njim upravo je i razlog zašto ih imamo i toliko volimo. Psi su jedinstvena životinjska vrsta po tomo što ne samo da ovise o nama već i vole biti s nama i prirodno je da pokazuju nelagodu kada ih ostavljamo same.

dog licking face quote

Znanost nema pravi odgovor zašto psi prolaze kroz ovakva stanja, ali logički možemo pretpostaviti da za takvo što postoji čitav niz razloga, no najčešći su rano traumatsko iskustvo ili prerano odvajanje od majke (štenci koji se prerano odvoje od majke često kasnije u životu budu skloniji ovom strahu).
Simptomi straha od separacije:
Imate psa koji vas prati po stanu, ne voli kada zatvarate vrata u stanu, voli biti s vama u svakom trenutku? Čim vidi da se spremate izaći, kruži oko vas i vidite da je nemiran, kreće lagano cviliti, a čim zatvorite vrata čujete grebanje i cvilež i lajanje?

Pas vas obožava, imate snažnu povezanost i to vam može pomoći u mnogim drugim aspektima suživota, ali podržavanje tog ponašanja u kojemu pas svog čovjeka prati svaki put kada ustane s kauča da bi otišao do frižidera ili u kupaonicu je za borbu s ovim strahom i vrstom anksioznosti vrlo pogrešan.

Psa treba naučiti da i čovjeku i sebi da prostora. Zbog toga bi među prvima trebalo psa naučiti komandu "Mjesto"
Za početak bi bilo dobro da pas savlada odlazak i boravak na svom mjestu. Je li to boks, njegov jastuk ili kauč, nije toliko važno, ali je važno da zna tamo otići kada je potrebno i da zna da tamo ostaje dok mu se ne kaže drugačije.

Ben Morlock photo Creative Commons License 
Foto: Ben Morlock

Ako ga naučite da bude na svom mjestu, istovremeno ćete ga naučiti i da tamo bude sam i miran. Ako ne može biti sam i miran kada ste kod kuće, zašto bi to bilo tako kada vas nema? Počnite s malim udaljenostima dok ste u istoj sobi. Postupno povećavajte udaljenost od psa i vrijeme dok ne postignete da ostane mirno ležati na svom mjestu dok se muvate po stanu, bilo da vas vidi ili ne vidi. Ova vježba tako se treba protegnuti i do 20 minuta ležanja i može vam značajno pomoći sa strahom od odvajanja.

Također je vrlo važno da izbacite pretjerano uzbuđenje u stanu - morate pomoći svom psu da shvati jednu osnovnu stvar: kada je kod kuće, to je zona mira i sigurnosti i ugode. U stanu se ne divlja, u stanu se ne laje, ne skače se s jednog kauča na drugi, ne juri se po parketu...
Stan nije pseći park - u stanu je odmor i spavanje, vani je igra.

Stoga nagrađujte trenutke u kojima je pas miran, na svom mjestu i u svojim mislima. U veliku borbu protiv straha od odvajanja kreće se malim koracima, a ti koraci kreću od vas i vašeg ponašanja dok ste bavite s njim.

1024px Sleeping black dog copy

Ovo je jako važno i proteže se na vaš odnos s psom tokom cijelog dana, svaki dan. Ovaj problem ne rješava se u tri jednostavna koraka kao što vas inače upućujem kada nešto učite psa, i zato je vrlo bitno da cijelo vrijeme budete mirni i uporni pri radu sa psom na ovom problemu.

Tjelesna aktivnost
Jedna vrlo jednostavna stvar liječi mnoge probleme i strahove kod pasa - redovita (i obilna, dodala bih) tjelesna aktivnost. Nije uzalud nastala ona izreka - umoran pas je dobar pas. Ovisno o potrebama vaše zvijeri - nekima je dovoljna 15 minutna jutarnja šetnja po kvartu, ali ako imate živahnog i energičnog psa, stvarno ga dobro prošećite prije posla, bacajte mu lopticu, natežite se malo sa starom krpom ili čarapom...

dreamchaser

Kada dođete kući iz šetnje svakako ga nahranite i nakon toga ostavite kući umornog i opuštenog s nekim predmetom za zanimaciju poput umjetne kosti ili napunjenog Konga (pazite samo da bude čvrsti originalni Kong, ne jeftine kopije koje može brzo uništiti pa i progutati dijelove).

Ako mislite da je za vašeg čupavog četveronošca dovoljna samo šetnja po kvartu, neka to bude, tzv. "strukturirana šetnja". To zapravo znači da je pas na povodniku, šeta uz vas, bržim tempom, nema njuškanja, nema lajanja, nema obavljanja nužde, pozdravljanja drugih pasa, samo vas dvoje - hodate. Možete ovu priliku iskoristiti za učenje psa da hoda pristojno na povodniku, s obzirom da je tek kratko vrijeme kod vas.  Odredite si početnu točku, prije toga ga naravno pustite da obavi kratko jutarnju nuždu, ali kada ga stavite na povodnik, 10-15min samo hodajte. Kada vi stanete, neka on stane kraj vas, kada krenete, neka i on krene s vama. Ne biste vjerovali koliko ujednačen tempo i ovakva šetnja potroše energije.

Rituali odlaska i dolaska
Kada odlazite od kuće, dosta je bitno da pazite da se ne pozdravljate i opraštate kao da se nećete vidjeti danim, mjesecima ili godinama! Zaboravite davanje pusa i tepanje "čuvaj kuću, brzo će mama doći, ma samo malo odspavaš pa se družimo.."

Stavite psa na mjesto i jednostavno otiđite.

Longhaired Dachshund portrait
NE, NE GLEDAJTE GA U OČI!

Isto je i kada se vraćate. Da, pas vam se, naravno, ludo veseli - ali kao i kod odlazaka od kuće, tako i kod dolazaka trebate biti mirni – konačno, nište se posebno nije dogodilo, zar ne? Samo ste bili na poslu i vratili se – ako se opraštate kao da se više nećete vidjeti i pozdravljate kao da vas godinama nije bio, samo u psu jačate nervozu, nemir i iščekivanje.

Ne mazite, ne hranite i ne hvalite psa dok je previše uzbuđen, zato što psu koji je anksiozan tako ne pomažete. Bez promjene ovog pristupa, teško ćete raspetljati pitanje separacijske anksioznosti.

Put do osam sati započinje s osam sekundi
Započnite u kontroliranim uvjetima i s vrlo kratkim vremenom ostavljanja. Put do osam sati samoće počinje sa 8 sekundi samoće :)

Stavite psa na mjesto, izađite iz stana i vratite se prije nego pas počne cviliti. Ponavljajte to nekoliko puta i polako produžujte period koji ste vani. Varirajte vrijeme provedeno izvan kuće. Jednom se vratite za 15 sekundi, drugi puta nakon dvije minute, pa onda nakon tri minute, pa nakon sedam, pa trideset sekundi...

Ali polako! Ako ne funkcionira, idete prebrzo. U nekom trenutku pas će umjesto cvileža reći "ovo je besmisleno, ne moram dramiti - ovi se moji uvijek vrate i sve bude u redu".

Štenci
Ako ste uzeli štene upravo zato jer je vrijeme godišnjih odmora pa mu se možete više posvetiti, to je sjajno. Preporučam da štene od prvog dana navikavate da ostaje samo, ostavljajući ga najprije na kratko vrijeme, a onda polako produljujte taj period, kako mu vaši prvi odlasci na posao ne bi predstavljali šok.

Animals Dogs Sad dachshund lying on the couch 084279
NE, NJEGA TEK NE SMIJETE GLEDATI U OČI!

Već smo ranije pisali o tome kako i zašto psa naviknuti na boks, a ista je stvar primjenjiva i na strah od razdvajanja. Ako štene naučite da bude u svojoj "kućici", možete ga ponekada zatvoriti kada ste kod kuće, ponekad kada vas vidi, ponekad kada vas ne vidi. Tako će mu lakše pasti i vaši odlasci iz stana.
Treba imati na umu i da štenci vrlo često pokazuju simptome ove vrste anskioznosti, no u velikom postotku to se s vremenom izgubi i ne razvije u ozbiljan problem, tako da ne treba paničariti ako maleni malo cvili kada vas nema.

Ne kažnjavajte psa i imajte STRPLJENJA
U borbi s ovim strahom, pazite da NIKADA ne kažnjavate psa i naoružajte se s puno strpljenja. Uglavnom rješavanje ovog straha traje danima ili tjednima, no ponekad mjesecima, pa čak i godinama, a u najtežim slučajevima i čitav život. To naravno ne znači da trebate odustati od psa, no ako se u nekom razumnom roku od mjesec-dva ne smiri (a vi poduzimate potrebne korake) uvijek se možete obratiit psihologu za pse.

Ono što je svakako potrebno je raditi na ovome od samog početka vašeg suživota sa psom, bez obzira na njegovu starost. Ali pomalo – barem tokom vikenda ako ste u prilici, umjesto da u ponedjeljak ujutro naprosto odete na posao a pas ostane sam osam sati u komadu.

Srećom - ljeto je, vrijeme godišnjih odmora, pa možda si možete uzeti taj luksuz da i psu i sebi pomognete radeći korak po korak. Konačno, čekaju vas još godine zajedničkog života i svaka će vam se uložena minuta vremena višestruko isplatiti!
P.S.
Možda može pomoći feromonska ogrlica, kao u ovom slučaju s Rujaninim psom.
 










KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK