Dnevne šetnje i njihov utjecaj na povezanost pasa s ljudima - rezultati istraživanja
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Rujana Jeger
Dnevne su šetnje, barem za veliku većinu psoljubaca u gradovima - svakodnevna i nezaobilazna stvar o kojoj se previše ne razmišlja.
Naravno, određene razlike postoje - bilo da se radi o obiteljima čiji su članovi podijelili dužnost šetanja ili solo igračima koji jurcaju doma s posla kako bi što prije izašli van s psom - ili psima. Također se podrazumijeva da dužina i učestalost šetnji ovisi i o tipu vlasnika/vlasnice - foteljaš ili hiperaktivka, što također vrijedi i za psa. Najnesretnije prođu naravno psi i vlasnici čija je razina energije nekompatibilna, o čemu nekom drugom prilikom....
Uglavnom, dr. Carri Westgarth s univerziteta u Liverpoolu napravila je istraživanje u sklopu kojega je uzela u obzir faktore koji određuju kakav je netko tip šetača - ova tema je u stvari izuzetno važna jer svi znamo da je redovno kretanje zdravo, kako za pse, tako i za nas.
I ne samo to - šetanje pasa se navodi kao važan element terapije u slučaju pretilosti, i opet - kako vlasnika tako i psa. Na stranu sada definicija debljine - većina ljudi koji nemaju poremećaj hranjenja mogu dosta dobro procijeniti vlastitu uhranjenost - ako već ne i onu pseću.
Načelno, ako se psu vidi struk ali ne nužno rebra i kukovi, normalne je težine. Ukoliko mu se više ne vidi struk - vjerojatno više nije. A ako ima faltice sala iznad repa ili na vratu kada digne glavu - rekla bih da bi ga trebalo malo manje hraniti.
Naravno, ukoliko niste sigurni je li vaš pas mršavko ili debeljucko, najbolje da upitate svoga veta.
Jasno je da postoji uzročno posljedična veza između držanja psa i aktivnosti - odnosno barem kod onih koji šetaju svoje pse....vjerovali ili ne, postoje i oni koji to nikada ne čine, kao što ćemo vidjeti.
Naravno da ne šetaju svi svoje pse jednako dugo niti na isti način - dr. Carri Westgarth je tako još u prošlogodišnjem istraživanju ustanovila da je kod vlasnika i pasa koji češće šetaju međusobna povezanost puno veća u odnosu na one koji to čine u manjoj mjeri.
A naravno - što je povezanost čvršća - češće se i šeću, pošto čovjek koji je sa svojim psom povezan ima jaču motivaciju prošetati ga. Logično, zar ne?
Logičan je tako i nastavak tog istraživanja u kojem autorica sada propituje i zbraja mnoge faktore kao što su učestalost šetnji, pristup psa namještaju, spavanje s vlasnikom i slično.
Pitate se što je tim stvarima zajedničko?
Autorica vidi itekakvu povezanost - ako uzmemo u obzir da vlasnici koji su čvršće povezani sa svojim psom dopuštaju tom psu pristup namještaju - odnosno dopuštaju psu da leži s njima na trosjedu na primjer - onda moramo uzeti u obzir da to dopuštenje u stvari također još dublje učvršćuje taj odnos nego što je to u slučaju kada psu nije dopušteno penjati se na trosjed.
Tim slijedom, autoričina je teza da se povezanost s psom zatim nužno odražava i na stil šetnje....
Naravno, za ovakvo rezoniranje potrebno je malo zažmiriti na mogućnost da netko može itekako biti povezan sa svojim psom, a da ne mora pri tome dopuštati istome da planinari svuda gdje stigne, pogotovo kada se radi o psima velikih pasmina.
Ali recimo da možemo prihvatiti tezu da je ležanje na trosjedu ili zajednička ćorka odraz povezanosti vlasnika i psa....
Osim te povezanosti, učestalost šetnji određuje još jedan važan faktor a to je motivacija, odnosno svijest o tome koliko je kretanje važno za psa (i čovjeka, ali pustimo sad to - svi znamo da za njih radimo i ono što nikada ne bismo za sebe!).
Naravno da na povezanost i motivaciju utječu još i razni drugi faktori koji se zatim svi skupa odražavaju na stil šetnje - 8 tih faktora ćemo na kraju detaljnije razložiti:
Dakle, što se tiče same metode, istraživanje je provedeno putem ankete odaslane na 214 kućanstava u kojima se nalazi ukupno 279 pasa u pokrajini Cheshire (glavni grad pokrajine je Chester).
Učestalost šetnji
Među mnogim pitanjima na koja su sudionici istraživanja morali odgovoriti bilo je naravno i ono direktno: "Koliko često šetate psa?"
77,9% ispitanika odgovorilo je najmanje jednom dnevno, dok je 22,1% odgovorilo manje od jednom dnevno. Jedan pas nikada nije prošetan, "9,5% ispitanika šetaju psa jednom dnevno, a 13,3% tri puta dnevno, na primjer.
Mislim da je pri promatranju ovih rezultata dosta važno uzeti u obzir da izvan velikih gradova većina kućanstava u Britaniji ima komadić vrta - iako izlazak u vrt ne bi smio zamijeniti šetnju.
Naravno, kao i kod nas, alternativa šetanju psa je pustiti ga da se šeta sam :( (1,1%)
No u ovom je istraživanju 82,6% ipak imalo sreće da ih se puštalo u ograđeni prostor (vrt), no naravno da je 12,3% uspjelo tu i tamo zbrisati. Ipak, 70,7% pasa imaju tu sreću da kada su pušteni u vrt - netko od članova obitelji s njima se "često" igra.
Trajanje šetnje
Što se tiče trajanja šetnje, 40,6% ispitanika svoje pse šeće između četvrt i pola sata, dok 41,9% pasa ima tu sreću da se šetaju pola sata do sat - općenito, šetnje kraće od 15 minuta su duplo rjeđe od onih koje traju preko sat.
Lokacije
Od lokacija, najpopularnije su šetnje prirodom - livadama ili plažom, naravno - tko može. Ulice i parkovi su manje zastupljeni kao lokacije, što načelno ide u prilog onome što sam spomenula da se u biti radi o pokrajini gdje i nema previše velikih gradova....
Također, oko 2/3 ljudi šeta pse uglavnom po istim mjestima/rutama.
Ponašanje psa tijekom šetnje
Izgleda da je većina pasa obuhvaćenih ovim istraživanjem generalno prijateljski nastrojena prema drugim ljudima i psima - 48,5% ispitanika kažu kako njihov pas prijateljski pozdravlja i traži kontakt s drugim ljudima.
Mene bi, recimo, zanimalo kakvog je taj kontakt karaktera - skaču li? Ližu, njuškaju? i što na to kažu ti drugi ljudi, odgovara li im to ili ne?
59% vlasnika pasa reklo je da se njihovi psi u šetnji često ili ponekad igraju, dok je 24,5% da se njihov pas ponekad ili često ponaša agresivno.
Autorica istraživanja smatra da postoji uzročno-posljedična veza između učestalosti šetnji i agresije prema drugim psima - psi koji češće idu u šetnju manje su agresivnog karaktera.
Naravno, ako ignoriramo činjenicu da svi psi nisu isti, pa tako niti jednakog temperamenta.
Osim agresivnosti, neka od pitanja odnosila su se na ostala neželjena ponašanja - pa se tako 50,4% pasa voli uvaljati u govanca i/ili leševe, 17% voli poklopati takve stvarčice, a 12% redovito smaže izmet drugih pasa....
Naravno, to bi se spriječilo šetnjom na uzici, pa da vidimo kakva je situacija s tim:
naravno da treba uzeti u obzir da puštanje s uzice ovisi o dosta faktora, od okoline do zakonskih propisa. Tako 14,5% ispitanika psa nikada ne pušta s uzice - no nije precizirano zašto.
Većina 67,9% pušta psa barem na određenim područjima, dok čak 17,6% pse ne veže u šetnji. Naravno, ovisi živi li ispitanik u gradu ili na selu, no istraživanje tu razliku nije zabilježilo.
Što se tiče vrste uzice, 58,1% koristi klasičnu uzicu, dok 25,8% ispitanika koristi flexi uzicu dok ostali kombiniraju.
Ovdje bih isto mogla primijetiti da nisu uzete u obzir razlike među psima - velike pse se češće vodi na klasičnoj uzici, za razliku od pasa malog rasta.
Razlog za psa (kao da trebamo razlog? :)
Kao odgovor na pitanje "Zašto ste nabavili psa?" 68,4% ispitanika je odgovorilo da su naprosto željeli četveronožnog prijatelja, dok je njih 36,4% nabavila psa u svrhu hobija, ako bi s njim provodili neku zajedničku aktovnost - sport, izložbe i slično)
Ostali su naveli različite razloge poput - pas je došao kao poklon ili služi za osobnu zaštitu.
Šetanje pasa - 8 važnih faktora:
1. Broj pasa (negativna korelacija)
Broj pasa u kućanstvu negativno utječe na učestalost šetnji - drugim riječima: što više pasa, to manje šetnje!
Je li to zbog toga što ljudi računaju da psi potroše dio energije u međusobnoj igri ili u tome što ljudi u gradskim stanovima inače drže manje pasa nego oni na selu, ili oni koji imaju kuću s vrtom, ne znamo. Činjenica je (iz vlastitog iskustva) da ljudi s više pasa niti mogu sve te pse vući sa sobom kada idu nešto obaviti u grad ili samo na kavu - između ostaloga i zato što nisu jednako toplo prihvaćeni s jednim ili s čoporom pasa. S druge strane, kada pas nije sam kod kuće, ja osobno i nemam toliku grižnju savijesti pa nemam niti potrebe vući sve svoje pse svuda sa sobom. Šetati jednog ili tri psa nije jednako zahtjevno, to je istina koju bih bila licemjerna da ne priznam. No unatoč malom vrtu, moji psi redovito idu u šetnje, jednakoga trajanja i rute (oko 1,5 sat + 2x30 min) bez obzira imala ih ja jednog, dva ili tri.
2. Veličina psa (pozitivna korelacija)
Velike i srednje pse vlasnici češće šetaju nego male. Mislim da je razlog predrasuda kako malim psima ne treba toliko kretanja, a nemirne velike pse je također teže tolerirati u manjem stanu nego patuljka.... Naravno da malim psima treba kretanja, a nekim malim psima treba daleko više kretanja nego što je uopće zdravo za neke velike pse. Problem s malim psima je u tome što ih dosta ljudi još uvijek kupuje i tretira kao da su žive igračke.
3. Broj osoba u kućanstvu (negativna korelacija)
Što veća obitelj, to je pas manje u centru pažnje. Što je začuđujuće, pošto bi bilo logično da se dužnost šetanja pravilno raspodijeli na sve odrasle/sposobne članove obitelji. Možda istraživanje nije uzelo u obzir da velike, pogotovo bolje stojeće obitelji - obično stanuju u kući s komadićem ili komadom vrta. Ili u činjenici da svatko očekuje da netko drugi izvede psa pa na kraju taj sirotan rjeđe šeta nego pas koji sam živi s vlasnikom, pa tako i nema alternative?
4. Pas kao hobi (pozitivna korelacija)
Ukoliko je povod za držanje psa hobi, kao što je to slučaj sa oko trećinom pasa obuhvaćenih u istraživanju, takvi vlasnici naravno češće i duže šetaju psa nego ostali - pas motivator naravno da na svoje dođe puno češće i kvalitetnije.
5. Psi kojima je dozvoljeno dijeliti namještaj s ljudima (pozitivna korelacija)
Prema autorici istraživanja u kućanstvima u kojima je psima dopušteno ležati na namještaju, postoji čvršća veza između psa i vlasnika pa je već ta veza jak faktor koji utječe na broj zajedničkih pustolovina.
6. Psi koji smiju sjediti u krilu (negativna korelacija)
Psi kojima je dopušteno svoje vlasnike tretirati kao fotelje također su s njima jače povezani, što bi također trebalo utjecati na češće šetnje. Međutim, takvim vlasnicima navodno nedostaje motivacije zbog toga što su psi koji sjede vlasnicima u krilu najčešće vrlo malog rasta. Znači, unatoč povezanosti, njihovi vlasnici nemaju dovoljno motivacije zbog toga što nisu svjesni da i malim psima treba dosta kretanja.
7. Psi koji su ponekad agresivni prema vlasniku/obitelji (negativna korelacija)
Psi koji ponekad reže na vlasnike nemaju prilike vidjeti svijeta u odnosu na one koji se pristojno ponašaju.... smatram da je velika greška istraživanja što propušta uvidjeti jednu drugu negativnu korelaciju - naime, psi koji manje ili uopće ne šetaju, mogu biti nervozni pa možda i zbog toga reže na vlasnike! Znate kako se kaže: umoran pas - dobar pas.
Kada se u nekom istraživanju ustanovi uzročno posljedična veza između dvaju faktora, treba vrlo pažljivo razmotriti koji je uzrok a koji posljedica.
8. Plijenski nagon/igra (negativna korelacija)
U kućanstvima u kojima se s psom često igra tako što se potiče plijenski nagon - kao što je na primjer igra s loptom - pas se rjeđe izvodi u šetnju. Iako to zvuči kontradiktorno, može se objasniti možda time što ljudi takve igre načelno provode u vrtu (ne znam puno ljudi koji po stanu psu bacaju loptu) - jer ako si čovjek već uzima vrijeme da se igra s psom, logično bi bilo da to radi u parku.
Stoga mislim da je veliki propust ovog istraživanja činjenica da nije pravljena razlika u tome gdje i u kojim uvjetima vlasnici/psi stanuju: grad/selo, stan/kuća itd. Također mislim da je bilo važno uzeti u obzir dob ispitanika i veličinu pasa.
Naravno, jako je teško uzeti u obzir sve faktore pa se rezultati ovakvih istraživanja mogu interpretirati na više načina, ali smatram da je načelno izvrsno da postoji sve više i više istraživanja koja propituju odnos ljudi i pasa.
Sve u svemu, ovih 8 faktora, te povezanost ili motivacija - očito imaju prste u tome koliko često šetamo pse.
Sigurna sam da ćete i samo izvući vlastite zaključke koji proizlaze iz vaših iskustava - naravno, bilo bi zanimljivo provesti jedno ovakvo istraživanje i u Lijepoj našoj, te eventualno usporediti kakvi smo u odnosu na Britance.
Ako vam se da, napišite koliko dugo vi šetate, a dobrodošli ste ispod pridonijeti i svojim komentarima na temu...
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)
Dnevne su šetnje, barem za veliku većinu psoljubaca u gradovima - svakodnevna i nezaobilazna stvar o kojoj se previše ne razmišlja.
Naravno, određene razlike postoje - bilo da se radi o obiteljima čiji su članovi podijelili dužnost šetanja ili solo igračima koji jurcaju doma s posla kako bi što prije izašli van s psom - ili psima. Također se podrazumijeva da dužina i učestalost šetnji ovisi i o tipu vlasnika/vlasnice - foteljaš ili hiperaktivka, što također vrijedi i za psa. Najnesretnije prođu naravno psi i vlasnici čija je razina energije nekompatibilna, o čemu nekom drugom prilikom....
Uglavnom, dr. Carri Westgarth s univerziteta u Liverpoolu napravila je istraživanje u sklopu kojega je uzela u obzir faktore koji određuju kakav je netko tip šetača - ova tema je u stvari izuzetno važna jer svi znamo da je redovno kretanje zdravo, kako za pse, tako i za nas.
I ne samo to - šetanje pasa se navodi kao važan element terapije u slučaju pretilosti, i opet - kako vlasnika tako i psa. Na stranu sada definicija debljine - većina ljudi koji nemaju poremećaj hranjenja mogu dosta dobro procijeniti vlastitu uhranjenost - ako već ne i onu pseću.
Načelno, ako se psu vidi struk ali ne nužno rebra i kukovi, normalne je težine. Ukoliko mu se više ne vidi struk - vjerojatno više nije. A ako ima faltice sala iznad repa ili na vratu kada digne glavu - rekla bih da bi ga trebalo malo manje hraniti.
Naravno, ukoliko niste sigurni je li vaš pas mršavko ili debeljucko, najbolje da upitate svoga veta.
Jasno je da postoji uzročno posljedična veza između držanja psa i aktivnosti - odnosno barem kod onih koji šetaju svoje pse....vjerovali ili ne, postoje i oni koji to nikada ne čine, kao što ćemo vidjeti.
Naravno da ne šetaju svi svoje pse jednako dugo niti na isti način - dr. Carri Westgarth je tako još u prošlogodišnjem istraživanju ustanovila da je kod vlasnika i pasa koji češće šetaju međusobna povezanost puno veća u odnosu na one koji to čine u manjoj mjeri.
A naravno - što je povezanost čvršća - češće se i šeću, pošto čovjek koji je sa svojim psom povezan ima jaču motivaciju prošetati ga. Logično, zar ne?
Logičan je tako i nastavak tog istraživanja u kojem autorica sada propituje i zbraja mnoge faktore kao što su učestalost šetnji, pristup psa namještaju, spavanje s vlasnikom i slično.
Pitate se što je tim stvarima zajedničko?
Autorica vidi itekakvu povezanost - ako uzmemo u obzir da vlasnici koji su čvršće povezani sa svojim psom dopuštaju tom psu pristup namještaju - odnosno dopuštaju psu da leži s njima na trosjedu na primjer - onda moramo uzeti u obzir da to dopuštenje u stvari također još dublje učvršćuje taj odnos nego što je to u slučaju kada psu nije dopušteno penjati se na trosjed.
Tim slijedom, autoričina je teza da se povezanost s psom zatim nužno odražava i na stil šetnje....
Naravno, za ovakvo rezoniranje potrebno je malo zažmiriti na mogućnost da netko može itekako biti povezan sa svojim psom, a da ne mora pri tome dopuštati istome da planinari svuda gdje stigne, pogotovo kada se radi o psima velikih pasmina.
Ali recimo da možemo prihvatiti tezu da je ležanje na trosjedu ili zajednička ćorka odraz povezanosti vlasnika i psa....
Osim te povezanosti, učestalost šetnji određuje još jedan važan faktor a to je motivacija, odnosno svijest o tome koliko je kretanje važno za psa (i čovjeka, ali pustimo sad to - svi znamo da za njih radimo i ono što nikada ne bismo za sebe!).
Naravno da na povezanost i motivaciju utječu još i razni drugi faktori koji se zatim svi skupa odražavaju na stil šetnje - 8 tih faktora ćemo na kraju detaljnije razložiti:
Dakle, što se tiče same metode, istraživanje je provedeno putem ankete odaslane na 214 kućanstava u kojima se nalazi ukupno 279 pasa u pokrajini Cheshire (glavni grad pokrajine je Chester).
Učestalost šetnji
Među mnogim pitanjima na koja su sudionici istraživanja morali odgovoriti bilo je naravno i ono direktno: "Koliko često šetate psa?"
77,9% ispitanika odgovorilo je najmanje jednom dnevno, dok je 22,1% odgovorilo manje od jednom dnevno. Jedan pas nikada nije prošetan, "9,5% ispitanika šetaju psa jednom dnevno, a 13,3% tri puta dnevno, na primjer.
Mislim da je pri promatranju ovih rezultata dosta važno uzeti u obzir da izvan velikih gradova većina kućanstava u Britaniji ima komadić vrta - iako izlazak u vrt ne bi smio zamijeniti šetnju.
Naravno, kao i kod nas, alternativa šetanju psa je pustiti ga da se šeta sam :( (1,1%)
No u ovom je istraživanju 82,6% ipak imalo sreće da ih se puštalo u ograđeni prostor (vrt), no naravno da je 12,3% uspjelo tu i tamo zbrisati. Ipak, 70,7% pasa imaju tu sreću da kada su pušteni u vrt - netko od članova obitelji s njima se "često" igra.
Trajanje šetnje
Što se tiče trajanja šetnje, 40,6% ispitanika svoje pse šeće između četvrt i pola sata, dok 41,9% pasa ima tu sreću da se šetaju pola sata do sat - općenito, šetnje kraće od 15 minuta su duplo rjeđe od onih koje traju preko sat.
Lokacije
Od lokacija, najpopularnije su šetnje prirodom - livadama ili plažom, naravno - tko može. Ulice i parkovi su manje zastupljeni kao lokacije, što načelno ide u prilog onome što sam spomenula da se u biti radi o pokrajini gdje i nema previše velikih gradova....
Također, oko 2/3 ljudi šeta pse uglavnom po istim mjestima/rutama.
Ponašanje psa tijekom šetnje
Izgleda da je većina pasa obuhvaćenih ovim istraživanjem generalno prijateljski nastrojena prema drugim ljudima i psima - 48,5% ispitanika kažu kako njihov pas prijateljski pozdravlja i traži kontakt s drugim ljudima.
Mene bi, recimo, zanimalo kakvog je taj kontakt karaktera - skaču li? Ližu, njuškaju? i što na to kažu ti drugi ljudi, odgovara li im to ili ne?
59% vlasnika pasa reklo je da se njihovi psi u šetnji često ili ponekad igraju, dok je 24,5% da se njihov pas ponekad ili često ponaša agresivno.
Autorica istraživanja smatra da postoji uzročno-posljedična veza između učestalosti šetnji i agresije prema drugim psima - psi koji češće idu u šetnju manje su agresivnog karaktera.
Naravno, ako ignoriramo činjenicu da svi psi nisu isti, pa tako niti jednakog temperamenta.
Osim agresivnosti, neka od pitanja odnosila su se na ostala neželjena ponašanja - pa se tako 50,4% pasa voli uvaljati u govanca i/ili leševe, 17% voli poklopati takve stvarčice, a 12% redovito smaže izmet drugih pasa....
Naravno, to bi se spriječilo šetnjom na uzici, pa da vidimo kakva je situacija s tim:
naravno da treba uzeti u obzir da puštanje s uzice ovisi o dosta faktora, od okoline do zakonskih propisa. Tako 14,5% ispitanika psa nikada ne pušta s uzice - no nije precizirano zašto.
Većina 67,9% pušta psa barem na određenim područjima, dok čak 17,6% pse ne veže u šetnji. Naravno, ovisi živi li ispitanik u gradu ili na selu, no istraživanje tu razliku nije zabilježilo.
Što se tiče vrste uzice, 58,1% koristi klasičnu uzicu, dok 25,8% ispitanika koristi flexi uzicu dok ostali kombiniraju.
Ovdje bih isto mogla primijetiti da nisu uzete u obzir razlike među psima - velike pse se češće vodi na klasičnoj uzici, za razliku od pasa malog rasta.
Razlog za psa (kao da trebamo razlog? :)
Kao odgovor na pitanje "Zašto ste nabavili psa?" 68,4% ispitanika je odgovorilo da su naprosto željeli četveronožnog prijatelja, dok je njih 36,4% nabavila psa u svrhu hobija, ako bi s njim provodili neku zajedničku aktovnost - sport, izložbe i slično)
Ostali su naveli različite razloge poput - pas je došao kao poklon ili služi za osobnu zaštitu.
Šetanje pasa - 8 važnih faktora:
1. Broj pasa (negativna korelacija)
Broj pasa u kućanstvu negativno utječe na učestalost šetnji - drugim riječima: što više pasa, to manje šetnje!
Je li to zbog toga što ljudi računaju da psi potroše dio energije u međusobnoj igri ili u tome što ljudi u gradskim stanovima inače drže manje pasa nego oni na selu, ili oni koji imaju kuću s vrtom, ne znamo. Činjenica je (iz vlastitog iskustva) da ljudi s više pasa niti mogu sve te pse vući sa sobom kada idu nešto obaviti u grad ili samo na kavu - između ostaloga i zato što nisu jednako toplo prihvaćeni s jednim ili s čoporom pasa. S druge strane, kada pas nije sam kod kuće, ja osobno i nemam toliku grižnju savijesti pa nemam niti potrebe vući sve svoje pse svuda sa sobom. Šetati jednog ili tri psa nije jednako zahtjevno, to je istina koju bih bila licemjerna da ne priznam. No unatoč malom vrtu, moji psi redovito idu u šetnje, jednakoga trajanja i rute (oko 1,5 sat + 2x30 min) bez obzira imala ih ja jednog, dva ili tri.
2. Veličina psa (pozitivna korelacija)
Velike i srednje pse vlasnici češće šetaju nego male. Mislim da je razlog predrasuda kako malim psima ne treba toliko kretanja, a nemirne velike pse je također teže tolerirati u manjem stanu nego patuljka.... Naravno da malim psima treba kretanja, a nekim malim psima treba daleko više kretanja nego što je uopće zdravo za neke velike pse. Problem s malim psima je u tome što ih dosta ljudi još uvijek kupuje i tretira kao da su žive igračke.
3. Broj osoba u kućanstvu (negativna korelacija)
Što veća obitelj, to je pas manje u centru pažnje. Što je začuđujuće, pošto bi bilo logično da se dužnost šetanja pravilno raspodijeli na sve odrasle/sposobne članove obitelji. Možda istraživanje nije uzelo u obzir da velike, pogotovo bolje stojeće obitelji - obično stanuju u kući s komadićem ili komadom vrta. Ili u činjenici da svatko očekuje da netko drugi izvede psa pa na kraju taj sirotan rjeđe šeta nego pas koji sam živi s vlasnikom, pa tako i nema alternative?
4. Pas kao hobi (pozitivna korelacija)
Ukoliko je povod za držanje psa hobi, kao što je to slučaj sa oko trećinom pasa obuhvaćenih u istraživanju, takvi vlasnici naravno češće i duže šetaju psa nego ostali - pas motivator naravno da na svoje dođe puno češće i kvalitetnije.
5. Psi kojima je dozvoljeno dijeliti namještaj s ljudima (pozitivna korelacija)
Prema autorici istraživanja u kućanstvima u kojima je psima dopušteno ležati na namještaju, postoji čvršća veza između psa i vlasnika pa je već ta veza jak faktor koji utječe na broj zajedničkih pustolovina.
6. Psi koji smiju sjediti u krilu (negativna korelacija)
Psi kojima je dopušteno svoje vlasnike tretirati kao fotelje također su s njima jače povezani, što bi također trebalo utjecati na češće šetnje. Međutim, takvim vlasnicima navodno nedostaje motivacije zbog toga što su psi koji sjede vlasnicima u krilu najčešće vrlo malog rasta. Znači, unatoč povezanosti, njihovi vlasnici nemaju dovoljno motivacije zbog toga što nisu svjesni da i malim psima treba dosta kretanja.
7. Psi koji su ponekad agresivni prema vlasniku/obitelji (negativna korelacija)
Psi koji ponekad reže na vlasnike nemaju prilike vidjeti svijeta u odnosu na one koji se pristojno ponašaju.... smatram da je velika greška istraživanja što propušta uvidjeti jednu drugu negativnu korelaciju - naime, psi koji manje ili uopće ne šetaju, mogu biti nervozni pa možda i zbog toga reže na vlasnike! Znate kako se kaže: umoran pas - dobar pas.
Kada se u nekom istraživanju ustanovi uzročno posljedična veza između dvaju faktora, treba vrlo pažljivo razmotriti koji je uzrok a koji posljedica.
8. Plijenski nagon/igra (negativna korelacija)
U kućanstvima u kojima se s psom često igra tako što se potiče plijenski nagon - kao što je na primjer igra s loptom - pas se rjeđe izvodi u šetnju. Iako to zvuči kontradiktorno, može se objasniti možda time što ljudi takve igre načelno provode u vrtu (ne znam puno ljudi koji po stanu psu bacaju loptu) - jer ako si čovjek već uzima vrijeme da se igra s psom, logično bi bilo da to radi u parku.
Stoga mislim da je veliki propust ovog istraživanja činjenica da nije pravljena razlika u tome gdje i u kojim uvjetima vlasnici/psi stanuju: grad/selo, stan/kuća itd. Također mislim da je bilo važno uzeti u obzir dob ispitanika i veličinu pasa.
Naravno, jako je teško uzeti u obzir sve faktore pa se rezultati ovakvih istraživanja mogu interpretirati na više načina, ali smatram da je načelno izvrsno da postoji sve više i više istraživanja koja propituju odnos ljudi i pasa.
Sve u svemu, ovih 8 faktora, te povezanost ili motivacija - očito imaju prste u tome koliko često šetamo pse.
Sigurna sam da ćete i samo izvući vlastite zaključke koji proizlaze iz vaših iskustava - naravno, bilo bi zanimljivo provesti jedno ovakvo istraživanje i u Lijepoj našoj, te eventualno usporediti kakvi smo u odnosu na Britance.
Ako vam se da, napišite koliko dugo vi šetate, a dobrodošli ste ispod pridonijeti i svojim komentarima na temu...
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)