Menu

Selidba iz kuće u stan - psi laju, susjedi se bune...što sad?

Draga Rujana, dakle, imam "zaistač" problem s mojim kujama i lajanjem.

Nedavno sam se preselila iz obiteljske kuće gdje sam imala odvojen stan u stambenu zgradu. Već nakon par dana susjed mi je rekao da čuje moje kujice (godinu dana i 5 godina stare) kako "se malo žale kad me nema doma" - radim osmosatno radno vrijeme i svakako ih prošetam prije i kasnije, k tome se bavim raznim aktivnostima s njima, joggiram i mislim da razlog njihovu lajanju nije frustracija proizašla iz nedovoljno aktivnosti. Problem je u tome što one nisu navikle na zvukove kakvi se čuju u stambenoj zgradi gdje ljudi često prolaze hodnikom, otvaraju i zatvaraju vrata, voze se liftom i slično. Mislila sam da će se naviknuti, no večeras (mjesec dana nakon useljenja) me zaustavio predstavnik stanara koji stanuje ispod mene i fino pristojno se predstavio i pitao što ćemo napraviti s lajanjem i kako ćemo to riješiti za budućnost.

Dok smo pričali pred njegovim stanom, ove moje gore su lajale k'o mutave (vjerojatno još pojačano jer su mene čule na hodniku) a od susjeda preko puta psi nisu ni pisnuli, iako smo im stajali pred vratima.

One meni u obiteljskoj kući nisu ovako lajale, tako da ja ne znam što da radim po tom pitanju i kako da to riješim. Također nisu nikada tako dugo preko dana ostajale same - možda će se to s vremenom smiriti, a možda im naprosto prijeđe u ponašanje i to nikad ne prestane, a onda stvarno ne znam kako ću dalje. Također ne postoji ništa što ja njima mogu ostaviti da žvaću 8 sati pa da bi se time zabavile....pomalo sam očajna. Nadam se da ćeš naći nekoga tko bi mi mogao dati savjet.

B.

what do you mean


Draga B.,
u knjizi sam opisala kako sam i ja svojevremeno imala sličan problem, no zbog prirode stanara moje zgrade, to tada nije bio baš toliko goruće pitanje....naime, u jednosobnom stanu četverokatnice u kojoj smo živjeli (4 stana na svakom katu pa ti vidi koliko je to buke na hodniku) stanovala je hrpa Auslendera (stranaca), od čega i jedan diler s majkom iz Srbije, 2 gay para, nekoliko pijanaca i žena s otprilike 7 komada djece koja su bila glasnija od mojih pasa. Dakle, vjerojatno je svatko od njih imao razlog zašto se NE buni što moji psi zavijaju i laju. A otkrili smo da zavijaju i laju jednoga lijepog dana kada nam se zaglavila lova u aparatu za pljuge ispod kuće, a prozor u stanu je ostao otvoren (na ulicu)...odozgo se odjednom čulo sotto voce pjevanje, u stvari tuljenje koje je uskoro prešlo u arlaukanje i lajanje, pa ponovno u tužno zavijanje....
Jeger se ustrčao gore i šakom opalio po vratima urlajući "Tišinaaaa!"
Bilo je to u petak.
Vikend smo proveli sjedeći ispred haustora i pljugajući (fuj, ne mogu ni zamisliti da sam nekad pušila taj smrad) te čekajući da počne deračina, na što bi se netko od nas zaletio na 2. kat i sfrkanim novinama opalio prvo po vratima, zatim otvorivši vrata po podu pored ono dvoje nesretnika urlajući kao Belzebub, kralj svih demona....nije baš bio idealan način da provedemo vikend, ali urodio je plodom. Sigurna sam da se isti rezultat mogao postići i nekom nježnijom metodom, ali prije 20 godina takve nije bilo na vidiku.

index

Za strpljenje je potrebno dobro društvo - sjećate se one reklame: "S cigaretom nisi sam??"

Stoga sam zamolila Marka iz Udruge Canis Campus da ti odgovori na ovo pitanje, po mogućnosti u nekoliko varijati. Sigurna sam da nisi ni prva ni jedina s takvim problemom i da biše pasa u Zagrebu živi u stambenim zgradama nego u privatnim kućama i svi su oni manje više morali naučiti da se ne deru bez veze, susjeda radi.

Da je i Medo to naučio, ne bi danas bio u škripcu između zakona i svog vlasnika.. stoga eto, predajem riječ znalcu i pri tome pozivam sve čitatelje/ice da podijele s nama svoja iskustva ispod teksta u komentarima.

Pozdrav,

Ovo je čest problem s kojim se svakodnevno susrećemo u suživotu čovjeka i psa u urbanim sredinama. Nažalost, iz maila nemam dovoljno informacija koje bi ukazale na razlog lajanja. Kao i u svim drugim sferama i kod ponašanja pasa je jako bitna dijagnostika u detektiranju izvora problema. Postaviti ću tezu da su gore navedeni psi stabilni, da im ništa u životu ne fali (nisu isfrustrirani) i da se jednostavno radi o promjeni teritorija i adaptaciji na nove zvukove. Mlada kujica je vjerojatno pojačano osjetljiva na novosti u svom životu a starija kujica se još uvijek da poljuljati u odgoju - a možda joj je baš i zanimljivo se malo priključiti lajanju.

U psećoj prirodi ovo u principu i ne predstavlja problem - u njihovoj glavi one samo čuvaju svoj teritorij, a moguće je da se čak i zabavljaju i troše svoju energiju na lajanje, pošto su zatvoreni u dosadnom stanu i po 8 sati dnevno u tišini.

Ukoliko su živjeli do sada živjeli u privatnoj kući, vjerojatno je fluktuacija ljudi pred kućom bila manja, odnosno možda ne i manja koliko ljudi nisu prolazili tik uz vrata kuće zbog dvorišta koje vrlo često dijeli vrata od kuće i cestu. Sada svi stanari marširaju pred njihovim vratima, te u njihovim očima samo što nisu pristupili njihovom domu.

Ove dvije kujice su odjednom u novom prostoru i iza velikih vrata čuju nove zvukove i mirise: hodanje po stepenicama gore-dolje je njima u potpunosti novi zvuk, a time i nova potencijalna prijetnja za njihov dom. Uz to, ako čuju još i vaš glas u predvorju, nije ni čudo da će još jače početi lajati ne bi li vas zaštitili od te nejasne prijetnje u novom prostoru...

koker copy

"Nećeš ući, zlotvore!Ovo je moj stan!"

E sad - postoje različiti pristupi i različita rješenja ovog problema, pa ću ponuditi neka:

1.     Ako želite koristiti pozitivnu metodu, onda morate čučati ispred vrata i nagrađivati svaku tišinu psa, kako bi u konačnici produžili tišinu koliko je god to moguće, što bi bio krajnji rezultat. Korekciju nikada ne bi koristili i naravno, morali bi ići korak po korak: prvi korak - u stanu s psima ste i nagrađujete svaku tišinu dok susjedi prolaze stepenicama. Drugi korak - izlazak iz stana, a da psi i dalje šute pa nagrađujete i to. Treći korak - zatvaranje vrata i čučanje pred vratima dok susjedi prolaze nakon čega se vraćate u stan i nagrađujete pse. Četvrti korak - izlazite iz zgrade i vraćate se s nagradama gdje psi šutke čekaju vaš povratak znajući da će dobiti poslasticu ako ne budu lajali. Jasno je da za sve ovo moraju biti gladni, a nagrade neka budu nešto što jako vole ali ne dobijaju na redovnoj bazi. No ako u bilo kojem trenutku počnu bjesemučno lajati, morate se vratiti korak nazad, a možda i na početak - i tako iz dana u dan dok ne postignete konačno željeno ponašanje - tišinu u stanu. Ovo bi bio najugodniji pristup psima, ali da li je dovoljno ugodan vama to sami morate odlučiti, jer je za ovu metodu potrebno puno živaca, vremena i volje...

2.     Drugi pristup bi bio s metodom korekcije. Dakle, stojite kraj vrata s psima u stanu, a čim jedan od pasa zalaje korigirate ga s glasnim "DOSTA" (ili koju god već riječ želite koristiti), a zatim i nekom fizičkom korekcijom lagane neugode (ne mislim da se psa treba udariti). Kada se pas stiša nagradite ga s veselim "BRAVO". Na taj način ćete dobiti željeno ponašanje - pas će shvatiti da ako jako brzo zašuti dobija poslasticu, a ako laje da će biti korigiran. Vježbajući ovu metodu jako brzo postignete to da na sam glas "DOSTA" psi zašute, te vrlo često prestaju lajati jer im uđe u naviku da će biti korigirani i kasnije nagrađeni za tišinu. Ovo je hibridna „Cesar Millan“ metoda, pošto je "Dosta!" istovjetno onom njegovo "SHHHT!" ali na to sam još na kraju dodao pohvalu "BRAVO" kako bi se pas vratio u pozitivan osjećaj.

3.     „Najljenija“ metoda su ogrlice protiv lajanja. Danas se na tržištu može naći cijeli niz ogrlica protiv lajanja: one služe kako bi psa u trenutku korigirale i stvorile mu neki tip neugode. Mogu to biti korekcije laganim vibracijama, sprej koji stvara neugodan mirs (limunska trava) i sl. Ne radi se tu o ne znam kakvim neugodama, ali psa u ovoj metodi ne čeka niti kakva nagrada.

4.     I na kraju takozvana „tulum“ metoda: jednostavno upalite psima što glasniju muziku, nek' im tuče house cijeli dan na radiju pa neće više znati raspoznati da li to susjedi šetuckaju po stepenicama ili im bubnja u glavi.... Zezam se naravno, ali ostaviti upaljen radio ili TV da se psima odvrati pažnju na zvukove u hodniku također može biti jednostavna i bezbolna metoda, no naravno sve ovisi o situaciji. Nekim će susjedima možda glazba smetati više od lajanja.

Nadam se da će neka od navedenih metoda riješiti Vaš problem s psima, a naravno da sve ovisi i o tome koliko vremena i volje imate za rad s psom. Ni jednu od ovih metoda ne promoviram, a niti jednu ne osuđujem, svatko ima svoj pristup. I sam sam nekada koristio isključivo kliker i nagrade, ali u radu s klijentima sam shvatio da puno ljudi takve metode ne zna i ne želi koristiti. Naravno da se onda situacija može samo dodatno zakomplicirati, pa stoga sada smatram da treba ljudima pružiti nekoliko mogućnosti pa neka biraju prema sklonostima. Naravno da se ne koristim fizičkim kažnjavanjem, to se podrazumijeva.

I na kraju - smatram kako je najbitinije da volite i pazite svog ljubimca, te uživate u u suživotu, no to ponekad neće biti moguće bez truda.

Stoga ako Vi ili bilo tko drugi želite detaljno popričati baš o Vašem specifičnom slučaju i čuti još eventualnih mogućnosti za rješenje ovog problema, slobodno nazovite na 060 500 005 Canis Campus.

Marko Ljutić

FB profile pic 2

KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK