Vruća tema - DNK profiliranje pasa - tko, što, kako, zašto?
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Mateja Janeš, mag.ing.agr.
Ovih se dana puno priča o DNA profiliranju čistokrvnih pasa, zato što je Kinološka Zveza Slovenije (Slovenski Kinološki Savez) prije kratkog vremena donijela odluku po kojoj svi psi počevši od 01.09.2017. moraju imati izrađen DNA profil ukoliko njihovi vlasnici žele sudjelovati u uzgoju. Što znači da će svi koji žele pariti svoje pse - a kako bi dobili uzgojnu dozvolu - nakon 01.09.2017. morati predočiti dokaz da je njihov pas genetski profiliran, odnosno donijeti na uvid uvjerenje o DNA profilu. No, prvo da razjasnimo što je to DNA profil i o čemu se tu zapravo radi.
1. Što je DNA profil?
DNA profil (još zvan i DNA otisak, DNA testiranje ili DNA tipizacija) je forenzička tehnika koja se koristi za identifikaciju pojedinaca po karakteristikama njihove DNA. DNA profil je mali skup varijacija DNA koje su vrlo vjerojatno različite za sve nesrodne jedinke tj. one koje nisu potomci istih predaka - rođaci, braća, sestre, bratići, nećaci… To čini DNA profile jedinstvenima za svakog psa baš kao što je kod ljudi jedinstven otisak prsta. Modernu tehniku DNA profiliranja je 1984. razvio Sir Alec Jeffreys dok je radio na Odjelu za genetiku na Sveučilištu u Leicesteru i otad se koristi u kriminalističkim istragama, kao dokazivanje očinstva kod ljudi, ali i u životinjskim i biljnim populacijama za populacijske studije.
2. Što se DNA profiliranjem želi postići?
DNA profiliranjem pasa planira se smanjiti falsificiranje podataka izdanih u pedigreu, odnosno rodovniku. Rodovnik psa je ukratko - popis svih predaka psa do tri, a u nekim zemljama i više generacija unatrag, koji je službeno priznat od kinološkog saveza te zemlje. Osobno smatram da bi rodovnik trebao biti točan, ali ima puno slučajeva falsificiranja, a nekada čak i pogrešaka. Što u tom slučajui?
U doglednoj budućnosti DNA profiliranje će se raditi za parnjake, tj. roditelje štenaca - a pri pregledu legla, odradit će se i za cijelo leglo. Može li se i to falsificirati? Puno teže, iako se sve može.
Ali čak i tada, kada kupite profiliranog psa ukoliko iz nekog razloga posumnjate, moći ćete u bilo kojem trenu i u bilo kojem laboratoriju na svijetu koji radi DNA profiliranje, napraviti profil i provjeriti točnost onog koji ste dobili ranije i u koji ste posumnjali.
Isto tako, možete uzeti i uzorke roditelja i provjeriti jesu li to doista roditelji vašeg psa, pošto DNA profil nije nešto što se mijenja. On ostaje isti kroz cijeli život pa makar ga vi ponovili 500 puta.
Zabluda o DNA profilu
Javljaju se neke dezinformacije vezane za DNA profiliranje. DNA profili jesu genetski markeri, međutim oni nam ne daju kompletne genetske informacije o nekom psu. Oni NISU testovi za provjeru genetskih predispozicija za neke bolesti.
Oni se koriste za identifikaciju pojedinog psa i provjeru očinstva/majčinstva.
U forenzičke svrhe mogli bi se, na primjer, koristiti za nedavno senzacionalistički spomenutu provjeru podrijetla izmeta psa.
Dakle, kad nađete izmet na cesti, možete ustvrditi krivca koji se pokakao. E, upravo ti genetički pregledi obavljaju se usporedbom DNA profila izmeta s bazom DNA profila pasa kako bi se našao krivac. To je moguće učiniti jedino kada postoji baza DNA profila koji su izrađeni za sve pse koji žive na tom području. Inače, krivca nikako nije moguće pronaći pošto DNA profil izmeta nemate s čim usporediti.
Ili recimo, ako na kuju u fazi tjeranja naskoči više mužjaka, kuja može ostati gravidna samo s jednim ili može imati štence od više parnjaka. Kako to provjeriti? Pa evo opet načina da se to ustvrdi. Usporedite DNA profile kuje i svih parnjaka sa profilima štenaca i voila! Isto možete učiniti i ako kuja ostane gravidna, a niste vidjeli tko ju je naskočio, ali sumnjate na određenog mužjaka.
Dakle, da ponovimo, DNA profilima mogu se provjeriti:
a) Jedinstveni genetski potpis – identifikacija jedinke
b) Genetski odnosi među pojedincima
c) Provjeriti realni, stvarni inbreeding
d) Provjeriti genetska distanca (veličina genetskog bazena, različitost gena u populaciji)
Foto: Vehovar
3. Kraški ovčar u Sloveniji (slike gore)
U Sloveniji se, iako to još nije bila obaveza, već godinama provodi DNA profiliranje jedine slovenske autohtone pasmine pasa, kraškog ovčara. Kraški ovčar ili kraševac je pasmina priznata od strane FCI-a u Grupi 2. Cijela populacija kraškog ovčara je mala, s obzirom da broji samo 800 pasa. Male populacije ugrožene su kada se kritično smanji genetska raznolikost populacije. Problemi se mogu pojaviti i radi genetskih bolesti, smanjenje imunske otpornosti, malih veličina legla i slično.
Prije par godina je Društvo Ljubitelja i Uzgajivača Kraških Ovčara Slovenije (DLVKOS) primijetilo da se stalno, polagano ali sigurno, smanjuje genetska raznolikost te pasmine zbog malog broja pasa u uzgoju i prečestog korištenja malog broja istih popularnih parnjaka. DVLKOS se tada odlučio poduzeti hitne mjere zaštite. Ograničili su parenje pojedinih popularnih parnjaka, a povećali broj raspoloživih parnjaka (2005. godine ih je bilo oko 15, a 2011. taj broj narastao je na preko 100) i potražili su pse što manjeg srodstva. Također su započeli programom informiranosti vlasnika kraških ovčara o važnosti uključivanja većeg broja ženki u uzgoju, surađujući sa Sveučilištem, Državom i širom javnosti. Od 2006. DLVKOS surađuje sa Odjeljkom za Zootehniku Biotehničkog Fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, na području genetskih istraživanja pod vodstvom prof. dr. sc. Petera Dovča. Od 2006. do 2011. DNA profilirano i genotipizirano je ukupno 400 kraških ovčara, a danas je taj broj već narastao na preko 800. Genetska istraživanja su usmjerena na dokazivanje podrijetla, izračun genetskih distanci i istraživanje povezanosti genetike s bolestima urinarnog trakta. U toj pasmini DNA profili odrađuju se pri prijavi legla i rezultati DNA profila dodaju se na Informacijski Sustav DVLKOS-s za svako novo štene.
Informacijski sustav (http://www.dlvkos.si/), s kojim se započinje 2008. godine je namijenjen da bude pregledna i transparentna objava podataka i podizanje svijesti o važnosti odgovornog uzgoja kraškog ovčara. Sustav uključuje povijesne i aktualne podatke o kraškom ovčaru, a najstariji podatak datira čak u 1920. U informacijskom sustavu možete naći rodovnike, podatke o potomcima, slike pasa, podatke o uzgojnim kombinacijama, leglima, parenjima, izložbama i slično. Vrlo je zanimljiv podatak o izračunu takozvane realne, stvarne, genetske distance između mužjaka i ženke kao i podatak o inbreeding koeficijentu, koji se može koristiti pri donošenju odluke o uzgojnim kombinacijama. Genetske distance i drugo izračunavaju se upravo na temelju izrađenih DNA profila. Na sustavu možete pronaći i predizbor parnjaka prema kriteriju manje srodnosti, a poštujući i genetsku distancu. U tom predizboru vi možete upisati željenu majku i oca budućeg legla i vidjeti kako bi genetski izgledalo predviđeno leglo.
4. Kakva je to Odluka Komisije za Stručna Pitanja Kinološke Zveze Slovenije?
Dana 29.07.2017. objavljene su na službenoj stranici Kinološkog Saveza Slovenije (KZS) važne odluke Komisije za Stručna Pitanja (KSV) .
U doslovnom prijevodu sa Slovenskog na Hrvatski odluke glase:
Odluka 23. redovite sjednice Komisije za Stručna Pitanja je dana 29.05.2017., koja je bila odobrena na 27. sjednici UO KZS dana 27.06.2017.
Odluka 23/23-2017: profil DNA
KSV je dana 07.09.2016. donijela odluku pod brojem 25/11-2016 kojom je uvedena obaveza izrade DNA profila za životinje u uzgoju. Obaveza počinje vrijediti od 01.09.2017. na slijedeći način:
1.) Svi rasplodni mužjaci/ženke kojima će se nakon 01.09.2017. podizati uzgojna dozvola, moraju za izdavanje uzgojne dozvole priložiti dokaz/uvjerenje o napravljenom DNA profilu.
2.) Svi rasplodni mužjaci/ženke, kojima će se nakon 01.09.2017. podizati produžetak uzgojne dozvole, moraju za produžetak uzgojne dozvole priložiti dokaz/uvjerenje o napravljenom DNA profilu.
3.) Uzgajivači moraju za parenja nakon 01.09.2017. prilikom prijave parenja ili najkasnije pri prijavi legla priložiti dokaz/uvjerenje o napravljenom DNA profilu za rasplodnog mužjaka i ženku. Obveza se odnosi za sve uzgojne životinje, bez iznimke, čak i za uzgojne partnere iz inozemstva.
4.) Vlasnici uvezenih rasplodnih mužjaka/ženki moraju od 01.01.2018. nadalje za upis u SLR priložiti dokaz o očinstvu/majčinstvu uvezenog psa. Ako ne raspolažu s njim, moraju priložiti dokaz o napravljenom DNA profilu uvezenog psa.
Odluka se odmah objavljuje na portalu KZS, istovremeno se posreduje svim VK, da ga mogu uzeti u obzir prilikom sastavljanja jesenskih VP ponuda. Upute za uzimanje i označavanje uzoraka krvi i druge uvijete (EVG) će se također objaviti na portalu KZS i poslati svim VK. KZS prihvaća certifikate svih europskih akreditiranih laboratorija.
5. Što to znači za uzgajivače?
Konkretno, ova odluka za slovenske uzgajivače znači da će i mužjacima i ženkama s kojima misle imati legla nakon 01.09.2017. morati dati izraditi DNA profil. Ne do 01.09.2017., već od tada pa sve do trenutka kada će eventualno zatražiti uzgojnu dozvolu ili produžetak uzgojne dozvole.
Nakon 01.09.2017. DNA profil od mužjaka i ženke morat će priložiti prilikom prijave parenja ili najkasnije pri prijavi legla, također i u slučaju da je jedno od njih iz neke druge zemlje u kojoj DNA profili još nisu obavezni.
Dakle, ako ste hrvatski uzgajivač i ako želite svoje pse pariti sa psima iz Slovenije, nakon 01.09.2017., morati ćete priložiti DNA profil svojeg psa, bez obzira što izrada DNA profila još nije obavezna u Hrvatskoj.
Ako pak prodajete psa koji će biti za uzgoj nekom uzgajivaču iz Slovenije nakon 01.01.2018., kako bi ga oni mogli prijaviti u SLR, tražit će vas dokaz o očinstvu/majčinstvu, odnosno, DNA profile i majke i oca. Ako im to nećete ustupiti, tada će oni morati napraviti DNA profil svog psa o svom trošku.
Trošak DNA profila podmiruje vlasnik psa.
6. Što to znači za mene kao vlasnika budućeg štenca, kućnog ljubimca koji neće imati potomstvo?
Kupujete li psa kao kućnog ljubimca s kojim nikada ne planirate imati leglo, DNA profil vašeg psa za sada neće tražiti nitko. Niti u Sloveniji, niti u Hrvatskoj. No moj je osobni savjet - ako ćete već kupovati čistokrvnog štenca, kako biste potvrdili istovjetnost i točnost podataka pedigrea, da tada zatražite i DNA profile roditelja na uvid. I u tom slučaju trošak DNA profila trebao bi podmiriti vlasnik psa jer je to potvrda koja za psa vrijedi cijeli život. DNA profil je za sada samo dodatak rodovniku, no s vremenom će postati važniji, a mogao bi jednoga dana rodovnik i potpuno zamijeniti.
7. Što to znači za pse generalno?
Ukupnim DNA profilima svih pasa iz pasmine, kinološki klubovi pa i savezi, mogli bi poduprijeti genetska istraživanja koja su usmjerena na dokazivanje podrijetla, izračun genetskih distanci i u krajnjoj liniji istraživanje povezanosti genetike s bolestima koje su karakteristične za dotične pasmine. Prostim rječnikom rečeno, moglo bi se pomoći svim pasminama da budu generalno što zdravije i da imaju što zdravije štence, sa što zdravijim kombinacijama gena i očuvati genetsku raznolikost unutar pasmina. Po mojem skromnom mišljenju, smatram da bi svaka zemlja trebala izraditi bazu DNA profila za svoje autohtone pasmine, baš kao što su to Slovenci napravili za kraškog ovčara.
Genetska raznolikost i genetska udaljenost (distanca) su problem ako su premale, jer svi psi sa istim ili vrlo sličnim genima imaju iste ili slične predispozicije za sve uvijete pa tako i za sve bolesti. Dođe li slučajno do pojave neke smrtonosne bolesti na koju su psi takvih gena generalno neotporni, to može dovesti do nestajanja cijele pasmine.
8. Gdje je DNA profil obavezan?
Izrada DNA profila sve je češća praksa u Europi. Osim Slovenije u kojoj će to tek postati za dva mjeseca, DNA profil obavezan je i u Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji, a šuška se da bi to uskoro trebao postati jednim od uvjeta opstanka kinoloških institucija u FCI-u. Pretpostavlja se da će i Hrvatski kinološki savez uskoro slijediti taj trend.
9. Gdje se mogu izraditi DNA profili i koliko koštaju?
U Hrvatskoj DNA profile izrađuju laboratoriji Genos DNA laboratorij d.o.o. i AnimaLabs laboratorija InovaGen d.o.o. iz Zagreba. U Sloveniji ga izrađuje EuroVetGen, molekularna diagnostika iz Maribora i Biotehnički Fakultet Sveučilišta u Ljubljani. Cijena DNA profila po jednom psu u svim laboratorijima se kreće između 30 i 40 €.
Za one koji žele znati više
1. Što je DNA profil?
Kod svake vrste životinja, za sve jedinke te populacije - 99,9% sekvenci je identično. No, ovih 0,1% razlike je sasvim dovoljno da bi na genetskoj razini mogli razlikovati jednu jedinku od druge. Dobro, osim ako se ne radi o jednojajčanim blizancima koji su genetički potpuno isti, jer su se razvili od iste jajne stanice te istog spermija i ustvari su jedini prirodni klonovi. Tu je vrlo dobro napomenuti da svi štenci u istom leglu nisu jednojajčani blizanci, ali poneki mogu biti. To je genetički potvrđeno tek prošle, 2016. godine. Prije se mislilo i da svako štene nosi točno 50% gena od majke i 50% od oca i da su svi štenci u leglu genetski isti. Međutim, danas se pouzdano zna da su štenci u leglu međusobno genetski više ili manje različiti i da je samo zbroj svih gena svih štenaca iz jednog legla otprilike polovično od majke polovično od oca.
2. Što su DNA profili i kako se analiziraju?
DNA profil koristi ponavljajuće sekvence koje se jako razlikuju od jedinke do jedinke, zovu se VNTR – tandemska ponavljanja varijabilnog broja, STR – kratka tandemska ponavljanja, ili mikrosateliti i minisateliti. To su doslovce tandemska ponavljanja određenih motiva DNA (koji se sastoje sa od 2 do 7 parova baza) a koji se ponavljaju od 5 do 50 puta. Na primjer sekvenca TATATATATA je dinukleotidni mikrosatelit koji se ponovio 5 puta, a CTGCTGCTGCTGCTG je trinukleotidni mikrosatelit koji se također ponovio 5 puta (pri čemu su baze: A adenin, G gvanin, C citozin i T timin).
Mikrosateliti su vrlo slični kod bliskih srodnika, ali su vrlo različiti u cijeloj populaciji neke pasmine i vjerojatnost da su isti kod dvije slučajno odabrane jedinke je izuzetno mala. Tako je i DNA štenaca unutar legla slična, ali ne i potpuno ista (ponovo, osim kod jednojajčanih blizanaca), no uvijek je kombinacija majčine i očeve DNA.
Ova slika prikazuje mikrosatelite od oca, majke i njihovo dvoje djece. Mikrosateliti se uvijek sastoje od dva alela određenih dužina koje su ovdje naznačene brojkama. Psi mogu biti heterozigoti i imati jedan alel različit od drugoga, kao što na slici prikazuju otac majka i dijete 2, ali i homozigoti što znači da imaju dva ista alela (alela iste dužine), na slici je to dijete 1. Aleli djece MORAJU BITI I UVIJEK JESU kombinacija očevih i majčinih alela. Dijete 1 je dobilo alel 2 (251.44) i od majke i od oca. Dijete 2 je dobilo alel 1 (249,66) od oca i alel 6 (258,65) od majke.
Pošto su mikrosateliti dosta komplicirani za shvatiti, pokušala sam gornju tablicu objasniti pomoću slike:
Dakle, s lijeve strane imamo zamišljenu obitelj kavalir španijela kralja Charlesa. Prvi odozgo je otac, druga majka i zatim dvoje štenaca iz istog legla. Višnja, kruška i jabuka prikazuju naše mikrosatelitne alele. Pošto se mikrosateliti uvijek sastoje od dva alela, ovdje je to prikazano kao da svaki pas ima po dvije voćke. Otac ima alele višnju i krušku. Majka alele krušku i jabuku. Smeđe bijelo štene ima alele dvije kruške, a trobojno štene ima alele višnju i jabuku. Onaj koji ima dvije različite voćke je heterozigot (mama, tata i trobojno štene), a onaj koji ima dvije iste voćke (smeđe bijelo štene) je homozigot. Aleli štenaca MORAJU BITI I UVIJEK jesu kombinacija očevih i majčinih alela odnosna naša „voćna salata“. Tako je naše smeđe bijelo štene naslijedilo jednu krušku od oca i jednu krušku od majke, a trobojno višnju od mame i jabuku od oca.
Štene koje bi naslijedilo dvije jabuke moglo bi biti potomak samo majke, ali sigurno ne i ovog oca jer on nema alel jabuku. A štene koje ima alele samo višnje moglo bi biti potomak ovog oca, ali sigurno ne i ove mame, jer ona nema alel višnju. Također, psi koji nemaju alele ni višnje ni kruške ni jabuke, ali umjesto toga imaju recimo alele bananu, lubenicu i grožđe, uopće ne mogu biti potomci ovih naših majke i oca. Možda čak nisu ni čistokrvni kavaliri. Genetski rečeno, imaju različite alele za ove mikrosatelite od naših pasa.
3. Kakvi su to certifikati koji se spominju?
Za DNA profile koristi se Thermo Scientific Canine Genotypes Panel 1.1 i on obuhvaća 19 takvih mikrosatelitnih lokusa koji se zovu redom: AHTk211, CXX279, REN169O18, INU055, REN54P11, INRA21, AHT137, REN169D01, AHTh260, AHT253, INU005, INU030, Amelogenin, FH2848, AHT121, FH2054, REN162C04, AHTh171 i REN247M23. Ti su markeri uključeni u „glavni panel“ lokusa, a preporučeni su od Odbora Za Primijenjenu Genetiku Za Kućne Ljubimce Međunarodnog Društva Za Genetiku Životinja čija je kratica ISAG. ISAG provodi godišnje testove usporedbe laboratorija i tada pošalju slijepe probe uzoraka za mikrosatelitnu analizu, koje potom laboratoriji diljem svijeta analiziraju i svoj konačni rezultat pošalju u glavni, referentni laboratorij. Taj laboratorij zatim, ovisno o točnosti analize, daje certifikat laboratoriju koji je proveo analizu. Taj test se provodi kako bi se dokazala točnost i sljedivost rezultata laboratorija i kako bi svaki DNA profil izrađen u laboratoriju sa ISAG certifikatom bio iste vrijednosti i točnosti i usporediv sa DNA profilima izrađenima u nekim drugim laboratorijima s ISAG certifikatom.
Autorica članka završila je Animalne znanosti kao preddiplomski i Genetiku i oplemenjivanje životinja na Agronomskom fakultetu svučilišta u Zagrebu, gdje je upisala doktorski studij s područja populacijske genetike pasa pod mentorstvom prof.dr.sc. Vlatke Čubrić Ćurik, dok laboratorijski dio molekularne genetike trenutno dovršava na Odjeljku za Zootehniku Biotehničkog Fakulteta u Ljubljani pod vodstvom prof.dr.sc. Petera Dovča. (op.ur.)
Poruka drugim medijima - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)
Ovih se dana puno priča o DNA profiliranju čistokrvnih pasa, zato što je Kinološka Zveza Slovenije (Slovenski Kinološki Savez) prije kratkog vremena donijela odluku po kojoj svi psi počevši od 01.09.2017. moraju imati izrađen DNA profil ukoliko njihovi vlasnici žele sudjelovati u uzgoju. Što znači da će svi koji žele pariti svoje pse - a kako bi dobili uzgojnu dozvolu - nakon 01.09.2017. morati predočiti dokaz da je njihov pas genetski profiliran, odnosno donijeti na uvid uvjerenje o DNA profilu. No, prvo da razjasnimo što je to DNA profil i o čemu se tu zapravo radi.
1. Što je DNA profil?
DNA profil (još zvan i DNA otisak, DNA testiranje ili DNA tipizacija) je forenzička tehnika koja se koristi za identifikaciju pojedinaca po karakteristikama njihove DNA. DNA profil je mali skup varijacija DNA koje su vrlo vjerojatno različite za sve nesrodne jedinke tj. one koje nisu potomci istih predaka - rođaci, braća, sestre, bratići, nećaci… To čini DNA profile jedinstvenima za svakog psa baš kao što je kod ljudi jedinstven otisak prsta. Modernu tehniku DNA profiliranja je 1984. razvio Sir Alec Jeffreys dok je radio na Odjelu za genetiku na Sveučilištu u Leicesteru i otad se koristi u kriminalističkim istragama, kao dokazivanje očinstva kod ljudi, ali i u životinjskim i biljnim populacijama za populacijske studije.
2. Što se DNA profiliranjem želi postići?
DNA profiliranjem pasa planira se smanjiti falsificiranje podataka izdanih u pedigreu, odnosno rodovniku. Rodovnik psa je ukratko - popis svih predaka psa do tri, a u nekim zemljama i više generacija unatrag, koji je službeno priznat od kinološkog saveza te zemlje. Osobno smatram da bi rodovnik trebao biti točan, ali ima puno slučajeva falsificiranja, a nekada čak i pogrešaka. Što u tom slučajui?
U doglednoj budućnosti DNA profiliranje će se raditi za parnjake, tj. roditelje štenaca - a pri pregledu legla, odradit će se i za cijelo leglo. Može li se i to falsificirati? Puno teže, iako se sve može.
Ali čak i tada, kada kupite profiliranog psa ukoliko iz nekog razloga posumnjate, moći ćete u bilo kojem trenu i u bilo kojem laboratoriju na svijetu koji radi DNA profiliranje, napraviti profil i provjeriti točnost onog koji ste dobili ranije i u koji ste posumnjali.
Isto tako, možete uzeti i uzorke roditelja i provjeriti jesu li to doista roditelji vašeg psa, pošto DNA profil nije nešto što se mijenja. On ostaje isti kroz cijeli život pa makar ga vi ponovili 500 puta.
Zabluda o DNA profilu
Javljaju se neke dezinformacije vezane za DNA profiliranje. DNA profili jesu genetski markeri, međutim oni nam ne daju kompletne genetske informacije o nekom psu. Oni NISU testovi za provjeru genetskih predispozicija za neke bolesti.
Oni se koriste za identifikaciju pojedinog psa i provjeru očinstva/majčinstva.
U forenzičke svrhe mogli bi se, na primjer, koristiti za nedavno senzacionalistički spomenutu provjeru podrijetla izmeta psa.
Dakle, kad nađete izmet na cesti, možete ustvrditi krivca koji se pokakao. E, upravo ti genetički pregledi obavljaju se usporedbom DNA profila izmeta s bazom DNA profila pasa kako bi se našao krivac. To je moguće učiniti jedino kada postoji baza DNA profila koji su izrađeni za sve pse koji žive na tom području. Inače, krivca nikako nije moguće pronaći pošto DNA profil izmeta nemate s čim usporediti.
Ili recimo, ako na kuju u fazi tjeranja naskoči više mužjaka, kuja može ostati gravidna samo s jednim ili može imati štence od više parnjaka. Kako to provjeriti? Pa evo opet načina da se to ustvrdi. Usporedite DNA profile kuje i svih parnjaka sa profilima štenaca i voila! Isto možete učiniti i ako kuja ostane gravidna, a niste vidjeli tko ju je naskočio, ali sumnjate na određenog mužjaka.
Dakle, da ponovimo, DNA profilima mogu se provjeriti:
a) Jedinstveni genetski potpis – identifikacija jedinke
b) Genetski odnosi među pojedincima
c) Provjeriti realni, stvarni inbreeding
d) Provjeriti genetska distanca (veličina genetskog bazena, različitost gena u populaciji)
Foto: Vehovar
3. Kraški ovčar u Sloveniji (slike gore)
U Sloveniji se, iako to još nije bila obaveza, već godinama provodi DNA profiliranje jedine slovenske autohtone pasmine pasa, kraškog ovčara. Kraški ovčar ili kraševac je pasmina priznata od strane FCI-a u Grupi 2. Cijela populacija kraškog ovčara je mala, s obzirom da broji samo 800 pasa. Male populacije ugrožene su kada se kritično smanji genetska raznolikost populacije. Problemi se mogu pojaviti i radi genetskih bolesti, smanjenje imunske otpornosti, malih veličina legla i slično.
Prije par godina je Društvo Ljubitelja i Uzgajivača Kraških Ovčara Slovenije (DLVKOS) primijetilo da se stalno, polagano ali sigurno, smanjuje genetska raznolikost te pasmine zbog malog broja pasa u uzgoju i prečestog korištenja malog broja istih popularnih parnjaka. DVLKOS se tada odlučio poduzeti hitne mjere zaštite. Ograničili su parenje pojedinih popularnih parnjaka, a povećali broj raspoloživih parnjaka (2005. godine ih je bilo oko 15, a 2011. taj broj narastao je na preko 100) i potražili su pse što manjeg srodstva. Također su započeli programom informiranosti vlasnika kraških ovčara o važnosti uključivanja većeg broja ženki u uzgoju, surađujući sa Sveučilištem, Državom i širom javnosti. Od 2006. DLVKOS surađuje sa Odjeljkom za Zootehniku Biotehničkog Fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, na području genetskih istraživanja pod vodstvom prof. dr. sc. Petera Dovča. Od 2006. do 2011. DNA profilirano i genotipizirano je ukupno 400 kraških ovčara, a danas je taj broj već narastao na preko 800. Genetska istraživanja su usmjerena na dokazivanje podrijetla, izračun genetskih distanci i istraživanje povezanosti genetike s bolestima urinarnog trakta. U toj pasmini DNA profili odrađuju se pri prijavi legla i rezultati DNA profila dodaju se na Informacijski Sustav DVLKOS-s za svako novo štene.
Informacijski sustav (http://www.dlvkos.si/), s kojim se započinje 2008. godine je namijenjen da bude pregledna i transparentna objava podataka i podizanje svijesti o važnosti odgovornog uzgoja kraškog ovčara. Sustav uključuje povijesne i aktualne podatke o kraškom ovčaru, a najstariji podatak datira čak u 1920. U informacijskom sustavu možete naći rodovnike, podatke o potomcima, slike pasa, podatke o uzgojnim kombinacijama, leglima, parenjima, izložbama i slično. Vrlo je zanimljiv podatak o izračunu takozvane realne, stvarne, genetske distance između mužjaka i ženke kao i podatak o inbreeding koeficijentu, koji se može koristiti pri donošenju odluke o uzgojnim kombinacijama. Genetske distance i drugo izračunavaju se upravo na temelju izrađenih DNA profila. Na sustavu možete pronaći i predizbor parnjaka prema kriteriju manje srodnosti, a poštujući i genetsku distancu. U tom predizboru vi možete upisati željenu majku i oca budućeg legla i vidjeti kako bi genetski izgledalo predviđeno leglo.
4. Kakva je to Odluka Komisije za Stručna Pitanja Kinološke Zveze Slovenije?
Dana 29.07.2017. objavljene su na službenoj stranici Kinološkog Saveza Slovenije (KZS) važne odluke Komisije za Stručna Pitanja (KSV) .
U doslovnom prijevodu sa Slovenskog na Hrvatski odluke glase:
Odluka 23. redovite sjednice Komisije za Stručna Pitanja je dana 29.05.2017., koja je bila odobrena na 27. sjednici UO KZS dana 27.06.2017.
Odluka 23/23-2017: profil DNA
KSV je dana 07.09.2016. donijela odluku pod brojem 25/11-2016 kojom je uvedena obaveza izrade DNA profila za životinje u uzgoju. Obaveza počinje vrijediti od 01.09.2017. na slijedeći način:
1.) Svi rasplodni mužjaci/ženke kojima će se nakon 01.09.2017. podizati uzgojna dozvola, moraju za izdavanje uzgojne dozvole priložiti dokaz/uvjerenje o napravljenom DNA profilu.
2.) Svi rasplodni mužjaci/ženke, kojima će se nakon 01.09.2017. podizati produžetak uzgojne dozvole, moraju za produžetak uzgojne dozvole priložiti dokaz/uvjerenje o napravljenom DNA profilu.
3.) Uzgajivači moraju za parenja nakon 01.09.2017. prilikom prijave parenja ili najkasnije pri prijavi legla priložiti dokaz/uvjerenje o napravljenom DNA profilu za rasplodnog mužjaka i ženku. Obveza se odnosi za sve uzgojne životinje, bez iznimke, čak i za uzgojne partnere iz inozemstva.
4.) Vlasnici uvezenih rasplodnih mužjaka/ženki moraju od 01.01.2018. nadalje za upis u SLR priložiti dokaz o očinstvu/majčinstvu uvezenog psa. Ako ne raspolažu s njim, moraju priložiti dokaz o napravljenom DNA profilu uvezenog psa.
Odluka se odmah objavljuje na portalu KZS, istovremeno se posreduje svim VK, da ga mogu uzeti u obzir prilikom sastavljanja jesenskih VP ponuda. Upute za uzimanje i označavanje uzoraka krvi i druge uvijete (EVG) će se također objaviti na portalu KZS i poslati svim VK. KZS prihvaća certifikate svih europskih akreditiranih laboratorija.
5. Što to znači za uzgajivače?
Konkretno, ova odluka za slovenske uzgajivače znači da će i mužjacima i ženkama s kojima misle imati legla nakon 01.09.2017. morati dati izraditi DNA profil. Ne do 01.09.2017., već od tada pa sve do trenutka kada će eventualno zatražiti uzgojnu dozvolu ili produžetak uzgojne dozvole.
Nakon 01.09.2017. DNA profil od mužjaka i ženke morat će priložiti prilikom prijave parenja ili najkasnije pri prijavi legla, također i u slučaju da je jedno od njih iz neke druge zemlje u kojoj DNA profili još nisu obavezni.
Dakle, ako ste hrvatski uzgajivač i ako želite svoje pse pariti sa psima iz Slovenije, nakon 01.09.2017., morati ćete priložiti DNA profil svojeg psa, bez obzira što izrada DNA profila još nije obavezna u Hrvatskoj.
Ako pak prodajete psa koji će biti za uzgoj nekom uzgajivaču iz Slovenije nakon 01.01.2018., kako bi ga oni mogli prijaviti u SLR, tražit će vas dokaz o očinstvu/majčinstvu, odnosno, DNA profile i majke i oca. Ako im to nećete ustupiti, tada će oni morati napraviti DNA profil svog psa o svom trošku.
Trošak DNA profila podmiruje vlasnik psa.
6. Što to znači za mene kao vlasnika budućeg štenca, kućnog ljubimca koji neće imati potomstvo?
Kupujete li psa kao kućnog ljubimca s kojim nikada ne planirate imati leglo, DNA profil vašeg psa za sada neće tražiti nitko. Niti u Sloveniji, niti u Hrvatskoj. No moj je osobni savjet - ako ćete već kupovati čistokrvnog štenca, kako biste potvrdili istovjetnost i točnost podataka pedigrea, da tada zatražite i DNA profile roditelja na uvid. I u tom slučaju trošak DNA profila trebao bi podmiriti vlasnik psa jer je to potvrda koja za psa vrijedi cijeli život. DNA profil je za sada samo dodatak rodovniku, no s vremenom će postati važniji, a mogao bi jednoga dana rodovnik i potpuno zamijeniti.
7. Što to znači za pse generalno?
Ukupnim DNA profilima svih pasa iz pasmine, kinološki klubovi pa i savezi, mogli bi poduprijeti genetska istraživanja koja su usmjerena na dokazivanje podrijetla, izračun genetskih distanci i u krajnjoj liniji istraživanje povezanosti genetike s bolestima koje su karakteristične za dotične pasmine. Prostim rječnikom rečeno, moglo bi se pomoći svim pasminama da budu generalno što zdravije i da imaju što zdravije štence, sa što zdravijim kombinacijama gena i očuvati genetsku raznolikost unutar pasmina. Po mojem skromnom mišljenju, smatram da bi svaka zemlja trebala izraditi bazu DNA profila za svoje autohtone pasmine, baš kao što su to Slovenci napravili za kraškog ovčara.
Genetska raznolikost i genetska udaljenost (distanca) su problem ako su premale, jer svi psi sa istim ili vrlo sličnim genima imaju iste ili slične predispozicije za sve uvijete pa tako i za sve bolesti. Dođe li slučajno do pojave neke smrtonosne bolesti na koju su psi takvih gena generalno neotporni, to može dovesti do nestajanja cijele pasmine.
8. Gdje je DNA profil obavezan?
Izrada DNA profila sve je češća praksa u Europi. Osim Slovenije u kojoj će to tek postati za dva mjeseca, DNA profil obavezan je i u Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji, a šuška se da bi to uskoro trebao postati jednim od uvjeta opstanka kinoloških institucija u FCI-u. Pretpostavlja se da će i Hrvatski kinološki savez uskoro slijediti taj trend.
9. Gdje se mogu izraditi DNA profili i koliko koštaju?
U Hrvatskoj DNA profile izrađuju laboratoriji Genos DNA laboratorij d.o.o. i AnimaLabs laboratorija InovaGen d.o.o. iz Zagreba. U Sloveniji ga izrađuje EuroVetGen, molekularna diagnostika iz Maribora i Biotehnički Fakultet Sveučilišta u Ljubljani. Cijena DNA profila po jednom psu u svim laboratorijima se kreće između 30 i 40 €.
Za one koji žele znati više
1. Što je DNA profil?
Kod svake vrste životinja, za sve jedinke te populacije - 99,9% sekvenci je identično. No, ovih 0,1% razlike je sasvim dovoljno da bi na genetskoj razini mogli razlikovati jednu jedinku od druge. Dobro, osim ako se ne radi o jednojajčanim blizancima koji su genetički potpuno isti, jer su se razvili od iste jajne stanice te istog spermija i ustvari su jedini prirodni klonovi. Tu je vrlo dobro napomenuti da svi štenci u istom leglu nisu jednojajčani blizanci, ali poneki mogu biti. To je genetički potvrđeno tek prošle, 2016. godine. Prije se mislilo i da svako štene nosi točno 50% gena od majke i 50% od oca i da su svi štenci u leglu genetski isti. Međutim, danas se pouzdano zna da su štenci u leglu međusobno genetski više ili manje različiti i da je samo zbroj svih gena svih štenaca iz jednog legla otprilike polovično od majke polovično od oca.
2. Što su DNA profili i kako se analiziraju?
DNA profil koristi ponavljajuće sekvence koje se jako razlikuju od jedinke do jedinke, zovu se VNTR – tandemska ponavljanja varijabilnog broja, STR – kratka tandemska ponavljanja, ili mikrosateliti i minisateliti. To su doslovce tandemska ponavljanja određenih motiva DNA (koji se sastoje sa od 2 do 7 parova baza) a koji se ponavljaju od 5 do 50 puta. Na primjer sekvenca TATATATATA je dinukleotidni mikrosatelit koji se ponovio 5 puta, a CTGCTGCTGCTGCTG je trinukleotidni mikrosatelit koji se također ponovio 5 puta (pri čemu su baze: A adenin, G gvanin, C citozin i T timin).
Mikrosateliti su vrlo slični kod bliskih srodnika, ali su vrlo različiti u cijeloj populaciji neke pasmine i vjerojatnost da su isti kod dvije slučajno odabrane jedinke je izuzetno mala. Tako je i DNA štenaca unutar legla slična, ali ne i potpuno ista (ponovo, osim kod jednojajčanih blizanaca), no uvijek je kombinacija majčine i očeve DNA.
Ova slika prikazuje mikrosatelite od oca, majke i njihovo dvoje djece. Mikrosateliti se uvijek sastoje od dva alela određenih dužina koje su ovdje naznačene brojkama. Psi mogu biti heterozigoti i imati jedan alel različit od drugoga, kao što na slici prikazuju otac majka i dijete 2, ali i homozigoti što znači da imaju dva ista alela (alela iste dužine), na slici je to dijete 1. Aleli djece MORAJU BITI I UVIJEK JESU kombinacija očevih i majčinih alela. Dijete 1 je dobilo alel 2 (251.44) i od majke i od oca. Dijete 2 je dobilo alel 1 (249,66) od oca i alel 6 (258,65) od majke.
Pošto su mikrosateliti dosta komplicirani za shvatiti, pokušala sam gornju tablicu objasniti pomoću slike:
Dakle, s lijeve strane imamo zamišljenu obitelj kavalir španijela kralja Charlesa. Prvi odozgo je otac, druga majka i zatim dvoje štenaca iz istog legla. Višnja, kruška i jabuka prikazuju naše mikrosatelitne alele. Pošto se mikrosateliti uvijek sastoje od dva alela, ovdje je to prikazano kao da svaki pas ima po dvije voćke. Otac ima alele višnju i krušku. Majka alele krušku i jabuku. Smeđe bijelo štene ima alele dvije kruške, a trobojno štene ima alele višnju i jabuku. Onaj koji ima dvije različite voćke je heterozigot (mama, tata i trobojno štene), a onaj koji ima dvije iste voćke (smeđe bijelo štene) je homozigot. Aleli štenaca MORAJU BITI I UVIJEK jesu kombinacija očevih i majčinih alela odnosna naša „voćna salata“. Tako je naše smeđe bijelo štene naslijedilo jednu krušku od oca i jednu krušku od majke, a trobojno višnju od mame i jabuku od oca.
Štene koje bi naslijedilo dvije jabuke moglo bi biti potomak samo majke, ali sigurno ne i ovog oca jer on nema alel jabuku. A štene koje ima alele samo višnje moglo bi biti potomak ovog oca, ali sigurno ne i ove mame, jer ona nema alel višnju. Također, psi koji nemaju alele ni višnje ni kruške ni jabuke, ali umjesto toga imaju recimo alele bananu, lubenicu i grožđe, uopće ne mogu biti potomci ovih naših majke i oca. Možda čak nisu ni čistokrvni kavaliri. Genetski rečeno, imaju različite alele za ove mikrosatelite od naših pasa.
3. Kakvi su to certifikati koji se spominju?
Za DNA profile koristi se Thermo Scientific Canine Genotypes Panel 1.1 i on obuhvaća 19 takvih mikrosatelitnih lokusa koji se zovu redom: AHTk211, CXX279, REN169O18, INU055, REN54P11, INRA21, AHT137, REN169D01, AHTh260, AHT253, INU005, INU030, Amelogenin, FH2848, AHT121, FH2054, REN162C04, AHTh171 i REN247M23. Ti su markeri uključeni u „glavni panel“ lokusa, a preporučeni su od Odbora Za Primijenjenu Genetiku Za Kućne Ljubimce Međunarodnog Društva Za Genetiku Životinja čija je kratica ISAG. ISAG provodi godišnje testove usporedbe laboratorija i tada pošalju slijepe probe uzoraka za mikrosatelitnu analizu, koje potom laboratoriji diljem svijeta analiziraju i svoj konačni rezultat pošalju u glavni, referentni laboratorij. Taj laboratorij zatim, ovisno o točnosti analize, daje certifikat laboratoriju koji je proveo analizu. Taj test se provodi kako bi se dokazala točnost i sljedivost rezultata laboratorija i kako bi svaki DNA profil izrađen u laboratoriju sa ISAG certifikatom bio iste vrijednosti i točnosti i usporediv sa DNA profilima izrađenima u nekim drugim laboratorijima s ISAG certifikatom.
Autorica članka završila je Animalne znanosti kao preddiplomski i Genetiku i oplemenjivanje životinja na Agronomskom fakultetu svučilišta u Zagrebu, gdje je upisala doktorski studij s područja populacijske genetike pasa pod mentorstvom prof.dr.sc. Vlatke Čubrić Ćurik, dok laboratorijski dio molekularne genetike trenutno dovršava na Odjeljku za Zootehniku Biotehničkog Fakulteta u Ljubljani pod vodstvom prof.dr.sc. Petera Dovča. (op.ur.)
Poruka drugim medijima - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)