Menu

Fizikalna terapija - spas za starije pse

Napisala: Rujana Jeger

S nekih 10 godina Liza je počela pomalo šepuckati na stražnju nogu, a ja – oprezna kao što oko pasa inače jesam (neki bi rekli paranoidna) – odmah sam poželjela isključiti mogućnost da se radi o nekoj zloćudnoj boleštini, pa sam se zaputila na Veterinarski fakultet. Na rendgenu su zaključili kako se radi o starosnim promjenama (osteoartritisu) uzrokovanim, logično – starošću, ali samo u lijevom kuku. Također pati i od bolova od stare ozljede s kojom sam je našla kao petomjesečno štene na ulici – naime, imala je polomljena tri vanjska prsta desne šape, ali s obzirom da je fraktura bila bez pomaka i pomalo je već zarastala, nije bilo potrebe ništa poduzeti u smislu gipsa i slično. Veterinar nas je tada upozorio da će ta šapa biti bolna još neko i vrijeme i naravno, kada Liza ostari.


Da, kad-tad svaki pas ostari pa tako i moja sjajna crna zvjerčica koja je živjela za ganjanje lopte – kako na kopnu, tako i na moru. Međutim, trčanje za loptom joj više nije dopušteno (osim za potrebe snimanja :) – iako joj tu i tamo bacim, priznajem. Ali najčešće – u more!



Uglavnom, osim dodataka prehrani koji sadrže kondroitin&glukosamin, poput Cosequina ili Canivitona (upitajte u veterinarskim ljekarnama), čitala sam da je dobro u prehranu dodati lososovo ulje, kao i kokosovo ulje s kurkumom pošto oba djeluju protuupalno. Uz to joj dajem Traumeel, što su homeopatske tablete za ljude koje mi je veterinar u Austriji jednom davnom prilikom preporučio za mog starog pudla Charlija. Kasnije sam ih primjenjivala redom i na ostarjelu Chili i sada Lizu, a u njihovo sam se djelovanje uvjerila pokusima na – ljudima. Naime, moja je baka godinama patila od išijasa i reume pa sam joj ponudila da proba (ima i u obliku alkoholnih kapi, što je ok za bake ali ne i za pse :) – pošto pse nisam mogla pitati imaju li osjećaj da im pomažu.
Baka ih je čvakavala sve do smrti, zadnjih 5-6 godina, i klela se da joj pomažu i „bolje od onih glupih brufena“. Kako bilo, samo da znate da vam ne bih preporučivala proizvod koji nije testiran :)


Duboko sam uvjerena i da način prehrane (BARF, Fish4Dogs s Omega3 uljem) ima utjecaj na upalna stanja u organizmu, a najgori udarac je došao kada mi je prof.dr.sc.Boris Pirkić održao malu govoranciju o tome kako je 1 kg viška na čovjeku otprilike kao 5 kg viška na psu (ako sam dobro zapamtila) zbog vodoravnog položaja kralježnice (on je neurolog - kirurg) i sve u svemu, dao mi do znanja da iako Liza nije debela, ne bi bilo loše da još malo izgubi na težini. U životu svakog mješanca ili križanca labradora to je najgore što se može dogoditi zato što su to u pravilu prilično proždrljive zvjerke koje bi pojele bilo što – organskog ili anorganskog podrijetla, manje je važno....

A istina jest da ako pas više ne trenira loptolov, valja smanjiti obrok, ma koliko teško bilo gledati te velike smeđe oči....kunem se da labovi imaju ekstra mišić negdje ispod brade koji služi isključivo i samo za to da povlači očne vjeđe prema dolje dok ljudi jedu.

Sve u svemu, Liza sam umjesto 2x1/5 kg BARFa dnevno, počela davati oko 35-40 dkg, uz tu i tamo neki obrok zamijenjen povrtnom juhom ili jogurtom. Sada stalno moram paziti da ne pokrade kruh golubovima, kifle bakicama u parku, sladolede maloj djeci.....no to je radila i prije :)

Uspjela je skinuti 5 kg u samo tri tjedna, a nakon nekih 6-7 fizikalnih terapija (jednom tjedno), hodala je već puno bolje i uskoro prestala šepati. Još malo šepucka na tu prednju nogu ali tu se ne može previše – najviše ju smetaju promjene vremena.

Ja sam pak također osjetljiva na iste, tako da sam već par puta bila u iskušenju čvaknuti Cosequin (ali sadrži koštano brašno) a Traumeel trošim svaki puta kada me zaboli rame, kuk, koljeno ili gležanj (sve sam to tokom godina ozlijedila zbog pasa) – u stvari, vjerojatno sam i sama zrela za fizikalnu terapiju i činjenica je da se puno bolje osjećam kada radim jogu (ali sam lijena pa nisam redovita)...

Pretpostavljala sam da ni za Lizu nije rješenje da se šeta s noge na nogu oko kvarta, a moram reći i da je ona unatoč godinama vrlo zaigrana i aktivna, pa sam zaključila da „penzija“ nije za nju.

Dobila sam stoga naputak od dr.Pirkića da bi fizikalna terapija trebala pridonijeti – ako ništa drugo – da starosne degenerativne promjene u najmanju ruku – uspori.

I eto mene kod doc. dr.sc. Vrbanca i njegove ekipe – osim doktorata Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Zoran je odnedavno ima i diplomu American College of Veterinary Sports Medicine and Rehabilitation.

Za TV prilog klinknite na sliku:
klik


Naravno, odmah sam morala ispitati njegove razloge za bavljenje upravo ovom granom veterine, fizikalnom terapijom i rehabilitacijom.

cezar

Cezar i njegova kolica

Poticaj je došao kroz osobno iskustvo sa srednjim šnaucerom Cezarom kojem su se u 14.godini trajno oduzele stražnje noge uslijed degenerativnih promjena na kralježnici. Unatoč tome, kako su sve ostale funkcije ostale u redu, Zoran mu je iz SAD nabavio invalidska kolica za pse s kojima je veselo još godinu poživio te nakon samo nekoliko tjedana privikavanja, doslovce ponovno osjetio slobodu kretanja. Tako se Cezar bez problema vratio ustaljenim navikama, pa je tako i s kolicima pokušavao uloviti mačku u parku i izazvati kavgu s najvećim muškim psom u kvartu.


Osim super atmosfere i profesionalizma, moram reći da mi je i jako zanimljivo promatrati druge pacijente koji kod njega dolaze, bilo da se radi o postoperativnim terapijama ili tretmanima protiv boli kao što je akupunktura, na primjer – koju je dr.Vrbanac učio, ni manje ni više nego - u Pekingu (ali o tome u jednoj budućoj epizodi Pasjeg života).
Definitivno najdraže mi je kada iz tjedna u tjedan vidim kako napreduju, na primjer – nakon operacije kralježnice, ligamenata, kukova i slično.

vlcsnap 2016 04 04 19h49m23s634.jpg.688x388 q85 crop upscale

Dakle – ukoliko imate starijeg psa koji je počeo šepati, teže ustaje, usporen je (ali nakon šetnje kao da je bolje) i možda „štedi“ jednu nogu kada stoji, odnosno sjeda na točno određenu stranu – vjerojatno se radi o OA (osteoartritisu). No savjetujem da svakako prije bilo kakve terapije odvedete psa kod veterinara radi dijagnostike.

Na odjelu za fizikalnu terapiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu nudi se, osim onoga što ste u prilogu vidjeli, također elektroterapija, terapijski ultrazvuk, laser, stimulacija akupunkturne točke laserom umjesto iglom, elektroakupunktura (namjesti se kao jedna mala klemica na akupunturnu iglu i zatim pušta niska voltaža struje različitih frekvencija koja stimulira potrebne točke, te klasična akupuntura.

Gledala sam kako dr. Vrbanac „pika“ mačke i očekivala krvoproliće, no bila sam poprilično zapanjena činjenicom da je prošao neozlijeđen – i da se mačka nije bunila, dapače. Što me još uvijek nije ohrabrilo da akupunkturu iskušam na sebi iako kažu da pomaže protiv moje redovne neprijateljice, migrene.

Također se u određenoj fazi rehabilitacije pasa koriste i različite terapijske vježbe: prepreke (tzv. cavaletti) tokom kojih se vježba ravnoteža, propriocepcija te mišićna kontrakcija a vidjela sam i neke stvari koje se koriste i na pilatesu, poput lopti i jastuka za vježbanje balansa.

Pa eto, to me i potaklo na kraju da počnem vježbati Pilates.

Eto zašto je zdravo imati pse :)

liza


Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)











KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK