Menu

Pati li i vaš pas od čestog sraćkitisa?

Kali i njezin "brat"

Iva Madjerčić i njezina veterinarka dr.med.vet.Karmen Ković iz Specijalističke veterinarske prakse Bojanić udružile su se kako bi vam podastrle uzroke, dijagnostiku i moguća rješenja dugotrajnih i ponavljanih proljeva kod psa. Na sreću, sama nemam previše iskustva s ovom tematikom - čini se da sam imala više sreće nego pameti, moji bi mogli poslužiti za odlaganje starih baterija i akumulatora s obzirom na postojanost njihovog probavnog trakta. Mislim da je zanimljivo problem sagledati prvo iz perspektive vlasnika a zatim veterinara! (R.J.)

Kali mala

Iva i njezina Vajmarka Kali kao štene

IVA: Sigurna sam da se većina vas makar povremeno sretne sa proljevom kod psa kao što sam sigurna u to da postoje pojedinci, poput mene, koji konstantno vode borbu sa probavom svog psa. Ono što također sa velikom sigurnošću mogu tvrditi je da vjerojatno nema tog problema s probavom kojeg nisam imala sa svojim psima.


Ja sam do sad (ne)uspješno skupila jedno 250 proljeva koji su izašli iz mojih pasa (i to samo u zadnjih par godina), a vi?

Proljev je zapravo stolica sa prevelikim postotkom vode, a ono najbitnije za pravilnu reakciju je znati što je uzrok proljevu. Proljev može biti apsolutno bezazlen, ali isto tako može biti i po život opasan (pogotovo za štence i male pse). Malo mekanija ili kašasta stolica nije odmah znak za uzbunu, ali proljev sa slabom konzistencijom ili onaj vodeni ponekad mogu biti znak za uzbunu. Ako imate štene koje naglo dobije proljev, a uz to je slabo i bezvoljno to je svakako znak za uzbunu jer je moguće da se radi o parvovirusu koji je kod nas, nažalost, dosta čest, a ako se ne reagira na vrijeme ishod je često smrtonosan, stoga se odmah uputite veterinaru!
Proljev nije nužno ništa strašno i zapravo je ponekad normalan, ali svakako treba imati na umu da je tanka granica između toga treba li ići veterinaru odmah ili treba pričekati i vidjeti kako će se stvari odvijati. Učestali i dugotrajni proljevi mogu vrlo lako dovesti do dehidracije što znaći da ako u dan-dva proljev nije stao svakako je vrijeme za posjetiti veterinara.

poop

Ova konzistencija je idealna :)

Ono na što se ovdje želim osvrnuti su nešto drugačiji uzroci proljeva
; bilo da se radi o psima koji skupljaju s poda kao usisavači sve što je potencijalno jestivo, do pasa koji su osjetljivi na određene namirnice ili promjenu hrane, preko pasa čija crijeva su dom parazitima, virusima i zločestim bakterijama pa sve do pasa sa nekim od poremećaja u radu crijeva kao što je IBD (upalna bolest crijeva).
I mene šokira svaki puta kada malo bolje razmislim, ali prošla sam sve gore nabrojano sa svojim psima, a apsolutna rekorderka (u proljevima, naravno) Kali je imala/ima sve navedeno.


Krenuti ćemo od parazita. Onaj najčešći i najdosadniji je svakako giardija. Ono što je uznemirujuće je činjenica da dosta pasa ima giardiju, a da ljudi toga nisu ni svjesni (ovisno o psu, imunitetu te stanju samih crijeva, suživot sa giardijom može imati jako raznorodne posljedice; od onih jedva primjetnih do onih po zdravlje opasnih). Najčešći simptomi giardijoze su proljev i slabost te gubitak na težini (kod štenaca slabo dobivanje na težini), no iz iskustva mogu reći da simptomi mogu biti jako netipični.
Ono što sam primjetila je da kada se giardija razmnoži u crijevima i krene raditi kaos je to da stolica ima specifičan smrad. Giardija se potvrđuje pretragom stolice a uzorak može uzeti bilo koji veterinar pa proslijediti na Veterinarski institut/fakultet na analizu, rezultat se dobije u pravilu za dan-dva. Ako postoji i najmanja sumnja da vam pas ima giardiju svakako odnesite stolicu na analizu (sterilnu posudicu za to možete kupiti u apoteci za siću); u Hrvatskoj su livade poprilično kontaminirane parazitima radi neskupljanja izmeta, a kao što sam već rekla, jako puno pasa ima giardiju bez da su vlasnici toga svjesni.
Valja napomenuti da redovito čišćenje od parazita (to su one tabletice koje dobijete kod veterinara prilikom cijepljenja protiv bjesnoće) ne rješava sve unutarnje parazite te između ostaloga jednokratno davanje tih tableta ne rješava giardiju. Giardija zna biti poprilično dosadna i ponekad je se stvarno teško riješiti. Problem je dvostrani; giardiju treba napasti teškim lijekovima da ju se što prije svede na razinu s kojom se imuloški sustav i probava mogu nositi, a s druge strane sama giardija, kao i lijekovi protiv iste, dosta uništavaju crijevnu sluznicu pa je nekada potrebno dosta vremena da se sluznica oporavi i probava vrati u normalu. Najbolja je preventiva; bilo bi super da pas ne jede govna po vani, da ne pije nečistu vodu i da se ne druži sa zaraženim psima (SF, jel'da?).


Sljedeći na redu su psi usisivači iliti šmrkači (to su oni što će makar ušmrkat mrvice ako nema hrane). Sve je to dobro dok pas ne pojede izmet (po mogućnosti ljudski) ili nešto pokvareno. Ovdje su, ako do njih dođe, najčešće u pitanju kratkotrajni proljevi koji će proći sami od sebe ukoliko pas nije skupio neku crijevnu virozu ili bakteriju koju nije trebao. O tome što poduzeti nešto kasnije.

Kali10

Tko bi joj rekao?

Zadnja kategorija su psi sa nekim od poremaćaja u radu crijeva. Moja Kali je takav pas. Ona navodno ima IBD (upalnu bolest crijeva). Kažem navodno, zato što je jedini način potvrde endoskopska pretraga probavnog sustava koju još nismo napravili (odlučila sam da ne bih zbog toga psa stavljala u anesteziju sve dok stanje uspješno držimo pod kontrolom), ali svi simptomi su tu. Prošle smo kaos; ali stvarno kaos. Od krvavih proljeva naoko bez razloga, do proljeva koji traju tri tjedna i nemoguće ih je smiriti, do grčeva u crijevima i zvukova kao da tamo žive žabe, do bolova u crijevima koji su bili toliko jaki da pas koji inače sve trpa u usta nije htio jesti ništa. Uz to joj apsolutno ni jedna hrana ni vrsta prehrane nije u potpunosti pasala (od dehidrata je kakala mekano, a probale smo 9 - devet! različitih vrsta, ili je imala proljev, sirovo meso je rigala i tako u krug).
Možda na prvu ne zvuči strašno, ali borile smo se godinu dana sa konstantnim proljevima, a i oni krvavi su bili redoviti jer su joj crijeva bila toliko uništena da bi kapilare već nakon prvog proljeva popucale pa bi sljedeći bio već sa primjesama krvi.
Valjda ne postoji neinvazivna pretraga koja nije obavljena na Kali ne bi li se vidjelo što joj je. Od pretraga su rađene kompletna krvna slika, biokemija, elektroliti, rađeni su i ultrazvuk i rentgen crijeva, pretraga urina, pretrage gušterače, koprološka pretraga stolice i sigurno još ponešto što sam zaboravila. Jedino što smo ustvrdili je da je Kali pas koji ima uredne sve nalaze i koji naprosto stalno sraćka. Uredni nalazi svih ostalih organa i sustava lokaliziraju problem na crijeva i želudac, a kako Kali ima sve simptome IBD-a to je i najvjerojatnija dijagnoza.
Jedino što je Kali pomagalo u periodima kroničnih proljeva je humani lijek za IBD koji dugoročno uništava jetru; lijek se ni ne smije uzimati na neki duži period nego služi samo za smirivanje stanja onda kada ništa drugo ne funkcionira što znači da to baš i nije neka opcija. Kao nekoga tko voli sve rješavati prirodno i tko mrzi ljekove jako me mučilo to što mi je pas skoro godinu dana konstantno bio na nekim ljekovima, antibioticima i sličnim glupostima bez nekih konkretnih rezultata. Tu sam odlučila uzeti stvari u svoje ruke i okrenuti se prirodi. Ovim putem želim zahvaliti D.R. na svoj pomoći, svim savjetima i sugestijama jer je doslovno spasila mene i Kali. Sve pretrage i odluke donesene su u dogovoru sa veterinarima iz Specijalističke veterinarske prakse Bojanić koji imaju sve moje pohvale i preporuke.

kalica

Kali kao "klinka" - prije nego su nastupili problemi

Već više od 5 mjeseci se liječimo isključivo prirodno i stanje nikad nije bilo bolje. Putem smo naučile svašta korisno pa ću ono najzgodnije i primjenjivo na svim psima napisati jer možda nekome bude od pomoći, ali molim vas - prije toga se obratite veterinarima i napravite dijagnostiku!

Meni možda najkorisnija informacija je da čaj od listova kupine zatvara proljev u roku 1-2 dana što može biti izuzetno korisno (dozira se po malo, kroz dan, po nekoliko žličica od jednom). Čaj od trputca također zatvara proljeve kao od šale, a čaj od kamilice je nešto genijalno – smiruje probavu i crijeva te je općenito jako koristan kod pasa sa osjetljivom probavom.

Ono što svakako valja imati na umu je da nije svaki proljev za napraviti čajanku niti je liječenje prirodnim metodama zamjena za veterinara. Čajevi i općenito liječenje prirodnim metodama su super opcija onda kada su isključene raznorazne druge bolesti gdje je proljev samo simptom ili onda kada znate dijagnozu (ili barem, kao u našem slučaju, znate što sigurno nije dijagnoza, a što možda je) pa stvar pokušate držati pod kontrolom. Također je bitno imati na umu da sve pretrage tj. njihovi nalazi vrijede u trenutku kada su rađeni te su podložni promjenama kroz vrijeme ako neka skrivena bolest napreduje pa se svakako najbolje savjetovati sa veterinarom pogotovo ako bi se osim proljeva počeli javljati još neki čudni simptomi sa psom.

Liječenje čajevima je dugotrajno i treba biti uporan, ali je svakako pravi izbor kod osjetljive probave i 'uništenih' crijeva. Recepata ima mnogo, u ovisnosti o samom problemu, a za one koje zanima nešto više tu je knjiga Grega Tilforda ˝Herbs for Pets: The Natural Way to Enhance Your Pet's Life˝.

Ono što je također zgodno za znati je da uz dugotrajne proljeve ide narušena crijevna mikroflora i da je crijevima ponekada potrebna pomoć da se ista obnovi - u tu je svrhu psu dobro dati kefir, ukiseljenu ciklu i probiotike u prahu. S probioticima u prahu valja biti jako oprezan jer ovi komercijalni koji su dostupni u veterinarskim ljekarnama po mom mišljenju nisu dovoljno jaki tj. ne sadrže dovoljno različitih sojeva bakterija niti dovoljno bakterija u pojedinoj dozi da bi napravili neku konkretnu razliku - ja koristim ovaj proizvod.

Nakon svih ovih mjeseci upornosti i ustrajnosti u prirodnom liječenju mogu reći da se svaka sekunda isplatila. Kali je danas pas koji bez problema jede sirovo meso koje bi prije izrigala čim bi ga pojela, koji može pojesti dehidrat bez da odmah dobije sračku, koji pomalo ima sve više stvari na meniju koje podnosti bez problema.
Prije joj je imunitet bio jako slab, konstano je bila prehlađena, a da smo sad i to uspjele popraviti zahvaljujući prirodnim dodacima prehrani (kurkuma, đumbir, kokosovo ulje, razno voće...). Naravno, Kali i dalje povremeno dobije proljev kako meni ipak nebi bilo dosadno, ali smo do sada svaki uspjele zaustaviti sa čajevima u roku jednoga dana što je po meni ogroman uspjeh kao i činjenica da Kali punih pet mjeseci nije okusila nikakav lijek.


Iako je kod nas razina svijesti u najmanju ruku zabrinjavajuća nadam se da će barem neki od vas razmisliti o tome žele li psa za svaki vrag trpati lijekovima ili su spremni prihvatiti činjenicu da se priroda dosta dobro pobrinula oko toga da sve što nam treba u njoj možemo pronaći; samo moramo znati gdje tražiti.

Iva Madjerčić, mag.math

kali2

U suradnji s dobrim veterinarima, sve se prepreke daju prijeći!

image cv kovic
Karmen s pacijentima

KARMEN:

Iako konvencionalna medicina ima sigurna, efektivna i dobro istražena rješenja za pojedine bolesti, još uvijek se spotičemo na terapijskom planu za kronične bolesti poput alergija, autoimunih stanja, degenerativnih i malignih bolesti. Sve su to neizlječiva stanja koja zahtjevaju dugoročnu primjenu lijekova sa ciljem da se stavi pod kontrolu određene biokemijske procese u tijelu i na taj način ublaže simptomi bolesti. Problem nastaje radi toga što njihovo dugoročno davanje ima svoje nuspojave te narušava niz drugih procesa.
Tu je vrlo bitna komunikacija između vlasnika i veterinara, da se razumiju prednosti, mane i rizici pojedinih pristupa problemu sa kojima se susreće njihov ljubimac, kako u dijagnostici pojedinih bolesti tako i u terapiranju za koje su Iva i Kali izvrstan primjer (uostalom vidite i sami koliko je informirana ;) ). U krajnjoj liniji, vlasnik je taj koji će odlučiti što će dozvoliti da se sa njegovim ljubimcem radi, a mi smo tu da govorimo o opcijama.

Iako je liječenje ljekovitim biljem prisutno u svim tradicijama svijeta već tisućljećima, konvencionalna medicina još uvijek ne prihvaća takav način liječenja budući da nedostaju informacije o sigurnosti, potentnosti kao i potrebnoj kvaliteti pojedinog bilja da bi tretman bio efikasan. Takvo liječenje oslanja se uglavnom na iskustvo onoga tko se biljem bavi. To svakako može biti dvosjekli mač, jer ako je prirodno, ne znači da ne može naškoditi. Zato većina praktičara veterinarske medicine ne želi na sebe preuzeti taj rizik; formalno obrazovanje nam nije dalo to znanje.
Vlasnici pasa stoga su još uvijek u velikoj mjeri prepušteni sebi, jer mi jednostavno ne znamo reći kako će i da li će, konkretno u ovom slučaju čaj, djelovati terapijski povoljno ili ne. Danas se to znatno mijenja i takvo liječenje postaje predmetom intenzivnih znanstvenih istraživanja, o čemu svjedoči preko 25 000 radova na Pubmed stranicama kada se pretražuje „herbal medicine“, bilo da je riječ o humanoj ili veterinarskoj medicini.
U svijetu već postoje stručnjaci koji integriraju konvencionalne i alternativne metode u svakodnevnom radu. Na pojedinim veterinarskim kongresima poput četrdesetog kongresa svjetske udruge veterinara male prakse (WSAVA) u Bangkoku, održanog 2015. godine prezentirani su radovi koji govore o liječenju ljekovitim biljem. Jednostavno kod slučajeva poput Kalinog čovjek ne može a da ne zaviri malo „izvan kutije“ u nadi da će tako proširiti terapijski plan i pomoći...uglavnom naučile smo obje puno kroz njen slučaj.


kalicaj

Možda ovako naoko izgleda da bi Ivi bilo puno jeftinije da je krenula odmah sa čajevima jer joj je kranji ishod isti – „čajankom kontrolira simptome“. Međutim, prije nego stavite vodu za čaj da zavrije, kako možete biti sigurni da jedan nespecifični simptom poput učestalog proljeva ne ukazuju na problematiku nekog drugog organskog sustava koju ćete na ovaj način prikriti? Jetra, gušterača, metabolički i hormonalni poremećaji....

Stoga, iako ste otvoreni za prirodna rješenja, nemojte zanemarivati konvencionalnu medicinu i dijagnostiku. U nekim slučajevima neophodno je davati i kako ih danas zovu popularno „teške lijekove“ jer je potrebno bolest staviti pod kontrolu što brže. Uredni nalazi nisu razlog da se uhvati za glavu zbog izgubljenih novaca, jer i kada sebi radimo sistematske preglede veselimo se urednim nalazima. Ako se sa psom evidentno nešto događa, uredni nalazi govore da je proces ili lokaliziran ili još „tinja“. Ovisno o tome što će se dalje događati ukazat će se potreba da se pojedini nalazi ponove. Alternativa nikada ne bi trebala isključivati konvencionalnu medicinu. Niti suprotno. Bit je u integraciji.
Međutim, ono što želim naglasiti je da liječenje kroničnih problema zahtjeva vrijeme i nerijetko promjenu pristupa i terapije. To ne znači da vas vaš veterinar zavlači, već to znači da nije mehaničar koji popravlja stroj. Vaš ljubimac je živo biće. U njemu se metabolički, hormonalni i ini procesi izmjenjuju iz sata u sat. Neophodni su kontrolni pregledi kako bi se pratio razvoj simptoma i kako bi se interveniralo na vrijeme, kako primjenom različitih dijagnostičkih postupaka tako i terapijom. Također ovisno o tome koliko informacija dobijemo uvelike ćete nam olakšati kako da se postavimo prema problemu. Kod dugotrajnih proljeva važne su nam informacije o vremenskom periodu njegova trajanja, učestalosti, da li postoje periodi kada se sam od sebe povuče, boja stolice, prisutnost sluzi i krvi, da li je kašast, vodenast, da li se vaš pas napreže kod kakanja, da li pas gubi na tjelesnoj masi, da li ste primjetili promjenu raspoloženja, gubitak apetita, čime se inače hrani – molimo bez zataškavanja :) - i da li je bilo kakve nagle promjene hrane, da li postoji sklonost da vani pojede nešto, da li su mu davane tablete protiv unutarnjih prazita...
Giardija spp., Cystoisospora spp., Cryptosporidium spp. pa često i Trichuris vulpis neće se riješiti jednokratnim davanjem tih tableta...vrlo rijetko znaju zaostati i gliste i trakavice. Koliko - toliko sigurni da ste se unutarnjih parazita u psu riješili možete biti jedino ako ste napravili koprološku pretragu stolice.
A budite sigurni da svih tih „gadova“ ima na livadi pored vaše zgrade jer je to „zahod“ svih pasa iz okolnih zgrada...isključivanje prisutnosti unutarnjih parazita jedan je od osnovnih koraka ka rješavanju zagonetke što provocira imuni sustav unutar probavnog trakta vašeg psa. Ostali faktori koje treba osloviti su alergeni i aditivi u hrani kao i neuravnoteženost bakterijske mikroflore duž probavnog sustava (a svi znamo koliko je taj mikrobiom važan za zdravlje sluznice crijeva kao i adekvatnu probavu hrane).

ThinkstockPhotos 121282540

Ono kad te buba buša....

Naravno genetika sama po sebi, kao i okolina psa, imaju također svoju težinu ali fokusirat ćemo se na ono na što smo u mogućnosti utjecati. Svi ti faktori zajedno u početku provociraju lokalni imuninitet crijevne sluznice kada su simptomi još tinjajući. Dugotrajna kombinacija svega navedenog ili pojedinih faktora može dovesti do “leaky gut“ sindroma uslijed upalnog odgovora gdje se sluznica crijeva počinje strukturno mijenjati. Između ostalog, povećava se njena propusnost pri čemu toksini i djelomično probavljeni proteini iz hrane sada direktno provociraju i ostatak organizma što je okidač za sistemski imuni odgovor. Proces više nije lokaliziran i priča se znatno komplicira (i tu počinju sve one priče o alergijama i autoimunim bolestima, zona sumraka zvana IBD).

I ovo je jedan vrlo šturi prikaz slijeda događaja, ali mislim da sam vam već i sa ovim dovoljno zakomplicirala život, a kako i ne bi pričajući o razlici između preosjetljivosti i alergiji na hranu i protutijelima koja su uključena u tu priču. Zbog narušenog imuniteta i integriteta crijevne sluznice pas će svakako biti i znatno manje otporan na nekakve sekundarne bakterijske, enterovirusne infekcije, invaziju unutarnjim parazitima...dakle cijeloj priči nema kraja dok se vrti u krug.
Zato vas često veterinari siluju sa pričama o hrani (ili bi trebali) jer ona je JEDAN OD faktora koji može pomoći da se probavni sustav odmori ako se pravilno izabere. Uz ADEKVATNE probiotike može se pospješiti vraćanje ravnoteže. Ovisno o težini simptoma, da, u nekim trenucima trebat će nam i „teških lijekova“ jer promjena hrane neće biti dovoljna sama po sebi. Ako crijevna sluznica zbog upale nije sposobna vršiti svoju funkciju probave prvo treba riješiti upalu jer nema te hrane koja će se moći adekvatno probaviti. Dok nađete pravu formulaciju hrane spremite se na naše zajedničko čupanje kose jer pravilo je da su pravila komplicirana.

barf5
Ova kujica sigurno ne pati od loše probave, ali debljina je isto bolest!

Igra je to pokušaja i promašaja na duge staze ako niste spremni uložiti u dijagnostiku koja otkriva intoleranciju na određene namirnice.Taman nađete formulu koja odgovara, a pas ju više ne želi jesti. Ali zato stoji kraj vas i gleda u vaš parizer nabacujući vam grižnju savjesti. Mi smo tu da vas usmjeravamo što čitati na deklaracijama proizvođača hrane jer eto, i u ovom slučaju je potrebno čitati ono što piše sitnim slovima. Dakle onaj najteži dio, baš kao što je i Iva, odrađujete vi jer upravo o vašem angažmanu ovise rezultati hrvanja sa dugotrajnim proljevima, džabe nama naše znanje ako nema nikoga tko bi ga sproveo u djelo ;)


Karmen Ković, dr.vet.med

{minipolls id="PatiLiVašPasOdSraćkitisa" title="Koliko često vaš pas ima proljev?"}1-2 puta godišnje||3-4 puta godišnje||Ma na mjesečnoj bazi!||Tjedno, sada ste mi dale za misliti!{/minipolls}
{minipolls id="PatiLiVašPasOdSraćkitisa" title="Koliko dugo čekate prije nego odete vetu?"}1-2 dana, znam da inače može dehidrirati!||3-4 dana, kuham sluzavu rižu i nadam se najboljem...||Uglavnom prođe za koji dan, ali ako ikako mogu, idem vetu!||Ma već smo bili sto puta, ništa nisu našli - isprobati ću vaše prijedloge.{/minipolls}
I na kraju, nadam se da vam je ovaj tekst koristio i još jednom u svoje ime ističem - ne počinjite s liječenjem na svoju ruku! Bez pravilne dijagnostike riskirate život svog psa. Ukoliko vaš pas ima proljev duže od dva dana, svakako se obratite veterinaru, a u slučaju malih štenaca - što prije!
Rujana Jeger

KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK