Budite zdravi - nabavite psa!
- font size decrease font size increase font size
S obzirom da sam prošli tjedan pisala o zdravlju pasa, čini mi se zgodno sada se pozabaviti zdravljem ljudi, odnosno onim njegovim segmentom koji je usko vezan uz pse. Naime, stigla je službena potvrda za ono što mnogi vlasnici pasa već odavno znaju - psi su dobri za nas!
Ovako ću i ja....
Naime, već znamo kako ih koristiti za opuštanje i obranu od stresa - bilo to uranjanjem lica u njihovo mekano krzno nakon odvratnog dana na poslu ili blagotvornim učinkom duge šetnje nakon sati i sati provedenih u zagušljivom uredu i neudobnoj stolici. A da ne pričamo da znam mnoge koji tim šetnjama ne samo da uspijevaju održati zdravu tjelesnu težinu (ili su čak i izgubili pokoji kilogram viška), nego je su one način za održavanje zdravog društvenog života....osim toga, na one dane kada se dignemo na lijevu nogu ili smo bolesni pa nam se čini da ništa nema smisla - onaj pogled u oči i mah-mah repom odmah nam da do znanja da ima netko tko nas voli i ovisi o nama - ako se mi predamo, što će biti s tom njuškicom?
Svima koji imamo psa sve te dobre strane - emocionalna, fizička, pa čak možda i duhovna - posve su očigledne. Jednako opipljive kao i ta slinava loptica u džepu.
U stvari, ponekad se zapitam, tako, dok šetam pse - kako to nije svima jasno i glasno? I znam da ljudi koji nikada nisu imali psa u potajici misle kako smo svi ludi i izmišljamo...
Ali.
Zato je tu sada posebni izvještaj s Harvardske medicinske škole (HMS) - DOKAZ da ne izmišljamo. Pod naslovom - "Budite zdravi, nabavite psa!" ovo je prva publikacija koja je objedinila stotine istraživanja iz svih krajeva svijeta a koja se bavi psihičkim i fizičkim dobrobitima držanja pasa. Naravno, mislimo na aktivno i odgovarajuće držanje pasa - pas na lancu od metra bez hrane i vode koji nikada ne izlazi iz dvorišta niti ide u kuću neće imati dobar učinak ni na koga, dapače. Dakle, sve što pišem odnosi se na pravilno držanje psa - redovne šetnje i aktivno bavljenje psom. Niti nosanje "toy" pasmine u markiranoj torbici neće u potpunosti postići svoju svrhu - osim ako ga ne nosite na Sljeme i to pješice. U ravnim potpeticama.
OVO NIJE ljekovito!
Dakle, sva su ta sakupljena istraživanja pridonijela stvaranju do sada najpotpunije slike o tome kako psi oplemenjuju život ljudi: od snižavanja kolesterola i boljeg kardiovaskularnog zdravlja do gubitka težine, preko komunikacije s drugima i samim time smanjivanja šanse za depresiju/poboljšanja stanja - pa čak i duljeg životnog vijeka (zahvaljujući navedenim djelovanjima lijeka zvanog PAS, što je, predlažem - u stvari skraćenica za Predivnog Altruističnog Sisavca - a primamo i prijedloge u komentarima!).
"Najčešća reakcija vlasnika pasa na ovaj izvještaj je zahvalnost na tome što je konačno netko doslovce crno na bijelom odštampao ono čega su oni već ionako cijelo vrijeme bili svjesni!" rekla je urednica Dr. Elizabeth Pegg Frates koja je nadgledala Lifestyle Medicine Interest Group na Harvardu, a inače je liječnica koja se posebno bavi metodama oporavka od moždanog udara.
Ovaj "masni" izvještaj dug čak 50 stranica je u stvari rezultat suradnje između Harvarda i Angell Animal Medical Centra, glavne veterinarske bolnice u Bostonu, Massachusets.
"Budite zdravi, nabavite psa!" u stvari pristupa odnosu čovjeka i psa onako kakav on doista i jest - uzajaman, pa je jedna polovica izvještaja posvećena učinku psa na čovjeka a druga učinku čovjeka na psa.
Učinkom psa na čovjek pozabavila se već citirana liječnica, dok se učinkom čovjeka na psa pozabavila veterinarka Lisa Moses, inače prestojnica odsjeka za bol gore navedene veterinarske bolnice. Tu ćete naći sve potrebne naputke o hranjenju, istrčavanju, treningu, kao i odgovornom držanju pasa. Ona se također zalaže za udomljavanje iz lokalnih skloništa ili šinteraja.
"Nismo željeli da izvještaj zvuči kao da je pas neko sredstvo za poboljšavanje zdravlja", objašnjava veterinarka Moses - stoga smo stvorili ovaj uzajaman pristup kako bismo pojasnili da nije puko posjedovanje životinje ono što nam koristi, već uzajaman odnos! A kako bi taj odnos bio što bolji, i mi moramo uložiti truda."
Fizički učinak
Taj trud većinom već poznajemo - upravo ste se "zaležali" na trosjedu i gledate omiljenu seriju/tek ste ušli doma s posla gladni kao...pas/stigli ste s tuluma i jedva bauljate dok vani rominja kišica/pada snijeg/divlja orkanskivjetar/pada tuča/tuče sunčina/udara luna, kadli pas začuje odjavnu špicu (kako uvijek skuže??) i počne se prešetavati gledajući vas očima punim očekivanja....a vam duša već spava.
Sljedeći put kada se to dogodi (vjerojatno za nekoliko sati) imajte na umu da je prema oko 12 istraživanja u kojima su uspoređivali vlasnike pasa (njih 536) s "bezpasnim" ljudima (njih 380) - oni s psima bili su u boljoj formi, mršaviji i manje skloni kroničnim bolestima i stanjima poput visokog krvnog tlaka i šećera.
Jedno je istraživanje čak istražilo djelovanje terapijskih pasa na "bezpasne" volontere i ispostavilo se da već 20-minutna šetnja psa pet dana u tjednu - utjecala na prosječni gubitak od oko 7 kg - bez promjene načina prehrane. U izvještaju također stoji da većina programa za gubitak težine i ispitivanja lijekova protiv pretilosti nije uspjela ostvariti tako dobre rezultate! Ne smijem ni zamisliti na što bih ja, prirodna lijenčina, sličila da nije mojih osobnih trenera Lize, Joy i Pixie!
Naravno, činjenica da kretanje pomaže pri gubitku težine nije baš nuklearna fizika, ali naglasak je na ulozi psa kao trenera, odnosno fitness partnera - dok ljudskom treneru uvijek možete otkazati termin, ovaj se partner ne da tek tako otkantati - moljakati će vas, gnjaviti, insistirati, prijetiti i na kraju vas možda i kazniti tako što će vam se pokenjati na tepih! U stvari, tako što bi trebalo dozvoliti i ljudskim fitness trenerima, postizali bi puno bolje rezultate :))
"Pasji je utjecaj uvijek pozitivan, dok ljudski može (obitelj, prijatelji) ali i ne mora (saboteri), a k tome nije uvijek konsistentan i pouzdan." objašnjava dr. Frates. Kažem vam ja, kada se sljedeći put dogovorite s frendicom da idete skupa u teretanu, ako otkaže - nađite neki izgovor da svratite do nje i pokakite joj se na tepih. Ili neka bar jedna od vas nabavi psa! Btw. svi mi znamo i negativne načine na koje naši psi mogu utjecati na nas kako bi nas motivirali da izađemo :)
Još jedan od razloga zašto se ljudi pridržavaju programa šetnje je i činjenica da ih pas treba - tako da je u jednom istraživanju 72% učesnika upravo to navelo kao razlog da izdrže tempo tokom 50 tjedana koliko je ispitivanje trajalo. Pedeset tjedana? Upravo sam izračunala da od 1980. nisam bila bezpasna, a od 1989. sam višepasna! To je 1826 tjedana. Dakle, s obzirom da imam visoki tlak, već bih možda bila - gecrkt :P
U stvari evo definicije mene kao vlasnika: "Psi nekim ljudima ponekad služe kao povod da se pobrinu za sebe - inače možda ne bi bili toliko usmjereni na to, ali čim se radi o psu - mogu sve!" A kada prijeđe u zdravu naviku, onda imamo rezultate poput ovih: American Heart Association je otkrila da prisustvo psa pomaže debljim ljudima da prijeđu preko neugodnosti koju im pričinja fizička aktivnost u javnosti!
I ne samo debljima - da sam mogla voditi psa na tjelesni, sigurno se ne bih istoga oslobodila na račun kratkovidnosti. Ne, nisam imala kratkovidnog psa. Oslobodila sam se tjelesnog jer sam bila strahovito iskompleksirana i nesigurna. Pa sam se naravno udebljala i bilo je još gore. I eto, u 7. razredu sam dobila psa. Nisam samo smršavila nego se i ponešto urazumila.
Možda zbog umirujućeg djelovanja pasa o kojem ćemo niže malo potanje, a koje snižava tlak - naime jedno je istraživanje ispitalo utjecaj pasa na visoki tlak kod ljudi: 30 ljudi s granično visokim tlakom opskrbili su psima za udomljenje (mnogi su odmah bili udomljeni od strane ispitanika) - nakon 5 mjeseci dobar je dio novopečenih "vlasnika"- ali i privremenih udomitelja - posvjedočio pad sistoličkog pritiska (gornja brojka na tlakomjeru, mjeri arterijski pritisak). AHA je čak zaključila da je držanje psa "razumna strategija za smanjenje rizika srčanih oboljenja".
Ali to još nije sve: istraživanje provedeno u Australiji na 6000 ljudi oba spola pokazalo je da vlasnici pasa imaju osjetno nižu razinu triglicerida (odgovornih za kolesterol) nego "bezpasni" ljudi - vlasnici pasa muškog spola imali su i nižu sveukupnu razinu kolesterola. Možda zbog metode - jedan tebi, drugi meni. Moj dragi često pola svojeg mesnog obroka podijeli zboru kuja koji ga emotivno ucjenjuje pod stolom.
I na kraju: sigurno ste već negdje čitali da djeca koja odrastaju s psom rjeđe pate od alergijskih oboljenja - samo je 19% beba koje su živjele s psom u odnosu na čak 33% onih koje nisu - kasnije su u životu razvile neki tip alergije.
Emocionalni učinak
Osim učinka na fizičko, tu je i nesumnjivi učinak na naše duševno zdravlje - za početak, s psom nisi sam/a! Za razliku od one davne reklame iz osamdesetih (Ronhill, čini mi se - "S cigaretom nisi sam" - valjda nisi jer uskoro dobiješ rak :)), pas nas - na način zdraviji od pljuge - intergira u društvo drugih vlasnika pasa. Prema statistikama, 70% pasjih šetnji vodi k barem jednoj interakciji s nepoznatom osobom! Istraživanje ne navodi vrstu interakcije - osobno sam doživjela razne vrste: od neugodnih dobacivanja dok sam bila djevojčurak s mini psom, do fenomenalnih prijateljstava koja sklapam još i danas i znam da za njih mogu zahvaliti Predivnim Altruističnim Sisavcima, a takvi su mi i prijatelji....no većina mojih iskustava s neznanim mi ljudstvom bila je pozitivna. A kada vam to kaže mizantropičarka poput mene, onda stvarno znate da je to istina.
Osim osnovne ljudske/pasje potrebe za društvom, dva su dugogodišnja istraživanja pokazala da ljudi koji imaju više društvenih odnosa - bilo s psima ili drugim ljudima - dulje žive. Možda se tu krije još i onaj osjećaj svrhe s početka teksta - ovisnost psa o ljudskoj skrbi u stvari ljudima može davati osjećaj da ih netko treba, pa samim time i svrhu.
Dr. Moses je imala djeda koji se godinama brinuo za suprugu oboljelu od reumatoidnog artritisa i kardiovaskularne bolesti. Tokom svih tih godina uvijek je imao i nekoliko pasa o kojima se također brinuo - a možda i oni o njemu. Kada mu je umrla supruga, njegova omiljena terijerka Lady također je podlegla bolesti. "Ništa nam nije rekao, samo je otišao udomiti novog psa. Bilo mu je 92. Za njega je pas bio razlog da ujutro ustane iz kreveta. Razlog za život. Bio je živi dokaz za magičnu vezu između čovjeka i psa!", kaže dr.Moses.
Postoje i drugi pokazatelji utjecaja pasa na starije osobe - jedno kanadsko istraživanje trajalo je godinu dana i pokazalo da su stariji vlasnici pasa bili sposobniji za izvršavanje dnevnih zadataka i aktivnosti - poput oblačenja ili hranjenja. Vjerojatno zato što su se, uz brigu o svojim ljubimcima, stalno podsjećali i na brigu o sebi s obzirom na redovne dnevne zadatke poput šetanja i hranjenja psa.
S druge strane dobne ljestvice tu su djeca koja se brigom za psa uče vrlo važnim životinim lekcijama i navikama - dapače, rano vezivanje za ljubimce također stvara čvršće veze s drugim ljudima u odrasloj dobi - barem tako kaže istraživanje s Tufts sveučilišta. Prema njihovim podacima, djeca koja su rano uspostavila emotivni odnos s psom imaju više empatije, samopouzdanija su i bolje se snalaze u društvu (mama, zašto mi nisi dala psa odmah po rođenju???!)....
"Kako biste durgačije naučili djecu da vole i dodiruju drugo biće", pita se dr.Frates, majka dva sina tinejdžera. "U današnje vrijeme u našoj kulturi postoji vrlo malo prihvatljivih načina na koje se dječake ohrabruje na povezivanje i bliskost s drugim bićima."
Nekoliko je istraživanja posvećenih mladima fakultetske dobi otkrilo kako se lakše oslobađaju stresa oni studenti koji imaju psa nego oni koji se povjeravaju obitelji ili prijateljima. A nekima je bilo lakše već i od same pomisli na svog psa, što se očitovalo kroz povišenu razinu oksitocina u krvi.
Pas na recept
Pas je poput ponavljajućeg recepta za oksitocin bez ograničenja potrošnje - poznat i pod imenom "hormon sreće", ovo je naša vlastita "droga" koju tijelo izlučuje kada milujemo krzno svog psa, ili se smijemo nekoj njegovoj fori, a prema nedavnom istraživanju i samo pogledom u te tople velike oči. Oksitocin se bori protiv "hormona stresa" pod imeno kortizol i tako drži depresiju na odstojanju. Laje na nju, reklo bi se.
Osim toga, pas je poput zenbudističkog svečenika ili gurua - on vas stalno podsjeća na to da je sreća u trenutku i da treba živjeti u sadašnjosti: bilo da se radi o dubokoj meditaciji nosom uperenim u mrlju od mokraće, valjanju u predivnom izmetu gujavice u tek pokošenoj travi ili nekim drugim više ili manje zanimljivim budističkopasjim tehnikama, pas živi uvijek i samo za taj trenutak, ne opterećujući se prešlošću ili budućnošću. Osim kad sjedne pred zdjelicu par sati prije uobičajenog doba hranjenja. Sigurna sam da tada ima i te kakav koncept budućnosti. Pas nas povezuje s prirodom i pomaže nam da zaboravimo brige - barem na kratko.
Ali slatko.
O autoricama "Postanite zdravi, nabavite psa!"
Dr.med.vet. Lisa Moses svoj dom dijeli s udomljenim psom Rudyjem, kaže kako se njezina ljubav prema psima rodila doslovce - s njom! Njezin je djed jednako volio sve svoje unuke kao i mješanca bigla imenom Petko (Friday).
Dr. Elizabeth Pegg Frates je svoj odnos s psima počela na dramatičan način - ugrizom dobermana. Od svoje osme, kada se to dogodilo, pa sljedećih tridesetak godina prelazila je ulicu samo da ne bi prošla pokraj bilo kakvog - pa čak i najmanjeg psa.
Ali jedan je poseban pas obavio svoje - kao liječnica posebno posvećena izučavanju različitih životnih navika i njihovog utjecaja na zdravlje, bavila se i fitnesom i meditacijom, a da o zdravoj prehrani i ne pričamo. Međutim, jedan upitnik koji pomaže odrediti realnu dob organizma sadržavao je i pitanje o tome ima li ispitanik psa.
To ju je zaintrigiralo, pa se odlučila više pozabaviti ovom temom - što je i poslužilo kao osnova za ovaj posebni izvještaj. Zatim je kupila štene labradoodla imenom Reese..."Otada je sve drugačije....joggiramo zajedno, a ja sam sretna što je ona sretna pa je ona sretna što sam ja sretna i tako ukrug! Život za mene više nikada neće biti isti!"
Uvjerena je da bi i ranije razmislila o psu, samo da je tada postojalo nešto poput ovoj izvještaja i nada se kako će doprinijeti tome da i drugi ljudi uvide pozitivne učinke druženja sa psima. Dapače, nada se kako će objavljivanjem podići broj udomljavanja napuštenih pasa, za što se posebno zalaže dr.Moses. Njezina je veterinarska bolnica dio MSPCA, najveće američke organizacije za zaštitu i spašavanje životinja.
Dr.Frates također dodaje da je kroz njihovu suradnju postala svjesna broja napuštenih životinja i da će sljedećeg psa sigurno udomiti, a ne kupiti.
"Psi su važniji nego ikada, pošto sve više ljudi živi samo a mnogi nemaju djecu - veza između čovjeka i psa mnogima će pomoći da budu zdraviji i sretniji", zaključuje.
A za mene je došlo polako vrijeme da ustanem, protegnem noge i krenem u borbu protiv ona tri keksa i jednog sendviča koje sam satrala pišući ovaj tekst. Možda mozak troši kalorije, ali nedovoljno za riješiti "šlauf" oko struka, a i moram stići do mog omiljenog kvartovskog 5+ shopa po keksiće od sušene ribe jer će inače večeras biti obješenih faca a to ne bih mogla podnijeti. Ovako ću ih gledati kako žvaču i drogirati se oksitocinom. To je ionako najbolja droga i nema nuspojava - da je Bare imao psa, možda si ne bi spalio mozak....
Ovako ću i ja....
Naime, već znamo kako ih koristiti za opuštanje i obranu od stresa - bilo to uranjanjem lica u njihovo mekano krzno nakon odvratnog dana na poslu ili blagotvornim učinkom duge šetnje nakon sati i sati provedenih u zagušljivom uredu i neudobnoj stolici. A da ne pričamo da znam mnoge koji tim šetnjama ne samo da uspijevaju održati zdravu tjelesnu težinu (ili su čak i izgubili pokoji kilogram viška), nego je su one način za održavanje zdravog društvenog života....osim toga, na one dane kada se dignemo na lijevu nogu ili smo bolesni pa nam se čini da ništa nema smisla - onaj pogled u oči i mah-mah repom odmah nam da do znanja da ima netko tko nas voli i ovisi o nama - ako se mi predamo, što će biti s tom njuškicom?
Svima koji imamo psa sve te dobre strane - emocionalna, fizička, pa čak možda i duhovna - posve su očigledne. Jednako opipljive kao i ta slinava loptica u džepu.
U stvari, ponekad se zapitam, tako, dok šetam pse - kako to nije svima jasno i glasno? I znam da ljudi koji nikada nisu imali psa u potajici misle kako smo svi ludi i izmišljamo...
Ali.
Zato je tu sada posebni izvještaj s Harvardske medicinske škole (HMS) - DOKAZ da ne izmišljamo. Pod naslovom - "Budite zdravi, nabavite psa!" ovo je prva publikacija koja je objedinila stotine istraživanja iz svih krajeva svijeta a koja se bavi psihičkim i fizičkim dobrobitima držanja pasa. Naravno, mislimo na aktivno i odgovarajuće držanje pasa - pas na lancu od metra bez hrane i vode koji nikada ne izlazi iz dvorišta niti ide u kuću neće imati dobar učinak ni na koga, dapače. Dakle, sve što pišem odnosi se na pravilno držanje psa - redovne šetnje i aktivno bavljenje psom. Niti nosanje "toy" pasmine u markiranoj torbici neće u potpunosti postići svoju svrhu - osim ako ga ne nosite na Sljeme i to pješice. U ravnim potpeticama.
OVO NIJE ljekovito!
Dakle, sva su ta sakupljena istraživanja pridonijela stvaranju do sada najpotpunije slike o tome kako psi oplemenjuju život ljudi: od snižavanja kolesterola i boljeg kardiovaskularnog zdravlja do gubitka težine, preko komunikacije s drugima i samim time smanjivanja šanse za depresiju/poboljšanja stanja - pa čak i duljeg životnog vijeka (zahvaljujući navedenim djelovanjima lijeka zvanog PAS, što je, predlažem - u stvari skraćenica za Predivnog Altruističnog Sisavca - a primamo i prijedloge u komentarima!).
"Najčešća reakcija vlasnika pasa na ovaj izvještaj je zahvalnost na tome što je konačno netko doslovce crno na bijelom odštampao ono čega su oni već ionako cijelo vrijeme bili svjesni!" rekla je urednica Dr. Elizabeth Pegg Frates koja je nadgledala Lifestyle Medicine Interest Group na Harvardu, a inače je liječnica koja se posebno bavi metodama oporavka od moždanog udara.
Ovaj "masni" izvještaj dug čak 50 stranica je u stvari rezultat suradnje između Harvarda i Angell Animal Medical Centra, glavne veterinarske bolnice u Bostonu, Massachusets.
"Budite zdravi, nabavite psa!" u stvari pristupa odnosu čovjeka i psa onako kakav on doista i jest - uzajaman, pa je jedna polovica izvještaja posvećena učinku psa na čovjeka a druga učinku čovjeka na psa.
Učinkom psa na čovjek pozabavila se već citirana liječnica, dok se učinkom čovjeka na psa pozabavila veterinarka Lisa Moses, inače prestojnica odsjeka za bol gore navedene veterinarske bolnice. Tu ćete naći sve potrebne naputke o hranjenju, istrčavanju, treningu, kao i odgovornom držanju pasa. Ona se također zalaže za udomljavanje iz lokalnih skloništa ili šinteraja.
"Nismo željeli da izvještaj zvuči kao da je pas neko sredstvo za poboljšavanje zdravlja", objašnjava veterinarka Moses - stoga smo stvorili ovaj uzajaman pristup kako bismo pojasnili da nije puko posjedovanje životinje ono što nam koristi, već uzajaman odnos! A kako bi taj odnos bio što bolji, i mi moramo uložiti truda."
Fizički učinak
Taj trud većinom već poznajemo - upravo ste se "zaležali" na trosjedu i gledate omiljenu seriju/tek ste ušli doma s posla gladni kao...pas/stigli ste s tuluma i jedva bauljate dok vani rominja kišica/pada snijeg/divlja orkanskivjetar/pada tuča/tuče sunčina/udara luna, kadli pas začuje odjavnu špicu (kako uvijek skuže??) i počne se prešetavati gledajući vas očima punim očekivanja....a vam duša već spava.
Sljedeći put kada se to dogodi (vjerojatno za nekoliko sati) imajte na umu da je prema oko 12 istraživanja u kojima su uspoređivali vlasnike pasa (njih 536) s "bezpasnim" ljudima (njih 380) - oni s psima bili su u boljoj formi, mršaviji i manje skloni kroničnim bolestima i stanjima poput visokog krvnog tlaka i šećera.
Jedno je istraživanje čak istražilo djelovanje terapijskih pasa na "bezpasne" volontere i ispostavilo se da već 20-minutna šetnja psa pet dana u tjednu - utjecala na prosječni gubitak od oko 7 kg - bez promjene načina prehrane. U izvještaju također stoji da većina programa za gubitak težine i ispitivanja lijekova protiv pretilosti nije uspjela ostvariti tako dobre rezultate! Ne smijem ni zamisliti na što bih ja, prirodna lijenčina, sličila da nije mojih osobnih trenera Lize, Joy i Pixie!
Naravno, činjenica da kretanje pomaže pri gubitku težine nije baš nuklearna fizika, ali naglasak je na ulozi psa kao trenera, odnosno fitness partnera - dok ljudskom treneru uvijek možete otkazati termin, ovaj se partner ne da tek tako otkantati - moljakati će vas, gnjaviti, insistirati, prijetiti i na kraju vas možda i kazniti tako što će vam se pokenjati na tepih! U stvari, tako što bi trebalo dozvoliti i ljudskim fitness trenerima, postizali bi puno bolje rezultate :))
"Pasji je utjecaj uvijek pozitivan, dok ljudski može (obitelj, prijatelji) ali i ne mora (saboteri), a k tome nije uvijek konsistentan i pouzdan." objašnjava dr. Frates. Kažem vam ja, kada se sljedeći put dogovorite s frendicom da idete skupa u teretanu, ako otkaže - nađite neki izgovor da svratite do nje i pokakite joj se na tepih. Ili neka bar jedna od vas nabavi psa! Btw. svi mi znamo i negativne načine na koje naši psi mogu utjecati na nas kako bi nas motivirali da izađemo :)
Još jedan od razloga zašto se ljudi pridržavaju programa šetnje je i činjenica da ih pas treba - tako da je u jednom istraživanju 72% učesnika upravo to navelo kao razlog da izdrže tempo tokom 50 tjedana koliko je ispitivanje trajalo. Pedeset tjedana? Upravo sam izračunala da od 1980. nisam bila bezpasna, a od 1989. sam višepasna! To je 1826 tjedana. Dakle, s obzirom da imam visoki tlak, već bih možda bila - gecrkt :P
U stvari evo definicije mene kao vlasnika: "Psi nekim ljudima ponekad služe kao povod da se pobrinu za sebe - inače možda ne bi bili toliko usmjereni na to, ali čim se radi o psu - mogu sve!" A kada prijeđe u zdravu naviku, onda imamo rezultate poput ovih: American Heart Association je otkrila da prisustvo psa pomaže debljim ljudima da prijeđu preko neugodnosti koju im pričinja fizička aktivnost u javnosti!
I ne samo debljima - da sam mogla voditi psa na tjelesni, sigurno se ne bih istoga oslobodila na račun kratkovidnosti. Ne, nisam imala kratkovidnog psa. Oslobodila sam se tjelesnog jer sam bila strahovito iskompleksirana i nesigurna. Pa sam se naravno udebljala i bilo je još gore. I eto, u 7. razredu sam dobila psa. Nisam samo smršavila nego se i ponešto urazumila.
Možda zbog umirujućeg djelovanja pasa o kojem ćemo niže malo potanje, a koje snižava tlak - naime jedno je istraživanje ispitalo utjecaj pasa na visoki tlak kod ljudi: 30 ljudi s granično visokim tlakom opskrbili su psima za udomljenje (mnogi su odmah bili udomljeni od strane ispitanika) - nakon 5 mjeseci dobar je dio novopečenih "vlasnika"- ali i privremenih udomitelja - posvjedočio pad sistoličkog pritiska (gornja brojka na tlakomjeru, mjeri arterijski pritisak). AHA je čak zaključila da je držanje psa "razumna strategija za smanjenje rizika srčanih oboljenja".
Ali to još nije sve: istraživanje provedeno u Australiji na 6000 ljudi oba spola pokazalo je da vlasnici pasa imaju osjetno nižu razinu triglicerida (odgovornih za kolesterol) nego "bezpasni" ljudi - vlasnici pasa muškog spola imali su i nižu sveukupnu razinu kolesterola. Možda zbog metode - jedan tebi, drugi meni. Moj dragi često pola svojeg mesnog obroka podijeli zboru kuja koji ga emotivno ucjenjuje pod stolom.
I na kraju: sigurno ste već negdje čitali da djeca koja odrastaju s psom rjeđe pate od alergijskih oboljenja - samo je 19% beba koje su živjele s psom u odnosu na čak 33% onih koje nisu - kasnije su u životu razvile neki tip alergije.
Emocionalni učinak
Osim učinka na fizičko, tu je i nesumnjivi učinak na naše duševno zdravlje - za početak, s psom nisi sam/a! Za razliku od one davne reklame iz osamdesetih (Ronhill, čini mi se - "S cigaretom nisi sam" - valjda nisi jer uskoro dobiješ rak :)), pas nas - na način zdraviji od pljuge - intergira u društvo drugih vlasnika pasa. Prema statistikama, 70% pasjih šetnji vodi k barem jednoj interakciji s nepoznatom osobom! Istraživanje ne navodi vrstu interakcije - osobno sam doživjela razne vrste: od neugodnih dobacivanja dok sam bila djevojčurak s mini psom, do fenomenalnih prijateljstava koja sklapam još i danas i znam da za njih mogu zahvaliti Predivnim Altruističnim Sisavcima, a takvi su mi i prijatelji....no većina mojih iskustava s neznanim mi ljudstvom bila je pozitivna. A kada vam to kaže mizantropičarka poput mene, onda stvarno znate da je to istina.
Osim osnovne ljudske/pasje potrebe za društvom, dva su dugogodišnja istraživanja pokazala da ljudi koji imaju više društvenih odnosa - bilo s psima ili drugim ljudima - dulje žive. Možda se tu krije još i onaj osjećaj svrhe s početka teksta - ovisnost psa o ljudskoj skrbi u stvari ljudima može davati osjećaj da ih netko treba, pa samim time i svrhu.
Dr. Moses je imala djeda koji se godinama brinuo za suprugu oboljelu od reumatoidnog artritisa i kardiovaskularne bolesti. Tokom svih tih godina uvijek je imao i nekoliko pasa o kojima se također brinuo - a možda i oni o njemu. Kada mu je umrla supruga, njegova omiljena terijerka Lady također je podlegla bolesti. "Ništa nam nije rekao, samo je otišao udomiti novog psa. Bilo mu je 92. Za njega je pas bio razlog da ujutro ustane iz kreveta. Razlog za život. Bio je živi dokaz za magičnu vezu između čovjeka i psa!", kaže dr.Moses.
Postoje i drugi pokazatelji utjecaja pasa na starije osobe - jedno kanadsko istraživanje trajalo je godinu dana i pokazalo da su stariji vlasnici pasa bili sposobniji za izvršavanje dnevnih zadataka i aktivnosti - poput oblačenja ili hranjenja. Vjerojatno zato što su se, uz brigu o svojim ljubimcima, stalno podsjećali i na brigu o sebi s obzirom na redovne dnevne zadatke poput šetanja i hranjenja psa.
S druge strane dobne ljestvice tu su djeca koja se brigom za psa uče vrlo važnim životinim lekcijama i navikama - dapače, rano vezivanje za ljubimce također stvara čvršće veze s drugim ljudima u odrasloj dobi - barem tako kaže istraživanje s Tufts sveučilišta. Prema njihovim podacima, djeca koja su rano uspostavila emotivni odnos s psom imaju više empatije, samopouzdanija su i bolje se snalaze u društvu (mama, zašto mi nisi dala psa odmah po rođenju???!)....
"Kako biste durgačije naučili djecu da vole i dodiruju drugo biće", pita se dr.Frates, majka dva sina tinejdžera. "U današnje vrijeme u našoj kulturi postoji vrlo malo prihvatljivih načina na koje se dječake ohrabruje na povezivanje i bliskost s drugim bićima."
Nekoliko je istraživanja posvećenih mladima fakultetske dobi otkrilo kako se lakše oslobađaju stresa oni studenti koji imaju psa nego oni koji se povjeravaju obitelji ili prijateljima. A nekima je bilo lakše već i od same pomisli na svog psa, što se očitovalo kroz povišenu razinu oksitocina u krvi.
Pas na recept
Pas je poput ponavljajućeg recepta za oksitocin bez ograničenja potrošnje - poznat i pod imenom "hormon sreće", ovo je naša vlastita "droga" koju tijelo izlučuje kada milujemo krzno svog psa, ili se smijemo nekoj njegovoj fori, a prema nedavnom istraživanju i samo pogledom u te tople velike oči. Oksitocin se bori protiv "hormona stresa" pod imeno kortizol i tako drži depresiju na odstojanju. Laje na nju, reklo bi se.
Osim toga, pas je poput zenbudističkog svečenika ili gurua - on vas stalno podsjeća na to da je sreća u trenutku i da treba živjeti u sadašnjosti: bilo da se radi o dubokoj meditaciji nosom uperenim u mrlju od mokraće, valjanju u predivnom izmetu gujavice u tek pokošenoj travi ili nekim drugim više ili manje zanimljivim budističkopasjim tehnikama, pas živi uvijek i samo za taj trenutak, ne opterećujući se prešlošću ili budućnošću. Osim kad sjedne pred zdjelicu par sati prije uobičajenog doba hranjenja. Sigurna sam da tada ima i te kakav koncept budućnosti. Pas nas povezuje s prirodom i pomaže nam da zaboravimo brige - barem na kratko.
Ali slatko.
O autoricama "Postanite zdravi, nabavite psa!"
Dr.med.vet. Lisa Moses svoj dom dijeli s udomljenim psom Rudyjem, kaže kako se njezina ljubav prema psima rodila doslovce - s njom! Njezin je djed jednako volio sve svoje unuke kao i mješanca bigla imenom Petko (Friday).
Dr. Elizabeth Pegg Frates je svoj odnos s psima počela na dramatičan način - ugrizom dobermana. Od svoje osme, kada se to dogodilo, pa sljedećih tridesetak godina prelazila je ulicu samo da ne bi prošla pokraj bilo kakvog - pa čak i najmanjeg psa.
Ali jedan je poseban pas obavio svoje - kao liječnica posebno posvećena izučavanju različitih životnih navika i njihovog utjecaja na zdravlje, bavila se i fitnesom i meditacijom, a da o zdravoj prehrani i ne pričamo. Međutim, jedan upitnik koji pomaže odrediti realnu dob organizma sadržavao je i pitanje o tome ima li ispitanik psa.
To ju je zaintrigiralo, pa se odlučila više pozabaviti ovom temom - što je i poslužilo kao osnova za ovaj posebni izvještaj. Zatim je kupila štene labradoodla imenom Reese..."Otada je sve drugačije....joggiramo zajedno, a ja sam sretna što je ona sretna pa je ona sretna što sam ja sretna i tako ukrug! Život za mene više nikada neće biti isti!"
Uvjerena je da bi i ranije razmislila o psu, samo da je tada postojalo nešto poput ovoj izvještaja i nada se kako će doprinijeti tome da i drugi ljudi uvide pozitivne učinke druženja sa psima. Dapače, nada se kako će objavljivanjem podići broj udomljavanja napuštenih pasa, za što se posebno zalaže dr.Moses. Njezina je veterinarska bolnica dio MSPCA, najveće američke organizacije za zaštitu i spašavanje životinja.
Dr.Frates također dodaje da je kroz njihovu suradnju postala svjesna broja napuštenih životinja i da će sljedećeg psa sigurno udomiti, a ne kupiti.
"Psi su važniji nego ikada, pošto sve više ljudi živi samo a mnogi nemaju djecu - veza između čovjeka i psa mnogima će pomoći da budu zdraviji i sretniji", zaključuje.
A za mene je došlo polako vrijeme da ustanem, protegnem noge i krenem u borbu protiv ona tri keksa i jednog sendviča koje sam satrala pišući ovaj tekst. Možda mozak troši kalorije, ali nedovoljno za riješiti "šlauf" oko struka, a i moram stići do mog omiljenog kvartovskog 5+ shopa po keksiće od sušene ribe jer će inače večeras biti obješenih faca a to ne bih mogla podnijeti. Ovako ću ih gledati kako žvaču i drogirati se oksitocinom. To je ionako najbolja droga i nema nuspojava - da je Bare imao psa, možda si ne bi spalio mozak....