Menu

Koliko često perete zdjelice - kao u srednjem vijeku?

Napisala: Rujana Jeger

Ili rjeđe?
Stvarno, koliko često perete pasju zdjelicu?


Moram priznati, nisam naročito opsesivna što se tiče čistoće, ali već nekoliko godina njihove zdjelice religiozno perem – što se za ljudsko posuđe ne bi moglo reći, pogotovo kad sam sama doma. U stvari, moj Jeger perilicu zove “tvoj ormar za prljavo suđe” i nedavno mi je održao bukvicu da bi ga kuhinja mogla dočekati čišća ako želim da mi kuha. Naravno da želim. Sad ju ribam svaki dan.

Mea culpa, ali trebala mi je cijela jedna knjiga – o kojoj ću vam malo više ispričati ispod – da počnem prati zdjelice svakodnevno a vodu mijenjati češće od jednom dnevno. Razmišljala sam i o pojilici za pse, dapače – frend mi je nudio svoju (od mačke, psst! nemojte reći Joy), ali Pixie se sakrije u policu za cipele kada Jeger uključi napu pa mi se čini da nema smisla ubiti ju žeđanjem, pošto pojilica ipak tiho tiho zujka (a i teško se pere).
I da - veterinar mi je savjetovao protiv zubnog kamenca boriti se Britom, pa sad zahvaljujući njemu i mi pijemo vodu bez kamenca. Tipično, za sebe se ne bih potrudila, ali za njih....

pojilica

Foto: ebay

Na tragu te knjige, koja nije baš najsuvremenija, bacila sam oko na ono što stručnjaci 21. st. savjetuju po pitanju pranja, pa kažu otprilike da susret između mikroba iz pasjih usta te bakterijica iz mrvica klope koje ostanu na zdjelici (pa bile one i nevidljive) stvaraju idealnu atmosferu za stvaranje potencijalnih patogena s impresivnim latinskim imenima i nesumljivo jednako tako impresivnim moćima – poput Marvelovih junaka:


Staphylococcus aureus, Pasteurella multocida, Corynebacterium, Streptococcus, Enterobacteria, Neisseria, Moraxella, Bacillus, Salmonella i Pseudomonas

Neke od njih mogu ozbiljno ugroziti manju djecu (nemam) i starije ili imunosuprimirane ljude (imam, moju majku) – stoga je važno ne samo prati ruke nakon hranjenja, već i prati njihove zdjelice.

Neki ljudi koje znam peru zdjelice svojih pasa u Domestosu i sličnim kemikalijama, ali to je posve nepotrebno – topla voda i normalno sredstvo za pranje su dovoljni, s tim da mi se čini okej imati odvojenu spužvicu za pasje zdjelice – ako ste gadljivi, možete ih prati i u kadi, na primjer. Alternativa sredstvima za pranje može biti razblaženi ocat.

zdjela

Foto: amazon.com

Što se tiče samih zdjelica, preporuča se keramika i “rostfraj”, odnosno metalne zdjelice – materijali u kojima se baktusi ne mogu naseliti i početi zajednički život s mikrobićima, a osim toga, plastika može biti toksična, osim ako niste kupili zdjelicu koja ima recimo potvrdnu da nije – mi imamo zdjelice za put od plastike s potvrdom o netoksičnosti. Plastične zdjele ne treba ostavljati na podu ako imate psa kojem je dosadno, mijenja zube ili voli žvakati stvari, kako ne bi progutao komade i zakomplicirao sebi i vama život.

Prema jednom istraživanju iz 2012., također je važno koju veličinu zdjelice uzimate – kako biste izbjegli prevelike porcije, pošto se na cesti već može primijetiti kako u gradovima psi prije pate od debljine nego od izgladnjelosti. Istraživanje je pokazalo da se korištenjem manje zdjelice i male žličice pri doziranju hrane, psi manje debljaju pošto vlasnici bolje mogu procijeniti količinu. U stvari, ista stvar kao kod držanja dijete za ljude – uvijek je bolje uzeti manji tanjur iz jednostavnog razloga što ćete imati osjećaj da je porcija veća ako ide od ruba do ruba ;)

sporojed
Foto:walkfidoblog.com

Ako imate psa koji prebrzo poklopa (tzv. Brzoklop), postoje i posebne zdjelice za to (slika gore) – Brzoklopi imaju tendenciju nagutati se zraka što je opasno kod velikih pasmina koje su rizične skupine za torziju želuca. Također možete psa usporiti ako stavite nekoliko većeg kamenja u zdjelicu (dovoljno velikog da ga pas ne može progutati), a pogotovo ako hranite suhom klopom, no računajte onda da i kamenje valja proprati.


Kod malih pasmina, ako volite učiti psa raznim trikovima i poslušnosti – uvijek možete primijeniti metodu “zarade” (Dr. Sophia Yin je ovaj sistem patentirala pod nazivom Learn To Earn) – odnosno, cijele im obroke suhe hrane (ako je to vaš izbor) dati u igri i treningu. 
Na primjer, s obzirom da Joy koja ima 7 kg u jednom obroku pojede oko 30 zrnaca manje veličine suhe hrane (kada joj je dajem), to znači da mi 20 puta mora donijeti lopticu i pojela je svoj
obrok! Ukoliko ju pak hranim Barfom, mini zrna suhe hrane dajem kao nagradu za trikove koje radimo u šetnji, ali oduzmem odokativno tu količinu hrane pri sljedećem obroku da se ne bi uprasila.

learn to earn

Također izbjegavajte hraniti psa tako da ostavite hranu u zdjelici cijeli dan (u kućanstvima s više pasa to nije niti moguće, već bi netko pojeo) – ukoliko pas ne pojede hranu u roku od par minuta, podignite zdjelicu, vratite hranu u hladnjak ukoliko je potrebno (Barf, konzerva, kuhano) i ponudite mu ponovno za cca 4 sata.


Ako ne želi jesti ponuđeno, postoji par razloga pa se upitajte:

·      ne prija mu pošto dobija stalno isto svaki dan (ni ja ne bih mogla pizzu svaki dan iako ju obožavam) – ukoliko baš mora jesti isto pokušajte mu malo „garnirati“ nemasnom juhom, jogurtom, mladim sirom, itd.

·      „voza vas“ – često čujem kako neki vlasnici svakih par tjedana očajnički kupuju drugu vrstu hrane pošto njihov pas jedinac prvo oduševljeno klopa, zatim „štrajka glađu“ – možete mu malo „garnirati“ klopu, ali valja i primijeniti metodu pod točkom gore.

·      ako je neveseo, nema dobar kakač, smrdi mu iz usta i dlaka mu je jadna (ili ima promjene na koži) – dajete mu hranu koja nije dovoljno kvalitetna ili mu ne odgovara. Nisu svi psi isti – neki mogu imati i alergije na razne sastojke u hrani, pa čak i meso...
shutterstock 308295581
Da zaključimo:

·      pasje zdjelice treba oprati u vodi u sredstvu za pranje suđa nakon svakog obroka

·      najbolje je uzeti keramičku ili metalnu zdjelicu

·      zdjelica ne bi smjela biti prevelika da ne utovite zvijer

·      Brzoklopima bi trebalo onemogućiti gutanje klope na brzinu


A sad – ako vas zanima koja je to knjiga prema kojoj sam počela prati zdjelice nakon svakog obroka i mijenjati vodu dva puta dnevno:

joyphoebus

Radi se o reprodukciji hit knjige o lovu i psima Livre de la chasse francuskog plemića Gastona Phoebusa iz 1389. godine!

Imajte na umu da je knjiga nastala prije izuma tiskarskog stroja i da se svaki primjerak iz "naklade" morao prepisivati, ilustrirati i iluminirati rukom (iluminacije su ovi ukrasi na početku stranice i po borduri oko teksta) – a bilo je nekoliko naklada, toliko je popularna bila u to doba posvemašnje nepismenosti, kuge i feudalizma!

livreduchasse

Međutim, iako nije baš bilo zapamćeno po previše dobrih stvari (tzv. "mračni srednji vijek") to je također razdoblje kada se polako kristaliziraju neki tipovi pasa koje kasnije prepoznajemo kao pasmine, pogotovo one lovačke i pastirske, o čemu više možete pročitati ovdje.


lov

Iako se radi o knjizi kojoj je prije svega glavna tema lov, o psima i brizi nad njima autor piše s puno ljubavi i nježnosti – u stvari, ako bismo morali definirati knjigu, moglo bi se reći da je Phoebus u stvari promovirao pozitivan image pasa u vrijeme kada oni još nisu niti blizu kućnim ljubimcima – tek se nešto kasnije male pasmine pojavljuju na dvorovima o čemu više možete pročitati ovdje.

Phoebus kroz cijelu knjigu hvali pasje pamćenje, poimanje svijeta i radne sposobnosti, njihovu snagu i moć ali i zaigranu prirodu, njihovo razumijevanje, znanje i sposobnost procjene situacije – njihova je jedina mana, kako kaže – što kratko žive.

„Pas je najplemenitija, najmudrija, i najrazboritija zvijer koju je Bog stvorio, uključujući tu i ljude i sva ostala stvorenja“, napisao je.

psisred

Lovačke pse je podijelio u 5 glavnih tipova svoga doba:

Alaunt (danas izumrla pasmina, slična argentinskoj dogi) je imao nabito tijelo i kupirane uši te se koristio za jako veliku lovinu – bio je tada najjači i najagresivniji tip psa i zbog toga je često prikazivan s brnjicom - na slici gore vidimo ga u lijevom donjem uglu, s brnjicom.

Greyhound (nije identičan s današnjom pasminom, ali definitivno vrlo sličan po tipu) – služio je za različitu lovinu, od zeca do jelena – često je opremljen dekorativnim ogrlicama, pošto spada među prve pse koji su simbol plemstva i često prisutni u kućama i dvorovima - na slici gore je u lijevom gornjem uglu i u sredini slike, s crvenom ogrlicom.

Hound (najsličniji današnjim pasminama goniča/šunjkavaca) – s klempavim ušima i različitim bojama dlake, upotrebljavali su se za potragu lovine njuškarenjem, kao i danas - na slici ga vidimo gore u sredini i u desno.

Spaniel (najsličniji današnjim Epanjel Bretoncima) nisu bili posebno cijenjeni, čak se smatralo da su „lijeni, kao i stanovnici zemlje iz koje dolaze“ – njih se koristilo za sitnu lovinu i ptice - na slici je jedan u dnu u sredini.

Molos (najsličniji današnjim recimo irskim vučjim hrtovima) – generalno nije baš lovački pas, koristio se za čuvanje objekata i obranu od vukova - na slici u donjem desnom uglu i iznad, na drugim prikazima ima bodljikavu ogrlicu.

pregled pasa

U veterinarskom dijelu knjige Phoebus se bavi simptomima, dijagnozama, te liječenjem 26 poznatih stanja i bolesti, uključujući šugu, inficirane šape, virozu, ugrizne rane, zatvor, anginu, buhe i bjesnoću. Svi tretmani (slika gore) su zamišljeni tako da budu što nježniji prema psima, jedan od recepata je recimo mast od žive, svinjske masti, sline 3-4 muškarca i zelene patine. Takva posvećenost plemstva lovačkim psima odražava njihov status u višim slojevima društva (ali nažalost ne i u nižim).


stenara

Phoebus daje vrlo iscrpne naputke o brizi oko pasa, od toga kako treba biti sagrađena štenara (slika gore) da bi ih štitila od atmosferskih utjecaja kroz sva godišnja doba te im dopustila nesmetano kretanje u ograđenim ispustim i adekvatnu higijenu, kakva treba biti stelja na podu, koliko često se mijenjala (slama, dnevno!), te naravno kako i čime hraniti pse. Također u detalje daje naputke oko skotnosti, štenjenja, prehrane za trudne kuje i dojilje, itd.

Prema Pheobusu, pse valja hraniti dva puta dnevno, uglavnom kruhom (koji se posebno pekao za njih prema jedinstvenom receptu u pekari koja je opskrbljivala njegovu štenaru, tzv. panem canibus), dok bi meso dobili nakon lova (slika ispod) – no u lov su plemići išli vrlo često, tjedno.

lov2


Vodu im također treba mijenjati dva puta dnevno, te u istom ritmu i prati zdjele iz kojih jedu – poučena knjigom iz 1389. posramila sam se svojih navika pranja zdjelica svaki drugi dan i mijenjanja vode jednom dnevno....sad znate.

Svih 1600 pasa koliko je imao morali su svaki dan bili pregledani od njuške do vrha repa od strane dječaka koji su spavali s njima i koji su morali svakog psa poznavati poimence, znati mu navike i provjeravati ima li teka i je li veseo. Po jedan dječak bi bilo zadužen za 100 pasa. Kada nisu išli u lov, psi su dva puta dnevno puštani da trče i igraju se u za to predviđenim ograđenim ispustima, po nekoliko odjednom. Phoebus je bio itekako svjestan koliko je važan odabir pasa za uzgoj, ali je isto tako vjerovao kako se pojedini psi mogu i dodatno trenirati kako bi bili bolji u svom „poslu“.

Možemo reći da je u radu koristio metodu koju danas nazivamo „pozitivno poticanje“ – iako bi nekada savjetovao uskraćivanje nagrade ili blagu fizičku korekciju, smatrao je da nježna i strpljiva ruka daje najbolje rezultate u vezi između čovjeka i psa. Lovac je svoje pse dužan oslovljavati s „prijatelju“ ili „brate“, ne vikati na njih i uvijek koristiti iste komande, te ohrabrivati pse ako se nađu u nedoumici. Ako pas ne bi reagirao na verbalnu komandu, vizualni signal ili trubu, za to je bio kriv lovac koji nije dobro naučio „pasji jezik“ (o „pasjem“ više pročitajte ovdje)...

Ukratko - danas, kada svi živimo bolje nego plemići 14. stoljeća – s grijanjem, tekućom & toplom vodom, besplatnim obrazovanjem, socijalnim osiguranjem, penzijom, hranom koju možemo kupiti u svim godišnjim dobima te suđericom – stvarno ne smijemo imati izgovor da barem ne operemo svojim ljubimcima zdjelice prema kriterijima zadanim od ovog psoljupca iz minulih vremena!

pocetak lova

Danas na svijetu postoji svega 46 kopija ove divne knjige - ali srećom moguće je naručiti reprodukciju, pošto danas knjige više srećom ne moramo prepisivati ručno ;)

Poruka drugim medijima - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)

KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK