Smetlarenje - kako psa odviknuti od trpanja u usta svega što stigne?
- font size decrease font size increase font size
Evo opet mene s pitanjem, a sigurna sam da i mnoge od vas muči isto: kako odviknuti psa od smetlarenja? Naime, moja šestomjesečna kujica Pixie bila je napuštena i strašno mršava - bez sumnje je u životu češće bila gladna nego sita. Nažalost, posljedica toga je velika strast kojom se odaje skupljanju svega iole jestivoga po ulicama, parkovima, šumama i nasadima bijeloga Zagreb-grada.
Kao što je svakom vlasniku pasa poznato, Zagreb baš i nije bijeli, djelomično zahvaljujući mnogima od nas koji ne skupljaju drek svojih ljubimaca, djelomično našim sugrađanima koji se olakšavaju na najnevjerojatnijim mjestima (pa sam tom fenomenu posvetila i čitavo poglavlje u knjizi), a djelomično i sugrađanima koji misle da rade nešto dobro ako bacaju otpatke hrane u grmlje “siročekima” i nesvjesni da time čine više štete nego dobra. Naravno, ima i onih zlonamjernih koji bacaju i otrovanu hranu, ali nećemo sada o tome….
Dakle, Pixie trpa u sebe sve što stigne i ne mogu joj stati na rep (figurativno, naravno)! Stoga sam zamolila za pomoć Anu Odak, trenericu pasa koja se kinologijom bavi već preko deset godina i povremeno drži tečajeve i školice za četveronošce i njihove vlasnike.
Evo što mi je Ana odgovorila:
Smetlarenje, kako mnogi vlasnici pasa sami sebe tješe je prirodno ponašanje pasa - hraniti se vani. Je li to istina ili samo bijeg od istine: "Nisam dovoljno radio/la na tome ponašanju i pas mi jednostavno jede sve šta vidi, makar to uključuje odljepljivanje žvake s betona?!"
Proždrljivost, manjak vitamina, težak život prije nego što si ti postala vlasnica tog psa ili jednostavno dosada u šetnji - su sve mogući razlozi zbog kojih pas postane smetlar.
Najpoželjnije je, a uvijek ovisno o tome šta pas jede vani, provjeriti zdravstveno stanje. Valja eliminirati vanjski faktor, jer zdravlje naših pasa nam mora biti najbitnije. Isto tako, molim i tebe i sve vlasnike da shvate da pas vani može pojesti stvarno svašta, ujedno i nešto opasno. Prisjetimo se samo situacije u Zagrebu prošle godine kada je trovanje bilo aktualno.
Kada je riječ o štenetu, a Pixie to sa svojih šest mjeseci jest - definitivno sam za rad od malih nogu. Pravila ponašnja moraju se psu objasniti; jednako kako nije poželjno da pas izleti na cestu, skače po tuđoj djeci u parku, tako nije poželjno ni da skuplja smeće sa poda. Pas mora naučiti da vani ne skuplja hranu s poda. Kako?! Neke od ideja i koraka su sljedeće:
1. Zgodna vježbica za vježbati doma je stavljanje hrane na pod na malu hrpicu koju pokrijemo rukom.
Pas je u prvim momentima zainteresiran da dođe do hrane, ali nakon nekog vremena odustaje (na bilo koji način, npr legne ili se pomakne unatrag) i mi ga u tom trenutku nagrađujemo. Povisivanjem kriterija vježba izgleda na kraju tako da mi možemo ostaviti hranu na podu i pas ju ne uzima dok mu mi ne dozvolimo (npr komanda možeš, uzmi). Završna faza bi bila da neovisno o hrani na podu psa možemo pustiti da hoda pored nje, bez da ju on uzme do trena dok mu nije dopušteno. Ovo je dugotrajan proces, ne vikend trening, no rezultat je siguran život vlasnika i psa.
2. Miniranje terena.
Zgodna metoda za pse kod kojih je smetlarenje već uzelo maha. Samo želim prvo dati na znanje da ova metoda zahtjeva također puno angažmana i poželjno je vježbati s jednim psom, pošto znam da ih u kućanstvu imaš više. Odlaziš van, minirš put koji ćeš proći sa komadima hrane koji su psu zanimljivi (od briketa, kruha, do slasnih komada mesa - ovisno o stupnju treninga). Nakon toga, uzimaš psa i odlaziš van. Znaš gdje je hrana i možeš pravovremeno reagirati, bez da si iznenađena kada Pixie nešto nađe. Sve ide u tvoju korist- psa možeš od hrane pozvati, jer ti je na povodniku (kratkom ili dugom). Možeš ga pozivati s drugim komadom hrane koji dobije kada dođe do tebe ili pak s najdražom igračkom. Kriterij se povisuje slasnijim komadima hrane, a idealna i završna faza je pas koji više na sebi nema povodnik. Smatram ovu metodu veoma efikasnom, ali jednako tako i podosta dugotrajnom. No svakako je bolje odraditi jedan ovakav trening želimo da nam naš dragi četveronožac dugo bude najbolji prijatelj.
Za kraj, želim poručiti svima vama da se morate prisjetiti i dobro zapitati koje ste zadatke dali svom psu i da li ih on uopće može savladati. Dijete od 4 godine sigurno ne biste upisali u 7. razred osnovne škole, zar ne? Isto tako psa koji ne zna da nije dozvoljeno jesti vani ne možete pustiti u parku pored kante za smeće u kojoj ima hrpa zanimljivih stvari, kao što sam sigurna da zaigrano štene nikada ne biste pustili da se bez povodnika igra pored prometne ceste. Očekivanja moraju biti u skladu sa onim što vaš pas zna. Svaka šetnja treba biti obostrana uživancija, ugoda i zadovoljostvo. Suradnja između vlasnika i psa je ključ ovog prijateljstva koje traje i pamti se vječno.
Ana Odak je vlasnica dva psa; Luje, mješanca od osam godina udomljenog s ceste i Kote, kujice "marke" border collie stare četiri godine. Velika je ljubiteljica rada sa psima, vječno u nekim idejama i djelatnostima, aktivna u kinologiji sada već skoro deset godina, luda za smišljanjem pasjih trikova, pa tako i odlučila pokrenuti dog dancing granu kod nas. Radi tzv. kliker metodom, koja se pokazala toliko učinkovita da Kota zna sigurno oko par stotina trikova - od stvaranja balona u lavoru vode, pospremanja kovanica u čašu, do najobičnijeg daj šapu.
Za pomoć joj se možete obratiti na mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Kao što je svakom vlasniku pasa poznato, Zagreb baš i nije bijeli, djelomično zahvaljujući mnogima od nas koji ne skupljaju drek svojih ljubimaca, djelomično našim sugrađanima koji se olakšavaju na najnevjerojatnijim mjestima (pa sam tom fenomenu posvetila i čitavo poglavlje u knjizi), a djelomično i sugrađanima koji misle da rade nešto dobro ako bacaju otpatke hrane u grmlje “siročekima” i nesvjesni da time čine više štete nego dobra. Naravno, ima i onih zlonamjernih koji bacaju i otrovanu hranu, ali nećemo sada o tome….
Dakle, Pixie trpa u sebe sve što stigne i ne mogu joj stati na rep (figurativno, naravno)! Stoga sam zamolila za pomoć Anu Odak, trenericu pasa koja se kinologijom bavi već preko deset godina i povremeno drži tečajeve i školice za četveronošce i njihove vlasnike.
Evo što mi je Ana odgovorila:
Smetlarenje, kako mnogi vlasnici pasa sami sebe tješe je prirodno ponašanje pasa - hraniti se vani. Je li to istina ili samo bijeg od istine: "Nisam dovoljno radio/la na tome ponašanju i pas mi jednostavno jede sve šta vidi, makar to uključuje odljepljivanje žvake s betona?!"
Proždrljivost, manjak vitamina, težak život prije nego što si ti postala vlasnica tog psa ili jednostavno dosada u šetnji - su sve mogući razlozi zbog kojih pas postane smetlar.
Najpoželjnije je, a uvijek ovisno o tome šta pas jede vani, provjeriti zdravstveno stanje. Valja eliminirati vanjski faktor, jer zdravlje naših pasa nam mora biti najbitnije. Isto tako, molim i tebe i sve vlasnike da shvate da pas vani može pojesti stvarno svašta, ujedno i nešto opasno. Prisjetimo se samo situacije u Zagrebu prošle godine kada je trovanje bilo aktualno.
Kada je riječ o štenetu, a Pixie to sa svojih šest mjeseci jest - definitivno sam za rad od malih nogu. Pravila ponašnja moraju se psu objasniti; jednako kako nije poželjno da pas izleti na cestu, skače po tuđoj djeci u parku, tako nije poželjno ni da skuplja smeće sa poda. Pas mora naučiti da vani ne skuplja hranu s poda. Kako?! Neke od ideja i koraka su sljedeće:
1. Zgodna vježbica za vježbati doma je stavljanje hrane na pod na malu hrpicu koju pokrijemo rukom.
Pas je u prvim momentima zainteresiran da dođe do hrane, ali nakon nekog vremena odustaje (na bilo koji način, npr legne ili se pomakne unatrag) i mi ga u tom trenutku nagrađujemo. Povisivanjem kriterija vježba izgleda na kraju tako da mi možemo ostaviti hranu na podu i pas ju ne uzima dok mu mi ne dozvolimo (npr komanda možeš, uzmi). Završna faza bi bila da neovisno o hrani na podu psa možemo pustiti da hoda pored nje, bez da ju on uzme do trena dok mu nije dopušteno. Ovo je dugotrajan proces, ne vikend trening, no rezultat je siguran život vlasnika i psa.
2. Miniranje terena.
Zgodna metoda za pse kod kojih je smetlarenje već uzelo maha. Samo želim prvo dati na znanje da ova metoda zahtjeva također puno angažmana i poželjno je vježbati s jednim psom, pošto znam da ih u kućanstvu imaš više. Odlaziš van, minirš put koji ćeš proći sa komadima hrane koji su psu zanimljivi (od briketa, kruha, do slasnih komada mesa - ovisno o stupnju treninga). Nakon toga, uzimaš psa i odlaziš van. Znaš gdje je hrana i možeš pravovremeno reagirati, bez da si iznenađena kada Pixie nešto nađe. Sve ide u tvoju korist- psa možeš od hrane pozvati, jer ti je na povodniku (kratkom ili dugom). Možeš ga pozivati s drugim komadom hrane koji dobije kada dođe do tebe ili pak s najdražom igračkom. Kriterij se povisuje slasnijim komadima hrane, a idealna i završna faza je pas koji više na sebi nema povodnik. Smatram ovu metodu veoma efikasnom, ali jednako tako i podosta dugotrajnom. No svakako je bolje odraditi jedan ovakav trening želimo da nam naš dragi četveronožac dugo bude najbolji prijatelj.
Za kraj, želim poručiti svima vama da se morate prisjetiti i dobro zapitati koje ste zadatke dali svom psu i da li ih on uopće može savladati. Dijete od 4 godine sigurno ne biste upisali u 7. razred osnovne škole, zar ne? Isto tako psa koji ne zna da nije dozvoljeno jesti vani ne možete pustiti u parku pored kante za smeće u kojoj ima hrpa zanimljivih stvari, kao što sam sigurna da zaigrano štene nikada ne biste pustili da se bez povodnika igra pored prometne ceste. Očekivanja moraju biti u skladu sa onim što vaš pas zna. Svaka šetnja treba biti obostrana uživancija, ugoda i zadovoljostvo. Suradnja između vlasnika i psa je ključ ovog prijateljstva koje traje i pamti se vječno.
Ana Odak je vlasnica dva psa; Luje, mješanca od osam godina udomljenog s ceste i Kote, kujice "marke" border collie stare četiri godine. Velika je ljubiteljica rada sa psima, vječno u nekim idejama i djelatnostima, aktivna u kinologiji sada već skoro deset godina, luda za smišljanjem pasjih trikova, pa tako i odlučila pokrenuti dog dancing granu kod nas. Radi tzv. kliker metodom, koja se pokazala toliko učinkovita da Kota zna sigurno oko par stotina trikova - od stvaranja balona u lavoru vode, pospremanja kovanica u čašu, do najobičnijeg daj šapu.
Za pomoć joj se možete obratiti na mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.