Razumiju li nas psi i bolje nego što smo mislili? Trebamo li paziti što pričamo?
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Rujana Jeger
“Sad ćemo papati, morate još samo malo pričekati da se odledi BARF.”
Liza, Joy i Pixie na riječ “papati” podigle su uši i nakrivile glavu – Liza je malo i zaslinila. Naravno, možda su shvatile cijelu frazu a možda samo njezin ključni dio – žderanciju! Naravno, nije to jedino što sam im danas ispričala, sirote kuje su se svačega već naslušale. u stvari, kada bi psi govorili ljudski, vjerojatno bi se mnogi od njih požalili na nemoguće zadatke koje postavljamo pred njih, moderne gradske pse, ali možda je najgori od svih upravo naša stalna potreba da komuniciramo, govorimo, blebećemo....naravno, neki od nas se tješe da nas pas ionako ne razumije pa ga ne zamaramo svojim neprestanim tokom misli, dok su drugi uvjereni da ih pas ne samo jako dobro razumije, već i čita misli....a možda to ovisi o pojedinom psu, a ne čovjeku, tko zna?
Izgleda da nije baš tako...
Vjerojatno ste nedavno u novinama i na potralima (dok smo mi na moru bili blaženi bez internet signala ali i zakinuti za ovakve važne vijesti) čitali o rezultatima jednog novog istraživanja koje nam je pružilo malo bolji uvid u to koliko nas psi zapravo razumiju, odnosno koliko stvarno razumiju naše riječi – cijeli razgovor s voditeljem istraživanja, mađarskim neuroznanstvenikom i psiholongvistom dr. Attilom Andicsem možete pročitati ovdje.
Andics i njegovi kolege sa Sveučilišta Eötvös Loránd u Budimpešti tim istraživanjem otkrili su kako psi razumiju i značenje riječi kao i intonaciju koju ljudi koriste dok ih izgovaraju te da jezik obrađuju u istim dijelovima mozga kao i mi - drugim riječima, bez obzira na to koliko sretno zvučali dok govorite psu da ide na istiskivanje analki, sva je prilika da će vas prozrijeti i sakriti se pod fotelju.
Zahvaljujući neuroznanstveniku Gregory Bernsu, autoru knjige "How Dogs Love Us" (Kako nas psi vole), koji je prvi istrenirao svoju kujicu a kasnije i pse svojih fakultetskih kolega da mirno leže u uređaju za magnetsku rezonanciju i uspio zabilježiti emotivne reakcije pasa, i ovaj se znanstvenički tim poslužio istom metodom.
Na uzorku od 13 pasa - kućnih ljubimaca volontera - testirali su nasnimljene fraze, kako objašnjava Andics: "Slušali su pohvale izgovorene pohvalnom intonacijom, kao i iste te pohvale bez ikakve intonacije. Potom smo im izgovarali riječi bez ikakvog značenja, i to pohvalnom i neutralnom intonacijom. Pratili smo što se u kojem od četiri slučaja događa u njihovim mozgovima. Kada smo usporedili sve snimljene podatke, otkriće nas je zaista iznenadilo. Psi percipiraju i riječi i intonaciju govora. Baš kao i ljudi, psi koriste lijevu stranu mozga za procesuiranje značenja riječi, a desnom analiziraju intonaciju. Poput ljudskog, i pseći mozak može odvojeno doživljavati značenje i intonaciju, ali i kombinirati ta dva procesa - što govorimo i kako govorimo - da bi dobio potpunu informaciju. Primjerice, pas će razumjeti da smo ga pohvalili samo ako to zaista kažemo i pravilno intoniramo. Sposobnost korištenja riječi imaju samo ljudi, ali sada znamo da mehanizam za njihovo procesuiranje nije prirođen samo ljudima”.
Dakle, ono što je stručnjake posebno iznenadilo je što psi poznate riječi razumiju neovisno o intonaciji, a obrađuju ih u lijevoj, dok emocije i intonaciju obrađuju u desnoj moždanoj polutki, baš poput nas.
Naravno da sada mediji obiluju senzacionalnim naslovima koji bi površnog čitatelja mogli navesti na zaključak kako psi u potpunosti razumiju ljudski govor, no ne brinite – iako djeluju kao da nas vrlo pažljivo slušaju (i pamte sve naše tajne kako bi nas poslije ucjenjivali svojim vlažnim tamnim očima dok jedemo) – to ipak nije u potpunosti točno. Mislim, možda toliko gluposti blebećemo da su se vjerojatno naučili tu buku pustiti da kroz jedno uho uđe unutra da bi kroz drugo izašla van....
David Reby, psiholog koji se u svojim bihejvioralnim istraživanjima također bavio paralelama u percepciji govora kod pasa i ljudi, kaže kako ova studija “potvrđuje da su psi sposobni identificirati nizove fonema koji oblikuju njima značajne govorne fraze, ne oslanjajući se samo na intonaciju, no to ne dokazuje da su sposobni razumjeti ljudski jezik.”
Terence Deacon, profesor biološke antropologije slaže se s time i smatra kako je činjenica da pas čuje neki zvuk i reagira na njega lijevom polutkom mozga njega ne iznenađuje, no ističe kako pas ipak nema elaboriranu semantičku mrežu poput nas. Stoga nije u stanju razumjeti kompleksniju rečenicu ili niz rečenica (moram priznati da i za neke ljude nisam baš sigurna mogu li to, ali pustimo sad to...).
Već spomenuti Gregory Berns kritizira metodologiju istraživanja upozoravajući na to da se prije svega radi o izrazito malom uzorku pasa, te o činjenici da pošto nisu snimali aktivnosti lijeve moždane polutke dok psi NISU slušali snimku - kako bi ih mogli usporediti s aktivnostima dok JESU slušali - ne možemo znati je li ta aktivnost bila povišena zbog situacije, kao što se to često događa i kod istraživanja mozga na psima kao i ljudima. Također upozorava da je trebalo koristiti i fraze koje nisu nužno pohvalne pošto i psi i ljudi lijevom polovicom mozga uvijek reagiraju na pozitivne emocije, a riječi hvale tu reakciju svakako pobuđuju.
No što ovo istraživanje u stvari svakako dokazuje jest da ljudi nisu počeli govoriti radi neke promjene u mozgu, već da su jednostavno izmislili govor, to jest da se radi o ljudskom izumu – odnosno kako Andics sam kaže: “Kada su ljudi izmislili kotač, nisu to učinili zato što su odjednom dobili neki neuralni mehanizam koji im je to omogućio”.
U svakom slučaju, možda su psi s vremenom naučili “razumijevati” naš govor (bez obzira u kolikoj mjeri), pošto se za sada sigurno dokazano družimo 15 000 godina pa i više. No tek kada se testiraju pripitomljene ali ne i domesticirane životinje poput vukova – otkriti ćemo više o tome radi li se u stvari o urođenim sposobnostima. U svakom slučaju, sretno onima koji pokušaju vukove navesti da mirno leže u MRI uređaju!
Više o tome kako psi uče riječi i nazive te kako razlikuju glagole i imenice pročitajte ovdje.
U svakom slučaju, moj je osobni dojam još uvijek da psi nas puno više razumiju nego mi njih, ili mi sami sebe. Bar ponekad. Jel' tako cure moje? Tko su dobri psi?
"Ajme, što zna biti dosadna ova naša Rujana..."
P.S.
Pošto znamo da su jezici zlato, zašto mi ljudi ne bismo malo bolje naučili - pseći?
P.S. na naslovnici je HMV, zaštitni znak za izdavačku kuću - ali u stvari Jack Russell terijer na slici snimljen je dok je zaista slušao glas svog vlasnika snimljena na jednu od prvih gramofonskih ploča - više ovdje.
Ako vam se sviđa ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.
“Sad ćemo papati, morate još samo malo pričekati da se odledi BARF.”
Liza, Joy i Pixie na riječ “papati” podigle su uši i nakrivile glavu – Liza je malo i zaslinila. Naravno, možda su shvatile cijelu frazu a možda samo njezin ključni dio – žderanciju! Naravno, nije to jedino što sam im danas ispričala, sirote kuje su se svačega već naslušale. u stvari, kada bi psi govorili ljudski, vjerojatno bi se mnogi od njih požalili na nemoguće zadatke koje postavljamo pred njih, moderne gradske pse, ali možda je najgori od svih upravo naša stalna potreba da komuniciramo, govorimo, blebećemo....naravno, neki od nas se tješe da nas pas ionako ne razumije pa ga ne zamaramo svojim neprestanim tokom misli, dok su drugi uvjereni da ih pas ne samo jako dobro razumije, već i čita misli....a možda to ovisi o pojedinom psu, a ne čovjeku, tko zna?
Izgleda da nije baš tako...
Vjerojatno ste nedavno u novinama i na potralima (dok smo mi na moru bili blaženi bez internet signala ali i zakinuti za ovakve važne vijesti) čitali o rezultatima jednog novog istraživanja koje nam je pružilo malo bolji uvid u to koliko nas psi zapravo razumiju, odnosno koliko stvarno razumiju naše riječi – cijeli razgovor s voditeljem istraživanja, mađarskim neuroznanstvenikom i psiholongvistom dr. Attilom Andicsem možete pročitati ovdje.
Andics i njegovi kolege sa Sveučilišta Eötvös Loránd u Budimpešti tim istraživanjem otkrili su kako psi razumiju i značenje riječi kao i intonaciju koju ljudi koriste dok ih izgovaraju te da jezik obrađuju u istim dijelovima mozga kao i mi - drugim riječima, bez obzira na to koliko sretno zvučali dok govorite psu da ide na istiskivanje analki, sva je prilika da će vas prozrijeti i sakriti se pod fotelju.
Zahvaljujući neuroznanstveniku Gregory Bernsu, autoru knjige "How Dogs Love Us" (Kako nas psi vole), koji je prvi istrenirao svoju kujicu a kasnije i pse svojih fakultetskih kolega da mirno leže u uređaju za magnetsku rezonanciju i uspio zabilježiti emotivne reakcije pasa, i ovaj se znanstvenički tim poslužio istom metodom.
Na uzorku od 13 pasa - kućnih ljubimaca volontera - testirali su nasnimljene fraze, kako objašnjava Andics: "Slušali su pohvale izgovorene pohvalnom intonacijom, kao i iste te pohvale bez ikakve intonacije. Potom smo im izgovarali riječi bez ikakvog značenja, i to pohvalnom i neutralnom intonacijom. Pratili smo što se u kojem od četiri slučaja događa u njihovim mozgovima. Kada smo usporedili sve snimljene podatke, otkriće nas je zaista iznenadilo. Psi percipiraju i riječi i intonaciju govora. Baš kao i ljudi, psi koriste lijevu stranu mozga za procesuiranje značenja riječi, a desnom analiziraju intonaciju. Poput ljudskog, i pseći mozak može odvojeno doživljavati značenje i intonaciju, ali i kombinirati ta dva procesa - što govorimo i kako govorimo - da bi dobio potpunu informaciju. Primjerice, pas će razumjeti da smo ga pohvalili samo ako to zaista kažemo i pravilno intoniramo. Sposobnost korištenja riječi imaju samo ljudi, ali sada znamo da mehanizam za njihovo procesuiranje nije prirođen samo ljudima”.
Dakle, ono što je stručnjake posebno iznenadilo je što psi poznate riječi razumiju neovisno o intonaciji, a obrađuju ih u lijevoj, dok emocije i intonaciju obrađuju u desnoj moždanoj polutki, baš poput nas.
Naravno da sada mediji obiluju senzacionalnim naslovima koji bi površnog čitatelja mogli navesti na zaključak kako psi u potpunosti razumiju ljudski govor, no ne brinite – iako djeluju kao da nas vrlo pažljivo slušaju (i pamte sve naše tajne kako bi nas poslije ucjenjivali svojim vlažnim tamnim očima dok jedemo) – to ipak nije u potpunosti točno. Mislim, možda toliko gluposti blebećemo da su se vjerojatno naučili tu buku pustiti da kroz jedno uho uđe unutra da bi kroz drugo izašla van....
David Reby, psiholog koji se u svojim bihejvioralnim istraživanjima također bavio paralelama u percepciji govora kod pasa i ljudi, kaže kako ova studija “potvrđuje da su psi sposobni identificirati nizove fonema koji oblikuju njima značajne govorne fraze, ne oslanjajući se samo na intonaciju, no to ne dokazuje da su sposobni razumjeti ljudski jezik.”
Terence Deacon, profesor biološke antropologije slaže se s time i smatra kako je činjenica da pas čuje neki zvuk i reagira na njega lijevom polutkom mozga njega ne iznenađuje, no ističe kako pas ipak nema elaboriranu semantičku mrežu poput nas. Stoga nije u stanju razumjeti kompleksniju rečenicu ili niz rečenica (moram priznati da i za neke ljude nisam baš sigurna mogu li to, ali pustimo sad to...).
Već spomenuti Gregory Berns kritizira metodologiju istraživanja upozoravajući na to da se prije svega radi o izrazito malom uzorku pasa, te o činjenici da pošto nisu snimali aktivnosti lijeve moždane polutke dok psi NISU slušali snimku - kako bi ih mogli usporediti s aktivnostima dok JESU slušali - ne možemo znati je li ta aktivnost bila povišena zbog situacije, kao što se to često događa i kod istraživanja mozga na psima kao i ljudima. Također upozorava da je trebalo koristiti i fraze koje nisu nužno pohvalne pošto i psi i ljudi lijevom polovicom mozga uvijek reagiraju na pozitivne emocije, a riječi hvale tu reakciju svakako pobuđuju.
No što ovo istraživanje u stvari svakako dokazuje jest da ljudi nisu počeli govoriti radi neke promjene u mozgu, već da su jednostavno izmislili govor, to jest da se radi o ljudskom izumu – odnosno kako Andics sam kaže: “Kada su ljudi izmislili kotač, nisu to učinili zato što su odjednom dobili neki neuralni mehanizam koji im je to omogućio”.
U svakom slučaju, možda su psi s vremenom naučili “razumijevati” naš govor (bez obzira u kolikoj mjeri), pošto se za sada sigurno dokazano družimo 15 000 godina pa i više. No tek kada se testiraju pripitomljene ali ne i domesticirane životinje poput vukova – otkriti ćemo više o tome radi li se u stvari o urođenim sposobnostima. U svakom slučaju, sretno onima koji pokušaju vukove navesti da mirno leže u MRI uređaju!
Više o tome kako psi uče riječi i nazive te kako razlikuju glagole i imenice pročitajte ovdje.
U svakom slučaju, moj je osobni dojam još uvijek da psi nas puno više razumiju nego mi njih, ili mi sami sebe. Bar ponekad. Jel' tako cure moje? Tko su dobri psi?
"Ajme, što zna biti dosadna ova naša Rujana..."
P.S.
Pošto znamo da su jezici zlato, zašto mi ljudi ne bismo malo bolje naučili - pseći?
P.S. na naslovnici je HMV, zaštitni znak za izdavačku kuću - ali u stvari Jack Russell terijer na slici snimljen je dok je zaista slušao glas svog vlasnika snimljena na jednu od prvih gramofonskih ploča - više ovdje.
Ako vam se sviđa ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.