Rodovnica - što, kako i zašto? Ili sve što (ni)ste htjeli znati o tim famoznim "papirima"...
- font size decrease font size increase font size
Pišu: Sanja Kastratović, Dijana Tomašegović Tomić
Često nas pitaju zašto je štene s “papirima” višestruko skuplje od onog bez “papira”, a mnogi naglašavaju da im ne trebaju “papiri” jer ne misle ići na izložbe.
Međutim, ti famozni "papiri" ne služe (samo) za izložbe, već za nešto sasvim drugo i puno važnije. Također, iz nekih pitanja koja primamo u inbox zaključili smo da prosječan kupac psa ne zna čemu rodovnica zapravo služi, a ukoliko i kupuje čistokrvnog psa - što je sve potrebno pitati uzgajivača pri kupovini šteneta (o čemu smo već pisali ovdje), te u slučaju da kupuje psa van Hrvatske - kako ga ispravno uvesti, odnosno koje "papire" treba dobiti kako bi mogao nostrificirati stranu rodovnicu.
Pa najbolje da krenemo od samog početka:
Što je to rodovnica?
Rodovnica (“papiri”) je isprava o podrijetlu. Rodovnica je ujedno i jedini priznati dokaz čistokrvnosti psa, a svi “čistokrvni” psi bez rodovnice to nisu. Oni su psi u tipu određene pasmine, pošto dokaz o njihovoj čistokrvnosti – ne postoji.
Nadamo se da će uz pomoć ovoga teksta svatko shvatiti pojam tih famoznih “papira” te moći razlikovati veterinarsku od kinološke dokumentacije i koja je važnost svake od njih, te kako se dobija uzgojna dozvola HKS-a, odnosno kako nastaje uzgajivačnica koja ima pravo na rodovnice.
Koji psi u Hrvatskoj mogu dobiti rodovnicu i što je označavanje psa?
Rodovnicu može dobiti svaki pas uzgojen u Republici Hrvatskoj koji je upisan u Hrvatsku rodovnu knjigu. Rodovnica mora imati oznaku međunarodne (FCI - Federation Cynologique Internationale) i hrvatske kinološke organizacije (HKS - Hrvatski Kinološki Savez) a sadrži podatke za upis psa i tri (u nekim zemljama i četiri) generacije njegovih predaka, a u Hrvatskoj je pravovaljana tek kada je ovjerena pečatom HKS-a, potpisom voditelja rodovne knjige HKS-a te kada je na njoj jedna od vrsta označavanja psa - tetovirani broj ili broj mikročipa. (U posljednje vrijeme tetoviranje kao označavanje pasa se sve manje koristi, a ako se koristi, psiće se tetovira nakon 6 tjedana starosti - tetoviranje obično svoje mjesto ustupa ionako zakonski obveznom mikročipiranju.)
Ukoliko psića kupimo u nekoj drugoj državi moramo moći dokazati čistokrvno porijeklo tog psića eksportnom ili izvornom rodovnicom - ukoliko država iz koje je psić ne izdaje izvozne rodovnice. Psić u toj rodovnici mora imati broj mikročipa matične države koji odgovara čipu u psu koji se očita čitačem čipova, tj. mora imati čip one države iz koje je došao. Ne može se uvesti pas s rodovnicom koji nije čipiran, pa ga čipirati u Hrvatskoj. Takva rodovnica se ne može nostrificirati.
Nakon što se u nadležnoj kinološkoj udruzi utvrdi postojanje čipa matične države s brojem koji odgovara onom navedenom u rodovnici koja je došla sa psićem, rodovnica se nostrificira pri HKS-u. Broj hrvatske rodovne knjige unosi se u orginalan dokument te se nakon toga mora koristiti. Cijela priča funkcionira slično kao dobivanje državljanstva za ljude.
Osim mikročipiranja, većina odgovornih uzgajivača za svoje pse koji su u uzgoju radi DNK profil te genetska testiranjajer jedna od osnovnih odredbi Pravilnika o uzgoju i upisu pasa HKS-a kaže da je dozvoljeno uzgajati samo sa zdravim čistokrvnim psima, a kao cilj uzgoja navodi se očuvanje i proširenje genetičkeraznolikosti pasmine.
U svrhu ostvarenja ovog cilja sve više uzgajivača koristi DNK profiliranje, a u nekim i nama susjednim državama, npr. Sloveniji, ono je obavezno. Za neke pasmine (npr. njemačke ovčare) ono je obavezno i kod nas.
"Primjerice, ova rodovnica nije izvozna, što znači da se ne može nostrificirati. U ovom bi slučaju bilo potrebno zatražiti izvoznu rodovnicu na ime novog vlasnika u Kinološkom savezu BiH, a pas mora biti mikročipiran u BiH (na ovoj rodovnici nema niti tetovirnog broja niti mikročipa tj. ne vidi se na koji način je pas označen).", objasnila nam je Maja Čižmešija iz HKS-a*
Na ovim slikama je izvozna rodovnica iz Slovenije izdana na ime kupca za labradoricu imena Orinoco, iz uzgajivačnice Smell of the Woods.
Ovakva izvozna rodovnica se može nostrificirati pri HKS-u uz proceduru navedenu u tekstu.
Što sve uzgajivač mora napraviti kako bi njegova štenad dobila rodovnicu?
Registrirati uzgajivačnicu
Vlasnik ženke koja ima rodovnicu i prošla je uzgojni pregled, može ali i ne mora registrirati uzgajivačnicu.
U ovom slučaju ne govorimo o registraciji pri Ministarstvu poljoprivrede kojom se ozakonjuje djelatnost uzgoja kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji bez rodovnice. Naime, prema novom Zakonu o zaštiti životinja („Narodne novine“ broj 102/17 i 32/19) može to i "vlasnik tri ili više ženki životinja iste vrste" koje uopće ne moraju posjedovati rodovnicu, niti proći uzgojni pregled. Do prije tog Zakona, takve smo nazivali – „štancerima“. I dapače – ne samo da nećemo prestati nego ćemo vam u sljedećem nastavnku ove priče objasniti i u čemu je problem s tim zakonom koji samo naizgled „regulira“ uzgoj kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji u članku 54. No vratimo se na ono bitno.
Registrirati uzgojno ime
Registracijom uzgajivačnice pri kinološkim organizacijama članicama FCI-a osigurava se zaštita odabranog uzgojnog imena. To znači da sva štenad određenog uzgajivača, bez obzira na različite pasmine koje on uzgaja, uz svoje ime nosi i zaštićeno ime uzgajivačnice. Ono se dobija tako da uzgajivač preda HKS-u zahtjev s prijedlogom tri imena, a HKS nakon konzultacija s FCI-em prvo slobodno ime odobrava (dakle ono koje se još ne koristi na čitavom području djelovanja FCI-a).
To ime je osobno i doživotno. Vezano je uz osobu uzgajivača i ne može ga koristiti nitko drugi, osim zakonskog nasljednika nakon smrti uzgajivača.
Zaštita imena uzgajivačnice nije istovjetna registraciji gospodarske djelatnosti ili zaštiti imena pravne osobe, već zaštita imena koje sva štenad određenog uzgajivača nosi uz svoje ime i koje je upisano uz ime psa u rodovnicu - možete ga smatrati psećim prezimenom. Na taj je način moguće pratiti pretke svakog psa koji posjeduje rodovnicu.
Na primjer, moja labradorica (Sanjina, op.ur.) je iz uzgajivačnice Capronca i kada pročitamo njeno ime (Capronca Kora) znamo da ona dolazi iz uzgoja gospodina Fička, jer je Capronca zaštićeno uzgojno ime koje imaju sva štenad koju je uzgojio gospodin Fičko, a Kora je ime moga psa (mi je zovemo Gala, ali službeno, na izložbama i na ispitima u radu na koje smo išli, ona je Capronca Kora).
Imena svih pasa iz istog legla moraju imati isto početno slovo (i kod registriranog zaštićenog imena uzgajivačnice i bez njega), a ukoliko uzgajivač nema registrirano ime uzgajivačnice - uzgojno ime - ime psa se može sastojati isključivo od jedne riječi. Naime, Čistokrvne pse je moguće uzgajati bez zaštićenog imena uzgajivačnice, ali u tom slučaju i ženka i mužjak također moraju ispunjavati identične uvjete za uzgoj prije samog parenja.
Dobiti uzgojnu dozvolu
Nakon što zaštiti ime uzgajivačnice, da bi mogao uzgajati psiće s rodovnikom u Republici Hrvatskoj, potencijalni uzgajivač mora psa izvesti na uzgojni pregled koji se razlikuje od pasmine do pasmine. Na uzgojnom pregledu se provjerava narav i anatomija, a uzgojnu dozvolu mogu dobiti samo one jedinke koje zadovoljavaju standarde pasmine. Uzgojnom pregledu mogu pristupiti psi s navršenih godinu dana, a ukoliko zadovolje sve uvjete propisane gore navedenim pravilnikom, dobivaju uzgojnu dozvolu i mogu se koristiti za uzgoj.
Organizirati parenje
Pravilnik o uzgoju i upisu pasa za ženku propisuje najviše jedno leglo u jednoj kalendarskoj godini. Osim toga, propisano je da se ženke mogu pariti od navršenih 15 mjeseci do osme godine života, što znači da se ženke ne smije pariti pri svakom tjeranju. Parenje u srodstvu strogo je regulirano i za njega je potrebna posebna procedura. Kada ženka s uzgojnom dozvolom navrši 15 mjeseci (a najčešće se čeka do druge godine), vlasnik ženke traži budućeg oca svoje štenadi. Budući otac štenadi, naravno, također mora zadovoljiti sve propisane uvjete za uzgoj. I da - parenje se plaća vlasniku mužjaka!
Dobiti/izdati potvrdu o parenju
Kada se vlasnici ženke i mužjaka dogovore i parenje bude obavljeno, vlasnik mužjaka izdaje potvrdu o parenju koja sadržava imena i registarske brojeve mužjaka i ženke, imena i adrese vlasnika te mjesto i datum parenja, koju potpisuju vlasnici ženke i mužjaka. Potvrda o parenju se prilaže dokumentu kojim se leglo prijavljuje HKS-u. Ova potvrda se izdaje kako bi se izbjeglo moguće parenje s nekim drugim psom a ne onim koji će biti naveden kao otac u rodovnicama štenadi a u svrhu praćenja genetike i proširenja genetskog bazena pasmine te sprječavanja neopravdanog parenja u srodstvu.
Prijaviti leglo voditelju uzgoja
Svaka kinološka udruga članica HKS-a ima voditelja uzgoja koji provjerava leglo. Nakon što uzgajivač preda potrebnu dokumentaciju (navedenu u gore spomenutom pravilniku), voditelj uzgoja tu prijavu predaje HKS-u. Leglo se mora prijaviti najranije šest a najkasnije dvanaest tjedana nakon štenjenja, a u rijetkim iznimnim slučajevima do šest mjeseci nakon štenjenja. Rodovnica se novom vlasniku šalje ili daje u tom roku. Naknadnog upisa nema, stoga ne nasjedajte na priče tipa “nisam ih upisao/la, ali ako vama ikad bude trebala rodovnica vi je možete izvaditi”.
Ne, ne možete. Upis legla u rodovnu knjigu može napraviti samo uzgajivač do tri mjeseca starosti štenadi (ili iznimno šest mjeseci)i uz svu potrebnu, u ovom članku opisanu, dokumentaciju. I to je jedini način da psići dobiju valjane rodovnice FCI-a.
Upisati štence u hrvatsku rodovnu knjigu
Na rodovnici postoji broj upisa u Hrvatsku rodovnu knjigu. Taj broj se dobiva pri prijavi legla u HKS. Broj upisa u Hrvatsku rodovnu knjigu ovlaštena osoba (voditelj uzgoja) za svako štene ponaosob predaje uzgajivaču. Ukoliko se uzgajivač odluči za tetoviranje, taj se broj (broj upisa u Hrvatsku rodovnu knjigu) tetovira na uho ili preponu psa (ovisno o pasmini) i pomoću tog broja uvijek možemo znati od kojeg uzgajivača je pas.
Mikročipirati štence
Zakonom propisano mikročipiranje u ovom slučaju obavlja ovlašteni veterinar koji mikročipira svu štenad iz legla – prije prodaje. On ili ona zatim u obrazac “Izvješće o mikročipiranju” lijepi odgovarajuću naljepnicu s brojem čipa uz ime psa i broj upisa u Hrvatsku rodovnu knjigu,. Nakon što HKS zaprimi obrazac o izvršenom mikročipiranju, kinološkoj udruzi preko koje je prijavljeno leglo dostavljaju se rodovnice u koje voditelj uzgoja lijepi za svakog psa odgovarajuće naljepnice s brojem čipa i to ovjerava svojim potpisom i žigom kinološke udruge.
Ukoliko štene proda u inozemstvo, dužan je izdati izvoznu rodovnicu
Za štenad prodanu u inozemstvo izdaje se eksportna, odnosno izvozna rodovnica na ime kupca psa. Eksportna rodovnica je nužan dokument za upis u rodovnu knjigu zemlje članice FCI-a u kojoj novi vlasnik ima prebivalište. Kao i rodovnica matične države, eksportna rodovnica mora sadržavati sve nužne podatke, uključujući broj pod kojim je pas upisan u Hrvatsku rodovnu knjigu i broj mikročipa koji odgovara onom u putovnici (veterinarska knjižica u koju se upisuju podaci o cijepljenjima, vlasniku i ostalo).
Izdati veterinarsku dokumentaciju za svako štene
Da bi se ishodila pravovaljana kinološka dokumentacija, potrebna je veterinarska dokumentacija. Dakle, kod kod prijave legla nužno je predati “Izvješće o mikročipiranju” koje je potpisao ovlašteni veterinar. Svaki psić iz legla dobiva putovnicu za kućne ljubimce u kojoj je kao prvi vlasnik upisan uzgajivač, a osoba koja kupi štene upisuje se kao drugi vlasnik. Na rodovnici i putovnici mora biti naveden broj čipa koji mora odgovarati čipu koji se čitačem može provjeriti na lijevoj strani vrata psa.
UKRATKO:
Rodovnica je dokument bez kojeg pas ne može ići na izložbe, ali rodovnica ne služi (samo) tome da psa vodimo na izložbu, već da znamo što od psa možemo očekivati. Svaka pasmina pasa uzgaja se za određene namjene i s tim u skladu se za uzgoj odabiru jedinske određenog izgleda, karaktera, temperamenta, boji i dužine dlake. Kada želimo određenu pasminu, želimo je zbog karakteristika tipičnih za tu pasminu i upravo to je ono što rodovnica jamči - tipičnost.
Uz to, rodovnica jamči da nije došlo do parenja u bliskom srodstvu, da se pažnja obratila na izbjegavanje nasljednih genetskih oboljenja, te da će karakter biti tipičan za tu pasminu.
Stoga kada poželite određenu pasminu psa, dobro proučite namjenu za koju je pasmina uzgojena. Haskiji su uzgajani da vuku saonice, što znači da su puni energije i volje za radom. Ovčari su uzgajani za ovčarenje, što znači da su puni energije i volje za radom. Svi retriveri su uzgajani da donose stvari, što znači da su puni energije i volje za radom.... itd. Dakle, uzmete li psa koji je pun volje i energije za radom... znači da i vi morate biti puni energije i volje za radom. :)
*Zahvaljujemo Maji Čižmešiji iz HKS-a koja nam je dala podatke i pojasnila detalje vezane za zaštitu imena uzgajivačnice te način nostrifikacije rodovnica!
U nastavku ćemo razjasniti razliku između zaštićenog uzgojnog imena uzgajivača i upisa uzgajivača (uzgajivačnice) u Upisnik uzgoja kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji, kojom je država u stvari legalizirala ono što smo prije nazivali "štanc". Takve "uzgajivačnice" ne izdaju rodovnice zato što nisu članice HKS-a pa time ni svjetske krovne organizacije FCI. Jer iako same rodovnice nisu skupe - uzgoj pasa s rodovnicom zahtijeva puno više od onoga što su štanceri spremni u nečije buduće ljubimce - uložiti! Ilustracije radi, navesti ćemo i par primjera iz prakse - zato nas pratite i dalje te naravno - dijelite tekstove!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.
Često nas pitaju zašto je štene s “papirima” višestruko skuplje od onog bez “papira”, a mnogi naglašavaju da im ne trebaju “papiri” jer ne misle ići na izložbe.
Međutim, ti famozni "papiri" ne služe (samo) za izložbe, već za nešto sasvim drugo i puno važnije. Također, iz nekih pitanja koja primamo u inbox zaključili smo da prosječan kupac psa ne zna čemu rodovnica zapravo služi, a ukoliko i kupuje čistokrvnog psa - što je sve potrebno pitati uzgajivača pri kupovini šteneta (o čemu smo već pisali ovdje), te u slučaju da kupuje psa van Hrvatske - kako ga ispravno uvesti, odnosno koje "papire" treba dobiti kako bi mogao nostrificirati stranu rodovnicu.
Pa najbolje da krenemo od samog početka:
Što je to rodovnica?
Rodovnica (“papiri”) je isprava o podrijetlu. Rodovnica je ujedno i jedini priznati dokaz čistokrvnosti psa, a svi “čistokrvni” psi bez rodovnice to nisu. Oni su psi u tipu određene pasmine, pošto dokaz o njihovoj čistokrvnosti – ne postoji.
Nadamo se da će uz pomoć ovoga teksta svatko shvatiti pojam tih famoznih “papira” te moći razlikovati veterinarsku od kinološke dokumentacije i koja je važnost svake od njih, te kako se dobija uzgojna dozvola HKS-a, odnosno kako nastaje uzgajivačnica koja ima pravo na rodovnice.
Koji psi u Hrvatskoj mogu dobiti rodovnicu i što je označavanje psa?
Rodovnicu može dobiti svaki pas uzgojen u Republici Hrvatskoj koji je upisan u Hrvatsku rodovnu knjigu. Rodovnica mora imati oznaku međunarodne (FCI - Federation Cynologique Internationale) i hrvatske kinološke organizacije (HKS - Hrvatski Kinološki Savez) a sadrži podatke za upis psa i tri (u nekim zemljama i četiri) generacije njegovih predaka, a u Hrvatskoj je pravovaljana tek kada je ovjerena pečatom HKS-a, potpisom voditelja rodovne knjige HKS-a te kada je na njoj jedna od vrsta označavanja psa - tetovirani broj ili broj mikročipa. (U posljednje vrijeme tetoviranje kao označavanje pasa se sve manje koristi, a ako se koristi, psiće se tetovira nakon 6 tjedana starosti - tetoviranje obično svoje mjesto ustupa ionako zakonski obveznom mikročipiranju.)
Na slici je ispravna rodovnica izdana od HKS-a za štene koje ostaje kod vlasnika u Hrvatskoj.
Što je to izvozna rodovnica?
Ukoliko psića kupimo u nekoj drugoj državi moramo moći dokazati čistokrvno porijeklo tog psića eksportnom ili izvornom rodovnicom - ukoliko država iz koje je psić ne izdaje izvozne rodovnice. Psić u toj rodovnici mora imati broj mikročipa matične države koji odgovara čipu u psu koji se očita čitačem čipova, tj. mora imati čip one države iz koje je došao. Ne može se uvesti pas s rodovnicom koji nije čipiran, pa ga čipirati u Hrvatskoj. Takva rodovnica se ne može nostrificirati.
Nakon što se u nadležnoj kinološkoj udruzi utvrdi postojanje čipa matične države s brojem koji odgovara onom navedenom u rodovnici koja je došla sa psićem, rodovnica se nostrificira pri HKS-u. Broj hrvatske rodovne knjige unosi se u orginalan dokument te se nakon toga mora koristiti. Cijela priča funkcionira slično kao dobivanje državljanstva za ljude.
Osim mikročipiranja, većina odgovornih uzgajivača za svoje pse koji su u uzgoju radi DNK profil te genetska testiranjajer jedna od osnovnih odredbi Pravilnika o uzgoju i upisu pasa HKS-a kaže da je dozvoljeno uzgajati samo sa zdravim čistokrvnim psima, a kao cilj uzgoja navodi se očuvanje i proširenje genetičkeraznolikosti pasmine.
U svrhu ostvarenja ovog cilja sve više uzgajivača koristi DNK profiliranje, a u nekim i nama susjednim državama, npr. Sloveniji, ono je obavezno. Za neke pasmine (npr. njemačke ovčare) ono je obavezno i kod nas.
"Primjerice, ova rodovnica nije izvozna, što znači da se ne može nostrificirati. U ovom bi slučaju bilo potrebno zatražiti izvoznu rodovnicu na ime novog vlasnika u Kinološkom savezu BiH, a pas mora biti mikročipiran u BiH (na ovoj rodovnici nema niti tetovirnog broja niti mikročipa tj. ne vidi se na koji način je pas označen).", objasnila nam je Maja Čižmešija iz HKS-a*
Na ovim slikama je izvozna rodovnica iz Slovenije izdana na ime kupca za labradoricu imena Orinoco, iz uzgajivačnice Smell of the Woods.
Ovakva izvozna rodovnica se može nostrificirati pri HKS-u uz proceduru navedenu u tekstu.
Što sve uzgajivač mora napraviti kako bi njegova štenad dobila rodovnicu?
Registrirati uzgajivačnicu
Vlasnik ženke koja ima rodovnicu i prošla je uzgojni pregled, može ali i ne mora registrirati uzgajivačnicu.
U ovom slučaju ne govorimo o registraciji pri Ministarstvu poljoprivrede kojom se ozakonjuje djelatnost uzgoja kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji bez rodovnice. Naime, prema novom Zakonu o zaštiti životinja („Narodne novine“ broj 102/17 i 32/19) može to i "vlasnik tri ili više ženki životinja iste vrste" koje uopće ne moraju posjedovati rodovnicu, niti proći uzgojni pregled. Do prije tog Zakona, takve smo nazivali – „štancerima“. I dapače – ne samo da nećemo prestati nego ćemo vam u sljedećem nastavnku ove priče objasniti i u čemu je problem s tim zakonom koji samo naizgled „regulira“ uzgoj kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji u članku 54. No vratimo se na ono bitno.
Registrirati uzgojno ime
Registracijom uzgajivačnice pri kinološkim organizacijama članicama FCI-a osigurava se zaštita odabranog uzgojnog imena. To znači da sva štenad određenog uzgajivača, bez obzira na različite pasmine koje on uzgaja, uz svoje ime nosi i zaštićeno ime uzgajivačnice. Ono se dobija tako da uzgajivač preda HKS-u zahtjev s prijedlogom tri imena, a HKS nakon konzultacija s FCI-em prvo slobodno ime odobrava (dakle ono koje se još ne koristi na čitavom području djelovanja FCI-a).
To ime je osobno i doživotno. Vezano je uz osobu uzgajivača i ne može ga koristiti nitko drugi, osim zakonskog nasljednika nakon smrti uzgajivača.
Zaštita imena uzgajivačnice nije istovjetna registraciji gospodarske djelatnosti ili zaštiti imena pravne osobe, već zaštita imena koje sva štenad određenog uzgajivača nosi uz svoje ime i koje je upisano uz ime psa u rodovnicu - možete ga smatrati psećim prezimenom. Na taj je način moguće pratiti pretke svakog psa koji posjeduje rodovnicu.
Na primjer, moja labradorica (Sanjina, op.ur.) je iz uzgajivačnice Capronca i kada pročitamo njeno ime (Capronca Kora) znamo da ona dolazi iz uzgoja gospodina Fička, jer je Capronca zaštićeno uzgojno ime koje imaju sva štenad koju je uzgojio gospodin Fičko, a Kora je ime moga psa (mi je zovemo Gala, ali službeno, na izložbama i na ispitima u radu na koje smo išli, ona je Capronca Kora).
Imena svih pasa iz istog legla moraju imati isto početno slovo (i kod registriranog zaštićenog imena uzgajivačnice i bez njega), a ukoliko uzgajivač nema registrirano ime uzgajivačnice - uzgojno ime - ime psa se može sastojati isključivo od jedne riječi. Naime, Čistokrvne pse je moguće uzgajati bez zaštićenog imena uzgajivačnice, ali u tom slučaju i ženka i mužjak također moraju ispunjavati identične uvjete za uzgoj prije samog parenja.
Dobiti uzgojnu dozvolu
Nakon što zaštiti ime uzgajivačnice, da bi mogao uzgajati psiće s rodovnikom u Republici Hrvatskoj, potencijalni uzgajivač mora psa izvesti na uzgojni pregled koji se razlikuje od pasmine do pasmine. Na uzgojnom pregledu se provjerava narav i anatomija, a uzgojnu dozvolu mogu dobiti samo one jedinke koje zadovoljavaju standarde pasmine. Uzgojnom pregledu mogu pristupiti psi s navršenih godinu dana, a ukoliko zadovolje sve uvjete propisane gore navedenim pravilnikom, dobivaju uzgojnu dozvolu i mogu se koristiti za uzgoj.
Organizirati parenje
Pravilnik o uzgoju i upisu pasa za ženku propisuje najviše jedno leglo u jednoj kalendarskoj godini. Osim toga, propisano je da se ženke mogu pariti od navršenih 15 mjeseci do osme godine života, što znači da se ženke ne smije pariti pri svakom tjeranju. Parenje u srodstvu strogo je regulirano i za njega je potrebna posebna procedura. Kada ženka s uzgojnom dozvolom navrši 15 mjeseci (a najčešće se čeka do druge godine), vlasnik ženke traži budućeg oca svoje štenadi. Budući otac štenadi, naravno, također mora zadovoljiti sve propisane uvjete za uzgoj. I da - parenje se plaća vlasniku mužjaka!
Dobiti/izdati potvrdu o parenju
Kada se vlasnici ženke i mužjaka dogovore i parenje bude obavljeno, vlasnik mužjaka izdaje potvrdu o parenju koja sadržava imena i registarske brojeve mužjaka i ženke, imena i adrese vlasnika te mjesto i datum parenja, koju potpisuju vlasnici ženke i mužjaka. Potvrda o parenju se prilaže dokumentu kojim se leglo prijavljuje HKS-u. Ova potvrda se izdaje kako bi se izbjeglo moguće parenje s nekim drugim psom a ne onim koji će biti naveden kao otac u rodovnicama štenadi a u svrhu praćenja genetike i proširenja genetskog bazena pasmine te sprječavanja neopravdanog parenja u srodstvu.
Prijaviti leglo voditelju uzgoja
Svaka kinološka udruga članica HKS-a ima voditelja uzgoja koji provjerava leglo. Nakon što uzgajivač preda potrebnu dokumentaciju (navedenu u gore spomenutom pravilniku), voditelj uzgoja tu prijavu predaje HKS-u. Leglo se mora prijaviti najranije šest a najkasnije dvanaest tjedana nakon štenjenja, a u rijetkim iznimnim slučajevima do šest mjeseci nakon štenjenja. Rodovnica se novom vlasniku šalje ili daje u tom roku. Naknadnog upisa nema, stoga ne nasjedajte na priče tipa “nisam ih upisao/la, ali ako vama ikad bude trebala rodovnica vi je možete izvaditi”.
Ne, ne možete. Upis legla u rodovnu knjigu može napraviti samo uzgajivač do tri mjeseca starosti štenadi (ili iznimno šest mjeseci)i uz svu potrebnu, u ovom članku opisanu, dokumentaciju. I to je jedini način da psići dobiju valjane rodovnice FCI-a.
Upisati štence u hrvatsku rodovnu knjigu
Na rodovnici postoji broj upisa u Hrvatsku rodovnu knjigu. Taj broj se dobiva pri prijavi legla u HKS. Broj upisa u Hrvatsku rodovnu knjigu ovlaštena osoba (voditelj uzgoja) za svako štene ponaosob predaje uzgajivaču. Ukoliko se uzgajivač odluči za tetoviranje, taj se broj (broj upisa u Hrvatsku rodovnu knjigu) tetovira na uho ili preponu psa (ovisno o pasmini) i pomoću tog broja uvijek možemo znati od kojeg uzgajivača je pas.
Mikročipirati štence
Zakonom propisano mikročipiranje u ovom slučaju obavlja ovlašteni veterinar koji mikročipira svu štenad iz legla – prije prodaje. On ili ona zatim u obrazac “Izvješće o mikročipiranju” lijepi odgovarajuću naljepnicu s brojem čipa uz ime psa i broj upisa u Hrvatsku rodovnu knjigu,. Nakon što HKS zaprimi obrazac o izvršenom mikročipiranju, kinološkoj udruzi preko koje je prijavljeno leglo dostavljaju se rodovnice u koje voditelj uzgoja lijepi za svakog psa odgovarajuće naljepnice s brojem čipa i to ovjerava svojim potpisom i žigom kinološke udruge.
Ukoliko štene proda u inozemstvo, dužan je izdati izvoznu rodovnicu
Za štenad prodanu u inozemstvo izdaje se eksportna, odnosno izvozna rodovnica na ime kupca psa. Eksportna rodovnica je nužan dokument za upis u rodovnu knjigu zemlje članice FCI-a u kojoj novi vlasnik ima prebivalište. Kao i rodovnica matične države, eksportna rodovnica mora sadržavati sve nužne podatke, uključujući broj pod kojim je pas upisan u Hrvatsku rodovnu knjigu i broj mikročipa koji odgovara onom u putovnici (veterinarska knjižica u koju se upisuju podaci o cijepljenjima, vlasniku i ostalo).
Ovako izgleda ispravna putovnica izdana u Hrvatskoj - psići su čipirani na ime uzgajivača, što je uvjet da im se izda rodovnik - to je veterinarska dokumentacija.
Na slici je ispravna putovnica izdana u Sloveniji koja dolazi uz eksportnu rodovnicu šteneta uvezenog iz Slovenije.
Izdati veterinarsku dokumentaciju za svako štene
Da bi se ishodila pravovaljana kinološka dokumentacija, potrebna je veterinarska dokumentacija. Dakle, kod kod prijave legla nužno je predati “Izvješće o mikročipiranju” koje je potpisao ovlašteni veterinar. Svaki psić iz legla dobiva putovnicu za kućne ljubimce u kojoj je kao prvi vlasnik upisan uzgajivač, a osoba koja kupi štene upisuje se kao drugi vlasnik. Na rodovnici i putovnici mora biti naveden broj čipa koji mora odgovarati čipu koji se čitačem može provjeriti na lijevoj strani vrata psa.
UKRATKO:
Rodovnica je dokument bez kojeg pas ne može ići na izložbe, ali rodovnica ne služi (samo) tome da psa vodimo na izložbu, već da znamo što od psa možemo očekivati. Svaka pasmina pasa uzgaja se za određene namjene i s tim u skladu se za uzgoj odabiru jedinske određenog izgleda, karaktera, temperamenta, boji i dužine dlake. Kada želimo određenu pasminu, želimo je zbog karakteristika tipičnih za tu pasminu i upravo to je ono što rodovnica jamči - tipičnost.
Uz to, rodovnica jamči da nije došlo do parenja u bliskom srodstvu, da se pažnja obratila na izbjegavanje nasljednih genetskih oboljenja, te da će karakter biti tipičan za tu pasminu.
Stoga kada poželite određenu pasminu psa, dobro proučite namjenu za koju je pasmina uzgojena. Haskiji su uzgajani da vuku saonice, što znači da su puni energije i volje za radom. Ovčari su uzgajani za ovčarenje, što znači da su puni energije i volje za radom. Svi retriveri su uzgajani da donose stvari, što znači da su puni energije i volje za radom.... itd. Dakle, uzmete li psa koji je pun volje i energije za radom... znači da i vi morate biti puni energije i volje za radom. :)
*Zahvaljujemo Maji Čižmešiji iz HKS-a koja nam je dala podatke i pojasnila detalje vezane za zaštitu imena uzgajivačnice te način nostrifikacije rodovnica!
U nastavku ćemo razjasniti razliku između zaštićenog uzgojnog imena uzgajivača i upisa uzgajivača (uzgajivačnice) u Upisnik uzgoja kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji, kojom je država u stvari legalizirala ono što smo prije nazivali "štanc". Takve "uzgajivačnice" ne izdaju rodovnice zato što nisu članice HKS-a pa time ni svjetske krovne organizacije FCI. Jer iako same rodovnice nisu skupe - uzgoj pasa s rodovnicom zahtijeva puno više od onoga što su štanceri spremni u nečije buduće ljubimce - uložiti! Ilustracije radi, navesti ćemo i par primjera iz prakse - zato nas pratite i dalje te naravno - dijelite tekstove!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.