Moj nos, moj ponos 2. - najnovije otkriće o sposobnostima pasjeg nosa
- font size decrease font size increase font size
Novim istraživanjima znanstvenika u Švedskoj i Mađarskoj, nosovi naših pasa postali su još malo nevjerojatniji – ne samo da smo već pisali o tome da su do 100 milijuna puta osjetljiviji od naših (pročitajte ovdje), i da mogu nanjušiti nevjerojatne stvari (poput arheoloških nekoropola, o čemu smo pisali ovdje), već mogu osjetiti i slabo toplinsko zračenje - tjelesnu toplinu plijena sisavaca, otkriva nova studija. To objašnjava kako psi s oštećenim vidom, sluhom ili njuhom još uvijek mogu uspješno loviti.
Većina sisavaca ima golu, glatku kožu na vrhovima nosa oko nosnica, područje koje se naziva rinarium. Ali pseći rinarium je vlažan, hladniji od temperature okoline i bogat živcima - što ukazuje na sposobnost otkrivanja ne samo mirisa, već i topline.
Kako bi testirali svoju hipotezu, istraživači sa Sveučilišta u Lundu i Sveučilišta Eötvös Loránd trenirali su tri psa kućna ljubimca da biraju između toplog objekta (31°C) i onog na sobnoj temperaturi, oba na 1,6 metara udaljenosti. Psi nisu mogli vidjeti niti namirisati razliku između ovih objekata. (Znanstvenici su razliku mogli otkriti samo dodirom.) Nakon treninga, psi su testirani u dvostruko slijepim eksperimentima; međutim, svo troje su uspješno otkrili objekte koji emitiraju slabo toplinsko zračenje, otkrivaju znanstvenici u časopisu Scientific Reports.
Foto: Brainfacts.org
Inače, zasluge za učenje pasa da budu mirni u bučnim MRI uređajima ima Gregory Burns, znanstvenik koji je pri primijenio metodu kliker treninga da svog psa nauči na MRI, kako bi skenirao mozak psa da bi dokazao da psi imaju emocije - o tome više pročitajte ovdje!
Zatim su skenirali mozgove 13 pasa kućnih ljubimaca različitih pasmina u funkcionalnom skeneru magnetske rezonancije, dok su im predstavljali objekte koji emitiraju neutralno ili slabo toplinsko zračenje. Lijevi somatosenzorni korteks u mozgu pasa, onaj koji je zadužen da prima inpute iz nosa, bio je osjetljiviji na jači toplinski podražaj nego na neutralni.
Znanstvenici su identificirali skup od 14 voksela (3D piksela) u ovoj regiji lijeve hemisfere pasa, ali nisu pronašli takve skupine u desnoj, niti u bilo kojem dijelu psećeg mozga kao odgovor na neutralni podražaj.
Ova dva eksperimenta pokazuju da psi, poput šišmiša vampira, mogu osjetiti slaba žarišta i da je određeno područje njihova mozga aktivirano ovim infracrvenim zračenjem, kažu znanstvenici.
Pretpostavljaju da su psi naslijedili ovu sposobnost od svog pretka, sivog vuka, koji je može koristiti da nanjuši toplo tijelo plijena.
"Studija je u skladu s drugim istraživanjima koja opisuju kombinaciju psećeg nosa i mozga kao sofisticiranu platformu za obradu širokog spektra signala", kaže Gary Settles, profesor emeritus strojarstva na Državnom sveučilištu Pennsylvania, koji je pručavao sposobnosti psećeg njuha. Sumnja, međutim, "da pseći rinarium može razlikovati uzorke toplih i hladnih predmeta na daljinu", sugerirajući da pseće vještine otkrivanja topline možda ne mogu biti korisne za lov na velike udaljenosti, ali smatra da ih treba dalje proučavati.
Ako ništa drugo, rad sugerira da izvanredne vještine psa za vuču saonica, Bucka, koji je u mojoj omiljenoj knjizi iz djetinjstva, Zov divljine Jacka Londona, pratio plijen "ne vidom, zvukom ili mirisom, već nekim drugim i suptilnijim osjetilom" – nisu bile samo literarna sloboda pisca, već njegovo opažanje.
R.J.
Foto: Science.com - iInfracrvena fotografija zlatnog retrivera u funkcionalnom skeneru za magnetsku rezonancu otkriva nisku temperaturu psećeg nosa u odnosu na toplo tijelo
"Ovo je fascinantno otkriće", rekao je Marc Bekoff, etolog, stručnjak za pasji njuh i profesor emeritus na Sveučilištu Colorado, koji nije bio uključen u studiju. "koje nam otvara još jedan prozor u osjetilne svjetove visokorazvijenih hladnih psećih nosova."
Sposobnost da osjete i slabo zračenje topline poznata je samo kod nekoliko životinja: crnih vatrenih kornjaša, određenih zmija i jedne vrste sisavaca, običnog vampirskog šišmiša, kojima služi za lov i otkrivanje plijena."Ovo je fascinantno otkriće", rekao je Marc Bekoff, etolog, stručnjak za pasji njuh i profesor emeritus na Sveučilištu Colorado, koji nije bio uključen u studiju. "koje nam otvara još jedan prozor u osjetilne svjetove visokorazvijenih hladnih psećih nosova."
Većina sisavaca ima golu, glatku kožu na vrhovima nosa oko nosnica, područje koje se naziva rinarium. Ali pseći rinarium je vlažan, hladniji od temperature okoline i bogat živcima - što ukazuje na sposobnost otkrivanja ne samo mirisa, već i topline.
Kako bi testirali svoju hipotezu, istraživači sa Sveučilišta u Lundu i Sveučilišta Eötvös Loránd trenirali su tri psa kućna ljubimca da biraju između toplog objekta (31°C) i onog na sobnoj temperaturi, oba na 1,6 metara udaljenosti. Psi nisu mogli vidjeti niti namirisati razliku između ovih objekata. (Znanstvenici su razliku mogli otkriti samo dodirom.) Nakon treninga, psi su testirani u dvostruko slijepim eksperimentima; međutim, svo troje su uspješno otkrili objekte koji emitiraju slabo toplinsko zračenje, otkrivaju znanstvenici u časopisu Scientific Reports.
Foto: Brainfacts.org
Inače, zasluge za učenje pasa da budu mirni u bučnim MRI uređajima ima Gregory Burns, znanstvenik koji je pri primijenio metodu kliker treninga da svog psa nauči na MRI, kako bi skenirao mozak psa da bi dokazao da psi imaju emocije - o tome više pročitajte ovdje!
Zatim su skenirali mozgove 13 pasa kućnih ljubimaca različitih pasmina u funkcionalnom skeneru magnetske rezonancije, dok su im predstavljali objekte koji emitiraju neutralno ili slabo toplinsko zračenje. Lijevi somatosenzorni korteks u mozgu pasa, onaj koji je zadužen da prima inpute iz nosa, bio je osjetljiviji na jači toplinski podražaj nego na neutralni.
Znanstvenici su identificirali skup od 14 voksela (3D piksela) u ovoj regiji lijeve hemisfere pasa, ali nisu pronašli takve skupine u desnoj, niti u bilo kojem dijelu psećeg mozga kao odgovor na neutralni podražaj.
Ova dva eksperimenta pokazuju da psi, poput šišmiša vampira, mogu osjetiti slaba žarišta i da je određeno područje njihova mozga aktivirano ovim infracrvenim zračenjem, kažu znanstvenici.
Pretpostavljaju da su psi naslijedili ovu sposobnost od svog pretka, sivog vuka, koji je može koristiti da nanjuši toplo tijelo plijena.
"Studija je u skladu s drugim istraživanjima koja opisuju kombinaciju psećeg nosa i mozga kao sofisticiranu platformu za obradu širokog spektra signala", kaže Gary Settles, profesor emeritus strojarstva na Državnom sveučilištu Pennsylvania, koji je pručavao sposobnosti psećeg njuha. Sumnja, međutim, "da pseći rinarium može razlikovati uzorke toplih i hladnih predmeta na daljinu", sugerirajući da pseće vještine otkrivanja topline možda ne mogu biti korisne za lov na velike udaljenosti, ali smatra da ih treba dalje proučavati.
Ako ništa drugo, rad sugerira da izvanredne vještine psa za vuču saonica, Bucka, koji je u mojoj omiljenoj knjizi iz djetinjstva, Zov divljine Jacka Londona, pratio plijen "ne vidom, zvukom ili mirisom, već nekim drugim i suptilnijim osjetilom" – nisu bile samo literarna sloboda pisca, već njegovo opažanje.
R.J.