Šora, ševa, šega
- font size decrease font size increase font size
Znam da sam ovu rubriku nazvala Vaša pitanja, ali opet - to ne znači da ja sama nemam pitanja! Daleko od toga da su moji psi savršeno odgojeni, ili da sve znam o odgoju pasa - u knjizi zorno opisujem kako to zapravo i nije slučaj, dapače - često mi se događa da naiđem na određene probleme, pogotovo ako uzmete u obzir da šetam 4 psa istovremeno.
Dakle, jučer se odigrao nemili događaj koji me nagnao da sama sebi napišem ovo pismo te potražim mjerodavnu osobu koja će mi odgovoriti.
Šetala sam tako Dubravkinim putem, mimoilazeći se usput s drugim psima i ljudima, što uglavnom prolazi bez ikakvih incidenata, kadli se odjednom u susret nama zaletjela krupna njemačka ptičarka (koju inače znam iz viđenja i više puta smo se izmimoilazile bez ikakvih problema) i navalila ravno na Joy! Joy je Parson Russell terijerka od cca 7 kg koja ima putra na glavi što se tiče agresije, ali one koja se odvija na uzici, odnosno kada netko podigne svoga psa na ruke, što je inače posebna tema koju također kanim dobrano obraditi na ovom blogu.
Dakle, tuđa kuja od cca 35 kilograma počela je po podu razmazivati moju kuju od cca 7 - kad kažem napala, ne mislim pri tome da ju je bacila na pod, pritisla šapom i prijeteći režala, već doslovce aktivno napala.
To svakako nije prvi, pa čak niti stoti put da je neki pas napao moga tokom preko 30 godina držanja pasa, pogotovo što oduvijek imam male pse, tako da sam relativno iskusna što se tiče tih situacija i rekla bih čak da nisam pretjerano "histerična". Procijenila sam u tom dijeliću sekunde da bi bilo najpametnije kuji skrenuti pažnju na trenutak, kako bi se moja izvukla i pobjegla, pa sam je - vrlo odmjerenim udarcem tenisicom i s polovinom snage - šutnula u butku!
Da, Rujana Jeger, spisateljica i kolumnistica, opalila je "vritnjak" tuđem psu!
Nije nešto čime se dičim, ali smatram da nisam imala drugog izbora. Razloga su tri:
1. vlasnika nije bilo na vidiku
2. moj pas je točno 4-5 puta manji
3. postojala je opasnost da se Susjed (43 kg) i Liza (30 kg) uključe u tučnjavu
Rasplet:
ptičarka je pustila Joy, Joy se izvukla, a istovremeno se 100 metara dalje ukazala vlasnica, prema kojoj je ptičarka potrčala, s Joy, Susjedom i malom Pixie za petama.
Kada je došla do vlasnice, raspoloženje se posve promijenilo i počela se igrati s Susjedom. Vlasnica je potrčala ne bi li ju zavezala, na što sam ja doviknula da ne treba jer je sada sve u redu, ali da nije u redu što je tako napala psa toliko manjeg od sebe. Na to se vlasnica počela derati na mene da kako ja mogu njezinog psa udarati nogom.
Pokušala sam joj objasniti situaciju, ali sam shvatila da s nekim ljudima i u nekim situacijama nije moguće normalno rezonirati pa sam rekla da mi svakako ne bi palo na pamet razdvajati ih rukama, okrenula se i otišla.
Ne znam kako vi, ali ja se radije ne konfrontiram ako ne moram. Iz mog iskustva, iz jednog ili više ljudi u afektu će rijetko proizaći pametno rješenje.
Naravno, kao osobu sa saviješću, muči me jesam li dobro postupila.
Zato sam danas nazvala Miroslava Krušlina, poznanika koji je trener za pse, uzgajivač Cairn i Russian terijera i živi u harmoniji sa svojom suradnicom Željkom Bišćan i (trenutačno) 5 pasa, 6 patuljastih prašćića, 3 patuljaste koze, jednom mačkom, jednim mini ponijem i 16 kokošaka.
E, pa ako ovaj moderni Noa ne zna rješavati razmirice između svakojakih vrsta, pomislila sam - onda stvarno ne znam koga bih drugog pitala! Usput sam ga pitala i što bi bio ispravan postupak ako moj veliki pas (ili psi) napadnu nečijeg malog (da se razumijemo, da dobiju "vritnjak" u toj situaciji, smatrala bih da su ga i zaslužili).
Evo što mi je Miroslav odgovorio:
Pozdrav,
dakle imaš velike pse i jednog malog - dotrči nepoznati pas i napadne najmanjeg. Jesi li dobro reagirala tako što si pesu nabila vritnjak? Budući da je nepoznati pas pustio i pobjegao, očito je da si dobro procijenila situaciju i dobro odreagirala. No, nakon vritnjaka, mogao se okrenuti i napasti tebe, a onda bi ga tvoji ostali psi sigurno napali i kako bi to završilo teško je i zamisliti....
Što se tiče pitanja što ukoliko tvoji veliki psi napadnu nečijeg malog psa? Iz mog iskustva - mojih je 7 pasa napalo malog Cairn terijera! Jedino što sam mogao je uletjeti među njih, uhvatio Cairna za šiju, izvukao ga, digao i odnio, a svojim psima uzviknuo komandu zabrane. Ali to dizanje smiješ napraviti samo ako su veliki psi tvoji i ako si sigurna da će poslušati komandu. Naime, dogodilo mi se jednom da su se potukle naša belgijska ovčarka i Cairn terijerka i kada je Željka podigla terijerku, belgijanka ju je iščupala iz ruku.
Dakle, definitivno najgore je rješenje dizati svog malog psa kada nailazi ili ga napada veći pas - ako samo nailazi, najčešće neći biti problema, a ako ga napadne, mali će se pas često moći sam obraniti (naravno ovisi o pasmini napadača i o pasmini malog psa - jer nije svejedno nailazi li u susret njemački ptičar ili dogo Argentino, kao i imaš li njemačkog lovnog ili Yorkshire terijera).
Ako imaš Jorkija a napadne ga Argentino, nema baš puno izlaza. Jednu sam takvu situaciju riješio tako da sam manjeg psa kada sam ga uspio izvući nepoznatom Argentinu iz čeljusti bacio preko ograde u susjedno dvorište.
Jedno od pravila kada se tvoj pas potuče s nepoznatim psom je da nikada ne razdvajaš pse ako to isto ne učini vlasnik drugog psa. No često je slučaj da vlasnik nije u blizini, a dok stigne, može se dogoditi puno štete. Nikako svog ili tuđeg ne smiješ primati rukama, a pogotovo za vrat, jer tada te i vlastiti može ugristi!
Ako je i vlasnik drugog psa prisutan i želi razdvojiti pse, tada u istom trenutku oboje morate uhvatiti pse za stražnje noge, razdvojiti i baciti svakoga na svoju stranu. Tada slijedi komanda zabrane ili za neku statičnu vježbu - sjedi, lezi, itd. Pse treba odmah staviti na povodnik, pregledati ima li ozljeda, je li sve u redu i to je - to.
Pozdrav, Miro
Miroslav Krušlin, trener za školovanje pasa, tel.099 82 52 901, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Miro i Željka su također osnivači Nove Arke, edukacijskog centra za obrazovanje odraslih te uzgajatelji crnih ruskih i Cairn terijera
I na kraju - poznati program za odgoj pasa Leerburg nudi vrlo slično rješenje:
Dakle, jučer se odigrao nemili događaj koji me nagnao da sama sebi napišem ovo pismo te potražim mjerodavnu osobu koja će mi odgovoriti.
Šetala sam tako Dubravkinim putem, mimoilazeći se usput s drugim psima i ljudima, što uglavnom prolazi bez ikakvih incidenata, kadli se odjednom u susret nama zaletjela krupna njemačka ptičarka (koju inače znam iz viđenja i više puta smo se izmimoilazile bez ikakvih problema) i navalila ravno na Joy! Joy je Parson Russell terijerka od cca 7 kg koja ima putra na glavi što se tiče agresije, ali one koja se odvija na uzici, odnosno kada netko podigne svoga psa na ruke, što je inače posebna tema koju također kanim dobrano obraditi na ovom blogu.
Dakle, tuđa kuja od cca 35 kilograma počela je po podu razmazivati moju kuju od cca 7 - kad kažem napala, ne mislim pri tome da ju je bacila na pod, pritisla šapom i prijeteći režala, već doslovce aktivno napala.
To svakako nije prvi, pa čak niti stoti put da je neki pas napao moga tokom preko 30 godina držanja pasa, pogotovo što oduvijek imam male pse, tako da sam relativno iskusna što se tiče tih situacija i rekla bih čak da nisam pretjerano "histerična". Procijenila sam u tom dijeliću sekunde da bi bilo najpametnije kuji skrenuti pažnju na trenutak, kako bi se moja izvukla i pobjegla, pa sam je - vrlo odmjerenim udarcem tenisicom i s polovinom snage - šutnula u butku!
Da, Rujana Jeger, spisateljica i kolumnistica, opalila je "vritnjak" tuđem psu!
Nije nešto čime se dičim, ali smatram da nisam imala drugog izbora. Razloga su tri:
1. vlasnika nije bilo na vidiku
2. moj pas je točno 4-5 puta manji
3. postojala je opasnost da se Susjed (43 kg) i Liza (30 kg) uključe u tučnjavu
Rasplet:
ptičarka je pustila Joy, Joy se izvukla, a istovremeno se 100 metara dalje ukazala vlasnica, prema kojoj je ptičarka potrčala, s Joy, Susjedom i malom Pixie za petama.
Kada je došla do vlasnice, raspoloženje se posve promijenilo i počela se igrati s Susjedom. Vlasnica je potrčala ne bi li ju zavezala, na što sam ja doviknula da ne treba jer je sada sve u redu, ali da nije u redu što je tako napala psa toliko manjeg od sebe. Na to se vlasnica počela derati na mene da kako ja mogu njezinog psa udarati nogom.
Pokušala sam joj objasniti situaciju, ali sam shvatila da s nekim ljudima i u nekim situacijama nije moguće normalno rezonirati pa sam rekla da mi svakako ne bi palo na pamet razdvajati ih rukama, okrenula se i otišla.
Ne znam kako vi, ali ja se radije ne konfrontiram ako ne moram. Iz mog iskustva, iz jednog ili više ljudi u afektu će rijetko proizaći pametno rješenje.
Naravno, kao osobu sa saviješću, muči me jesam li dobro postupila.
Zato sam danas nazvala Miroslava Krušlina, poznanika koji je trener za pse, uzgajivač Cairn i Russian terijera i živi u harmoniji sa svojom suradnicom Željkom Bišćan i (trenutačno) 5 pasa, 6 patuljastih prašćića, 3 patuljaste koze, jednom mačkom, jednim mini ponijem i 16 kokošaka.
E, pa ako ovaj moderni Noa ne zna rješavati razmirice između svakojakih vrsta, pomislila sam - onda stvarno ne znam koga bih drugog pitala! Usput sam ga pitala i što bi bio ispravan postupak ako moj veliki pas (ili psi) napadnu nečijeg malog (da se razumijemo, da dobiju "vritnjak" u toj situaciji, smatrala bih da su ga i zaslužili).
Evo što mi je Miroslav odgovorio:
Pozdrav,
dakle imaš velike pse i jednog malog - dotrči nepoznati pas i napadne najmanjeg. Jesi li dobro reagirala tako što si pesu nabila vritnjak? Budući da je nepoznati pas pustio i pobjegao, očito je da si dobro procijenila situaciju i dobro odreagirala. No, nakon vritnjaka, mogao se okrenuti i napasti tebe, a onda bi ga tvoji ostali psi sigurno napali i kako bi to završilo teško je i zamisliti....
Što se tiče pitanja što ukoliko tvoji veliki psi napadnu nečijeg malog psa? Iz mog iskustva - mojih je 7 pasa napalo malog Cairn terijera! Jedino što sam mogao je uletjeti među njih, uhvatio Cairna za šiju, izvukao ga, digao i odnio, a svojim psima uzviknuo komandu zabrane. Ali to dizanje smiješ napraviti samo ako su veliki psi tvoji i ako si sigurna da će poslušati komandu. Naime, dogodilo mi se jednom da su se potukle naša belgijska ovčarka i Cairn terijerka i kada je Željka podigla terijerku, belgijanka ju je iščupala iz ruku.
Dakle, definitivno najgore je rješenje dizati svog malog psa kada nailazi ili ga napada veći pas - ako samo nailazi, najčešće neći biti problema, a ako ga napadne, mali će se pas često moći sam obraniti (naravno ovisi o pasmini napadača i o pasmini malog psa - jer nije svejedno nailazi li u susret njemački ptičar ili dogo Argentino, kao i imaš li njemačkog lovnog ili Yorkshire terijera).
Ako imaš Jorkija a napadne ga Argentino, nema baš puno izlaza. Jednu sam takvu situaciju riješio tako da sam manjeg psa kada sam ga uspio izvući nepoznatom Argentinu iz čeljusti bacio preko ograde u susjedno dvorište.
Jedno od pravila kada se tvoj pas potuče s nepoznatim psom je da nikada ne razdvajaš pse ako to isto ne učini vlasnik drugog psa. No često je slučaj da vlasnik nije u blizini, a dok stigne, može se dogoditi puno štete. Nikako svog ili tuđeg ne smiješ primati rukama, a pogotovo za vrat, jer tada te i vlastiti može ugristi!
Ako je i vlasnik drugog psa prisutan i želi razdvojiti pse, tada u istom trenutku oboje morate uhvatiti pse za stražnje noge, razdvojiti i baciti svakoga na svoju stranu. Tada slijedi komanda zabrane ili za neku statičnu vježbu - sjedi, lezi, itd. Pse treba odmah staviti na povodnik, pregledati ima li ozljeda, je li sve u redu i to je - to.
Pozdrav, Miro
Miroslav Krušlin, trener za školovanje pasa, tel.099 82 52 901, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Miro i Željka su također osnivači Nove Arke, edukacijskog centra za obrazovanje odraslih te uzgajatelji crnih ruskih i Cairn terijera
I na kraju - poznati program za odgoj pasa Leerburg nudi vrlo slično rješenje: