Menu

Mi smo njihov najdraži miris!

Napisala: Rujana Jeger

Nema niti pola sata da sam prala bradice kujama nakon što su se najele konjske balege u šumi (ako se pitate kako je tamo dospjela - izvlačenje ispiljenih drva je još uvijek najuspješnije upravo uz pomoć ove tradicionalne metode), kad eto - čitam novo istraživanje prema kojem smo upravo mi, vlasnici naših pasa - njihov najdraži miris!


Nekako sam sigurna, barem dok imam tople vode i sapuna, da nisam zanimljivija od konjskih i inih drekova, ali istraživanje objavljeno ove godine kaže suprotno: naš stari znanac dr. Gregory Berns, autor knjige "Kako nas psi vole" je uz pomoć magnetske rezonance skenirao mozgove naših najboljih prijatelja kako bi dokazao da prepoznaju miris vlasnika čak i kada on nije prisutan.

Zanimljivo je također kako su pseći mozgići različito reagirali na miris drugih pasa i ljudi koji im nisu najbliža obitelj - zaključak? Mi smo, dakle, svojim psima - najdraži miris!

nosko2

Svi znamo kako mirisi znaju potaknuti sjećanje, na primjer, pa se tako stvara snažna veza između određenog mirisa i osjećaja - ja recimo više nikada ne mogu na sebe staviti parfem Vivienne Westwood Budoir....ok, ako baš želite znati, dobila sam ga za 30. rođendan, namirisala se, otišla na tulum i završila s glavom u sudoperu. Nikad. Više.

Ali kad smo već kod pasa, na primjer - Joy je jednom povratila nakon što je pojela porciju suhe hrane Fish4Dogs - i komad drvenoga štapa....štenci, znate kako to ide. Elem, iako nije povratila od hrane, više nikada nije htjela probati istu, čak ni par godina kasnije.

E sad, s obzirom da je osjetilo mirisa u pasa daleko važnije nego u ljudi, dr.Berns je je pretpostavio da će njihove reakcije na mirise biti puno jače nego što su to ljudske.
U tu svrhu je istrenirao 12 pasa da mirno leže u uređaju za magnetsku rezonancu, gdje im je ponudio 5 različitih mirisa:
a) vlastiti miris (ne svoj, nego vlastiti miris psa)
b) miris nepoznatog psa
c) miris psa koji dijeli isto kućanstvo
d) miris nepoznatog čovjeka
e) miris čovjeka koji dijeli isto kućanstvo/vlasnika

S obzirom da "izvor mirisa" nije bio prisutan tijekom istraživanja, ono bi također poslužilo ispitivanju osjetilne memorije psa. Pitate se kako su došli do "ekstrakta vlasnika" i ostalih?


Pa....uzorci su uzeti s izrazito "mirišljavih" zona - analno-genitalne zone pasa, odnosno pazuha vlasnika. Pri tome su vlasnicima voda, sapun i dezodoran bili zabranjeni prije uzimanja uzorka....

nosko4


Na 24 sata....

Uglavnom, rezultati ovog "smrdljivog" istraživanja pokazali su da je svih 5 mirisa aktiviralo predjele mozga povezane s pozitivnim očekivanjima, što je pokazalo da psi imaju sjećanja povezana za svaki od tih mirisa. No najjaču reakciju izazvao je miris vlasnika/ukućana, te psa/ukućana - drugim riječima, psi vole mirise svoje obitelji.

Rezultati ovog istraživanja potežu još neka zanimljiva pitanja - je li reakcija ispitanika rezultat selektivnog uzgoja ili rane socijalizacije na ljude?
U istraživanju je korišteno ovih 12 pasa:

nosko5 copy
Btw. Callie je udomljena kujica dr. Bernsa

Njih 9 je čistokrvno, od čega su 4 terapijska/službena psa, 5 izložbenih i 3 udomljena mješanca - no svi su u svoje domove dospjeli kao vrlo mlada štenad. Ipak, najsnažnije reakcije na ljudski miris pokazali su terapijski/službeni psi
- to može djelomično imati veze i s genetikom pošto se potencijalne kandidate bira zbog određenih sposobnosti - ali i s time što su podrvgnuti dugom intenzivnom školovanju i socijalizaciji. Bilo bi zanimljivo vidjeti rezultate istraživanja u kojem bi svi psi bili iste pasmine/istih životnih okolnosti. Pitanje je kako bi izgledali rezultati pasa koji su odrasli u štenari među drugim psima - do odrasle dobi, na primjer.
Ili s nekim malo "interesantnijim" mirisima... ;)


Bilo kako bilo, dr. Berns je ustanovio kako psi ne samo da razlikuju poznate ljudske mirise od nepoznatih, već na njih i snažno pozitivno reagiraju - iako bismo očekivali da će psi jače reagirati na mirise drugih pasa, izgleda da je najpozitivniji osjećaj ipak rezerviran za njihovog čovjeka. Bez obzira je li to zbog hrane koju im dajemo, igre koju im pružamo, urođenih genetskih predispozicija ili nečeg sasvim drugog....

Ukratko, ne zovemo uzalud ih čovjekovim najboljim prijateljima.

Vjerojatno se pitate čemu ovo istraživanje kada svi u stvari znamo koga naši psi najviše vole?

E pa ovakva istraživanja će pomoći pri izboru što boljih službenih pasa - bilo da se radi o psima za otkrivanje eksploziva, droge, policijskim i vojnim ili terapijskim psima. Školovanje takvih pasa je već samo po sebi skupo, pa je potrebno već u početku odabrati što talentiranije pojedince kako ne bi "pali razred" na pola školovanja.
Dr.Berns je uvjeren kako će skeniranje mozgića malih štenaca u budućnosti pomoći oko izbora službenih pasa talentiranih za pojedine zadatke.


A pošto znamo da je pse naučio na ležanje u uređaju za magnetsku rezonancu (koji je, za one koji ne znaju - užasno glasan) uz pomoć kliker treninga - sigurni smo da će i sa štencima brzo postići cilj, pošto se s ovom metodom može početi već u dobi od 6-7 tjedana.

A meni preostaje da smislim neki parfem koji će sadržavati ekstrakt konjske balege, jer za sada nisam uvjerena da sam baš ja njihov najdraži miris. Barem u prisustvu ovako moćne konkurencije:

nosko3

Eto, još mi se i smiju....konjine.

Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)


KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK