Pasopicologija
- font size decrease font size increase font size
'Ajmo malo psetopicologije.
Mogla bih se izraziti "pristojnije", ali to vam ne bi privuklo pažnju, zar ne?
Dakle, za sve vas koji imate kujice, ukoliko nisu kastrirane, mislim da je ova tema - ako ne zabavna, ipak vrlo važna. Na stranu sada diskusija o tome zašto netko jest ili nije kastrirao svoju životinju, to je za neki posve drugi tekst.
Često na FB vidim prepiske na temu: "Ljudi, moja kujica je dobila mengu, kaj da radim?"
Prvo, to nije menga. Drugo, prije nego ljudi nabave kujicu trebali bi se informirati. Treće, ako se želite informirati o zdravlju i normalnom funkcioniranju psa, o tome ima puno knjiga i online članaka, ali postoje i veterinari - stoga, ako vam je ikada išta sumnjivo u vezi ciklusa vaše kujice - to je prva instanca kojoj se valja obratiti....
Kao što ste mogli pročitati, imam dvije nekastrirane kuje, a treća je kastrirana prije 6 mjeseci zbog toga što se počela javljati infekcija koja bi eventualno dovela do piometre.
Ali nije, samo zato što dosta pažnje posvećujem prevenciji - kako kod sebe, tako kod svojih kuja.
Iz knjige Hod po rubu tako možete ovdje baciti oko na kolumnu "Tehnički pregled" posvećenu važnosti posjeta ginekologu.
Jedna od tih redovnih posjeta spriječila je razvoj nemilog događaja u mom životu - pravovremenom reakcijom i operacijom odstranjivanja jajnika za koji se drugačije nije moglo utvrditi je li kancerozan ili nije. Nije bio.
Također, kako pregledavam svoje dojke, tako pregledavam i njihove, oko dva mjeseca nakon tjeranja. Zahvaljujući tome, Chili je dva puta pravovremenim operativnim zahvatom spašena od opasnog tubularnog adenokarcinoma mliječne žlijezde, tako što sam oba puta napipala abnormalnu izraslinu još dok je bila veličine zrna riže.
Da počnem priču ipak prvo s Lizom, devetogodišnjom križankom Labradora/Zl. retrievera.
Nakon zadnjeg tjeranja, imala sam dojam da joj se dosta dugo (oko mjesec dana) vulva (vagina je ono unutra), odnostno stidnica (ne volim tu riječ, jer ne vidim razlog za stid) - da ne kažem P. - nije smanjivala i vraćala "na mjesto".
Ne znam jeste li znali ili primijetili da se vulva kod kuje, osim što se uveća, "preseli" prema anusu?
Na slici lijevo je kuja u anestrusu (dakle, ne tjera se), a desno ista takva u estrusu (tjera se):
To je zato što je vagina u kuje jedino u vrijeme tjeranja otvorena, a ostatak vremena je parenje nemoguće. Mimo tjeranja ni jedan mužjak a niti kuja sama ionako nema ni poriv za parenjem.
Što je možda i puno bolje nego kod nas ljudi. Zamislite koliko bismo produktivniji bili da se možemo ševiti (kao štuke - zašto štuke?!) samo ta tri tjedna svakih šest mjeseci kada bismo mi žene uzimale godišnji kako bismo našle idealnog frajera a ostatak godine nas ne bi zanimali. Frajere navodno seks uvijek zanima, tako da se za njih ne bi puno promijenilo, osim što bi im bilo lakše kada bi znali koja se onda nas hoće i može pariti pa bi trošili daleko manje energije, vremena, a vjerojatno i novaca. Naravno, i ovako zna biti zabavno, ali eto - htjela sam vam samo dati drugu perspektivu.
Uglavnom, da se vratimo na pse, odnosno kuje:
Ja sam, kao i uvijek nakon tjeranja (pasjeg, dakle) budno motrila ima li iscjetka i ako ima, ima li loš miris i boju. Da, znam da zvuči gadno onima koji su gadljivi, ali već sam u knjizi napisala da gadljivi ne bi ni trebali uzimati pse.
Uostalom, postoji topla voda i sapun. Dakle, samo bih prstima primila vrh srcolike vulve (je li samo meni pasja vulva izgleda srcoliko?) i ako je iscjedak prisutan, on se odmah vidi. Zatim ga taknete prstom i prinesete nosu. Ako izgleda i miriše onako kako ne biste željeli da izgleda i miriše vaš - pravac veterinaru. Ako ste muško - iscjedak bi morao biti jedva vidljiv i proziran bez mirisa - ako je drugačiji i vi znate što vam je činiti.
Tada sam već bila primijetila da Joy (nekastrirana Parson Russell terijerka, u tom trenutku 2 godine stara) stalno njuši Lizinu vulvu, a pošto je Joy mala medicinska sestra koja uvijek primijeti i pokuša njegovati i najsitnije rane pa čak i bubotke - u zadnje vrijeme i upale sinusa kod Jegera, a zna mi leći i na trbuh kada imam menstrualne bolove - obratila sam još veću pažnju na Lizu. Odnosno, Lizinu. Da.
Jednoga jutra, iscjedak je bio pomalo žuto-zelen i nije mi mirisao zdravo. Odmah sam dogovorila pregled na porodiljstvu veterinarskog fakulteta.
Vetovi su mi objasnili kako još nema piometre (gnojne upale maternice koja vrlo lako može imati smrtni ishod a jedini je lijek pravovremena operacija jednaka kastraciji, dakle ovariohistorektomija) ali moglo bi, ako ne sada - onda kod sljedećeg tjeranja.
S obzirom da Liza ima već gotovo 9 godina, a sad je još uvijek u vrhunskoj kondiciji, bilo bi je bolje operirati što prije. K tome, osim što je sklona dosta intenzivnim lažnim trudnoćama, izračunala sam i da bi se sljedeći put prestala tjerati upravo kada provodimo ljeto na jednom malom otočiću daleko od kopna, bilo kakvog mjesta te ikakve druge kuće i da nam je najbliži vet u Šibeniku.
Svaka čast njemu ili njoj ili njima, ali tamo uvijek postoji mogućnost da zbog vremena ne možemo organizirati prijevoz na kopno, a k tome bi bilo gotovo posve nemoguće Labicu pustiti da se oporavlja od operacije u blizini mora ili neke druge vodene površine....
I najopasnije: piometra može biti otvorena (skuži se po iscjetku) ili zatvorena (skuži se tek kada kuja klone, nema apetita ni volje za životom.
Moja prastara kujica Kiki je imala zatvorenu piometru i tako smo je jednog davnog ljeta '90 vozili peglicom kroz barikade u Krajini....kao što znate ako ste pročitali knjigu, operirana je i preživjela je - imala je također 9 godina.
Sve u svemu, Liza je sljedećeg dana nakon pregleda operirana i sada je živa i zdrava, vesela i nije - debela!
Kao što ste možda već skužili iz bloga, proljetos sam udomila napuštenu kujicu Pixie, koja je u tom trenutku imala oko 4 mjeseca.
Prije kakvih 6 tjedana, Pixie se počela tjerati. Ona je vrlo sitna kujica, oko 8 kg s vitkim nogama, oštre kraće dlake pa se dobro vidjelo kako joj je vulva narasla - za razliku od Joy ili Lize, njezina je fakat bila jako uvećana, ne dvostruko, već otprilike četverostruko.
I dobro, prošla su tri tjedna, prestala je krvariti ili imati bilo kakav iscjedak, prošao je još jedan tjedan, ali njezina se P uopće nije smanjila..... još tjedan dana kasnije, smanjila se za pola, ali ipak je ostala dvostruko uvećana u odnosu na prije...
Znam da se vulva i cice kod kuje uvećaju za vrijeme prvog tjeranja, nakon čega cice najčešće malo i splasnu ukoliko nije došlo do lažne trudnoće, ali bradavice, koje su prije gotovo neprimjetne, ostanu istaknute.
Vulva se najčešće nikada ne smanji na "originalnu" veličinu, ali i to je normalno. No njezina je ostala nekako....otečena i također previše usmjerena prema repu.
U međuvremenu smo došli na gorespomenuti pusti otok, te iako sam je svaki dan pregledavala i činilo mi se da je još splasnula, i dalje je bila malo pomaknuta prema natrag.
Unatoč tome što mi se sve činilo u najboljem redu sa zdravstvene točke gledišta, nisam više mogla izdržati pa sam (blaženi FB) upitala par prijateljica, što vlasnica kuja, što uzgajateljica, pa i veterinarku zaduženu za uzgoj u Terijer klubu Zagreb (kojem ja i Joy pripadamo), Dr. sc.vet. Anu Divković iz veterinarske ambulante Planet životinja.
Još sam se pri tome sjetila da je Pixie imala iscjedak dok je imala oko 5-6 mjeseci, za koji je kvartovski vet rekao da je juvenilni vaginitis i da bi se to trebalo riješiti samo od sebe kada se počne tjerati. Paranoidna kakva jesam, zabrijala sam da će se Pixie razboliti dok vani puše orkanska bura i tako danima i da.... ma bolje da stanem.
Evo što mi je preljubazna Ana, iako i sama na godišnjem, odgovorila;
"Juvenilni vaginitis je čest u kuja i najčešće prolazi sam od sebe. Ako traje dulje od dva tjedna, ili je iscjedak obilan, ili ima zelenkastu boju ili neugodan miris, onda uzmem bris i pofarbam ga nativno i pogledam pod mikroskopom.
Ako mi se pokaže nešto netipičnih bakterija (tipični su koki) onda još i pošaljem na institut na bakteriološku i antibiogram. Ako ima samo leukocite i bakterije tipa koka, stavim na antibiotik (tipa amoksicilin+ klavulonska kiselina).
E sad, malo kompliciranija stvar je tjeranje u kuja. Naravno, varijacije na temu su svakakve, kao i kod žena, ali 'ajmo reći da školski primjer ide ovako:
Tjeranje kuja počinje tzv. proestrusom, koji se izvana može vidjeti laganim otecenjem stidnice, koja polako počinje mijenjati boju od plavičaste prema crvenoj. Kroz dan-dva zbog otoka i bujanja slojeva vaginalne sluznice, koja sa normalnih 2-3 sloja nabuja na 20-tak, bujaju i krvne žilice, pa dolazi do krvarenja. Krvarenje traje 10-tak dana.
Postupno krv postaje gušća i tamnija i pred kraj tog perioda se smanjuje i postupno prestaje. Kuja u toj fazi traži dečke, ali im ne dozvoljava da ju naskakuju - u početku ih agresivno tjera, a prema kraju ih čak počinje i sama naskakivati, kao da bi ih sparila.
Iza toga počinje estrus iliti fertilni period kad nema krvarenja (najčešće), stidnica je velika, mekana, kuja podiže rep i namješta se kad joj se pas približi i slično. Taj period traje 3-5 dana. Dakle ukupno cca 14 dana od početka tjeranja.
Obično nakon tog razdoblja ljudi misle da je tjeranje gotovo, a zapravo smo tek na pola puta. Bez obzira da li je kuja sparena ili ne, za nju je hormonalno situacija ista. Progesteronn raste i ostaje visok daljnja dva mjeseca, stidnica se postupno kroz dva do tri tjedna vraća u normalu.
S obzirom na specifičnost spolnog ciklusa kuje, koji je isti i u slučaju da je kuja gravidna, a i da nije promijene se u drugom dijelu ciklusa vide i na cicama u obliku otecenja pa sve do pojave mlijeka. Zato je za kuje tipična pojava tzv. lažne trudnoće, koja se zapravo uvijek javlja samo je pitanje obima simptoma. Na kraju ciklus završava nakon dva mjeseca na tri načina: okotom, pojavom više ili manje vidljive lažne trudnoće ili pyometrom. Nakon svega, osim u slučaju pyometre, kad trčiš veterinaru, slijedi razdoblje anestrusa ili hormonalnog mirovanja u trajanju od 4 mjeseca i više."
Sve u svemu, izgleda da je s Pixie za sada sve ok - taman kada se vratimo s godišnjeg, biti će dva mjeseca od početka njezinog tjeranja, pa ako se do tada sve ne "normalizira", eto nas na "tehnički pregled"!
P.S.
Ako ste od onih žena koje godinama ne posjećuju ginekologa, to je vaša stvar, ali ne zaboravite da ste uzimanjem psa preuzeli odgovornost za jedno živo biće koje je bez vaše pomoći u današnjem svijetu bespomoćno....stoga pazite na svoju kujicu, a mogli biste i na vlastitu....ehm....mačkicu.
Mogla bih se izraziti "pristojnije", ali to vam ne bi privuklo pažnju, zar ne?
Dakle, za sve vas koji imate kujice, ukoliko nisu kastrirane, mislim da je ova tema - ako ne zabavna, ipak vrlo važna. Na stranu sada diskusija o tome zašto netko jest ili nije kastrirao svoju životinju, to je za neki posve drugi tekst.
Često na FB vidim prepiske na temu: "Ljudi, moja kujica je dobila mengu, kaj da radim?"
Prvo, to nije menga. Drugo, prije nego ljudi nabave kujicu trebali bi se informirati. Treće, ako se želite informirati o zdravlju i normalnom funkcioniranju psa, o tome ima puno knjiga i online članaka, ali postoje i veterinari - stoga, ako vam je ikada išta sumnjivo u vezi ciklusa vaše kujice - to je prva instanca kojoj se valja obratiti....
Kao što ste mogli pročitati, imam dvije nekastrirane kuje, a treća je kastrirana prije 6 mjeseci zbog toga što se počela javljati infekcija koja bi eventualno dovela do piometre.
Ali nije, samo zato što dosta pažnje posvećujem prevenciji - kako kod sebe, tako kod svojih kuja.
Iz knjige Hod po rubu tako možete ovdje baciti oko na kolumnu "Tehnički pregled" posvećenu važnosti posjeta ginekologu.
Jedna od tih redovnih posjeta spriječila je razvoj nemilog događaja u mom životu - pravovremenom reakcijom i operacijom odstranjivanja jajnika za koji se drugačije nije moglo utvrditi je li kancerozan ili nije. Nije bio.
Također, kako pregledavam svoje dojke, tako pregledavam i njihove, oko dva mjeseca nakon tjeranja. Zahvaljujući tome, Chili je dva puta pravovremenim operativnim zahvatom spašena od opasnog tubularnog adenokarcinoma mliječne žlijezde, tako što sam oba puta napipala abnormalnu izraslinu još dok je bila veličine zrna riže.
Da počnem priču ipak prvo s Lizom, devetogodišnjom križankom Labradora/Zl. retrievera.
Nakon zadnjeg tjeranja, imala sam dojam da joj se dosta dugo (oko mjesec dana) vulva (vagina je ono unutra), odnostno stidnica (ne volim tu riječ, jer ne vidim razlog za stid) - da ne kažem P. - nije smanjivala i vraćala "na mjesto".
Ne znam jeste li znali ili primijetili da se vulva kod kuje, osim što se uveća, "preseli" prema anusu?
Na slici lijevo je kuja u anestrusu (dakle, ne tjera se), a desno ista takva u estrusu (tjera se):
To je zato što je vagina u kuje jedino u vrijeme tjeranja otvorena, a ostatak vremena je parenje nemoguće. Mimo tjeranja ni jedan mužjak a niti kuja sama ionako nema ni poriv za parenjem.
Što je možda i puno bolje nego kod nas ljudi. Zamislite koliko bismo produktivniji bili da se možemo ševiti (kao štuke - zašto štuke?!) samo ta tri tjedna svakih šest mjeseci kada bismo mi žene uzimale godišnji kako bismo našle idealnog frajera a ostatak godine nas ne bi zanimali. Frajere navodno seks uvijek zanima, tako da se za njih ne bi puno promijenilo, osim što bi im bilo lakše kada bi znali koja se onda nas hoće i može pariti pa bi trošili daleko manje energije, vremena, a vjerojatno i novaca. Naravno, i ovako zna biti zabavno, ali eto - htjela sam vam samo dati drugu perspektivu.
Uglavnom, da se vratimo na pse, odnosno kuje:
Ja sam, kao i uvijek nakon tjeranja (pasjeg, dakle) budno motrila ima li iscjetka i ako ima, ima li loš miris i boju. Da, znam da zvuči gadno onima koji su gadljivi, ali već sam u knjizi napisala da gadljivi ne bi ni trebali uzimati pse.
Uostalom, postoji topla voda i sapun. Dakle, samo bih prstima primila vrh srcolike vulve (je li samo meni pasja vulva izgleda srcoliko?) i ako je iscjedak prisutan, on se odmah vidi. Zatim ga taknete prstom i prinesete nosu. Ako izgleda i miriše onako kako ne biste željeli da izgleda i miriše vaš - pravac veterinaru. Ako ste muško - iscjedak bi morao biti jedva vidljiv i proziran bez mirisa - ako je drugačiji i vi znate što vam je činiti.
Tada sam već bila primijetila da Joy (nekastrirana Parson Russell terijerka, u tom trenutku 2 godine stara) stalno njuši Lizinu vulvu, a pošto je Joy mala medicinska sestra koja uvijek primijeti i pokuša njegovati i najsitnije rane pa čak i bubotke - u zadnje vrijeme i upale sinusa kod Jegera, a zna mi leći i na trbuh kada imam menstrualne bolove - obratila sam još veću pažnju na Lizu. Odnosno, Lizinu. Da.
Jednoga jutra, iscjedak je bio pomalo žuto-zelen i nije mi mirisao zdravo. Odmah sam dogovorila pregled na porodiljstvu veterinarskog fakulteta.
Vetovi su mi objasnili kako još nema piometre (gnojne upale maternice koja vrlo lako može imati smrtni ishod a jedini je lijek pravovremena operacija jednaka kastraciji, dakle ovariohistorektomija) ali moglo bi, ako ne sada - onda kod sljedećeg tjeranja.
S obzirom da Liza ima već gotovo 9 godina, a sad je još uvijek u vrhunskoj kondiciji, bilo bi je bolje operirati što prije. K tome, osim što je sklona dosta intenzivnim lažnim trudnoćama, izračunala sam i da bi se sljedeći put prestala tjerati upravo kada provodimo ljeto na jednom malom otočiću daleko od kopna, bilo kakvog mjesta te ikakve druge kuće i da nam je najbliži vet u Šibeniku.
Svaka čast njemu ili njoj ili njima, ali tamo uvijek postoji mogućnost da zbog vremena ne možemo organizirati prijevoz na kopno, a k tome bi bilo gotovo posve nemoguće Labicu pustiti da se oporavlja od operacije u blizini mora ili neke druge vodene površine....
I najopasnije: piometra može biti otvorena (skuži se po iscjetku) ili zatvorena (skuži se tek kada kuja klone, nema apetita ni volje za životom.
Moja prastara kujica Kiki je imala zatvorenu piometru i tako smo je jednog davnog ljeta '90 vozili peglicom kroz barikade u Krajini....kao što znate ako ste pročitali knjigu, operirana je i preživjela je - imala je također 9 godina.
Sve u svemu, Liza je sljedećeg dana nakon pregleda operirana i sada je živa i zdrava, vesela i nije - debela!
Kao što ste možda već skužili iz bloga, proljetos sam udomila napuštenu kujicu Pixie, koja je u tom trenutku imala oko 4 mjeseca.
Prije kakvih 6 tjedana, Pixie se počela tjerati. Ona je vrlo sitna kujica, oko 8 kg s vitkim nogama, oštre kraće dlake pa se dobro vidjelo kako joj je vulva narasla - za razliku od Joy ili Lize, njezina je fakat bila jako uvećana, ne dvostruko, već otprilike četverostruko.
I dobro, prošla su tri tjedna, prestala je krvariti ili imati bilo kakav iscjedak, prošao je još jedan tjedan, ali njezina se P uopće nije smanjila..... još tjedan dana kasnije, smanjila se za pola, ali ipak je ostala dvostruko uvećana u odnosu na prije...
Znam da se vulva i cice kod kuje uvećaju za vrijeme prvog tjeranja, nakon čega cice najčešće malo i splasnu ukoliko nije došlo do lažne trudnoće, ali bradavice, koje su prije gotovo neprimjetne, ostanu istaknute.
Vulva se najčešće nikada ne smanji na "originalnu" veličinu, ali i to je normalno. No njezina je ostala nekako....otečena i također previše usmjerena prema repu.
U međuvremenu smo došli na gorespomenuti pusti otok, te iako sam je svaki dan pregledavala i činilo mi se da je još splasnula, i dalje je bila malo pomaknuta prema natrag.
Unatoč tome što mi se sve činilo u najboljem redu sa zdravstvene točke gledišta, nisam više mogla izdržati pa sam (blaženi FB) upitala par prijateljica, što vlasnica kuja, što uzgajateljica, pa i veterinarku zaduženu za uzgoj u Terijer klubu Zagreb (kojem ja i Joy pripadamo), Dr. sc.vet. Anu Divković iz veterinarske ambulante Planet životinja.
Još sam se pri tome sjetila da je Pixie imala iscjedak dok je imala oko 5-6 mjeseci, za koji je kvartovski vet rekao da je juvenilni vaginitis i da bi se to trebalo riješiti samo od sebe kada se počne tjerati. Paranoidna kakva jesam, zabrijala sam da će se Pixie razboliti dok vani puše orkanska bura i tako danima i da.... ma bolje da stanem.
Evo što mi je preljubazna Ana, iako i sama na godišnjem, odgovorila;
"Juvenilni vaginitis je čest u kuja i najčešće prolazi sam od sebe. Ako traje dulje od dva tjedna, ili je iscjedak obilan, ili ima zelenkastu boju ili neugodan miris, onda uzmem bris i pofarbam ga nativno i pogledam pod mikroskopom.
Ako mi se pokaže nešto netipičnih bakterija (tipični su koki) onda još i pošaljem na institut na bakteriološku i antibiogram. Ako ima samo leukocite i bakterije tipa koka, stavim na antibiotik (tipa amoksicilin+ klavulonska kiselina).
E sad, malo kompliciranija stvar je tjeranje u kuja. Naravno, varijacije na temu su svakakve, kao i kod žena, ali 'ajmo reći da školski primjer ide ovako:
Tjeranje kuja počinje tzv. proestrusom, koji se izvana može vidjeti laganim otecenjem stidnice, koja polako počinje mijenjati boju od plavičaste prema crvenoj. Kroz dan-dva zbog otoka i bujanja slojeva vaginalne sluznice, koja sa normalnih 2-3 sloja nabuja na 20-tak, bujaju i krvne žilice, pa dolazi do krvarenja. Krvarenje traje 10-tak dana.
Postupno krv postaje gušća i tamnija i pred kraj tog perioda se smanjuje i postupno prestaje. Kuja u toj fazi traži dečke, ali im ne dozvoljava da ju naskakuju - u početku ih agresivno tjera, a prema kraju ih čak počinje i sama naskakivati, kao da bi ih sparila.
Iza toga počinje estrus iliti fertilni period kad nema krvarenja (najčešće), stidnica je velika, mekana, kuja podiže rep i namješta se kad joj se pas približi i slično. Taj period traje 3-5 dana. Dakle ukupno cca 14 dana od početka tjeranja.
Obično nakon tog razdoblja ljudi misle da je tjeranje gotovo, a zapravo smo tek na pola puta. Bez obzira da li je kuja sparena ili ne, za nju je hormonalno situacija ista. Progesteronn raste i ostaje visok daljnja dva mjeseca, stidnica se postupno kroz dva do tri tjedna vraća u normalu.
S obzirom na specifičnost spolnog ciklusa kuje, koji je isti i u slučaju da je kuja gravidna, a i da nije promijene se u drugom dijelu ciklusa vide i na cicama u obliku otecenja pa sve do pojave mlijeka. Zato je za kuje tipična pojava tzv. lažne trudnoće, koja se zapravo uvijek javlja samo je pitanje obima simptoma. Na kraju ciklus završava nakon dva mjeseca na tri načina: okotom, pojavom više ili manje vidljive lažne trudnoće ili pyometrom. Nakon svega, osim u slučaju pyometre, kad trčiš veterinaru, slijedi razdoblje anestrusa ili hormonalnog mirovanja u trajanju od 4 mjeseca i više."
Sve u svemu, izgleda da je s Pixie za sada sve ok - taman kada se vratimo s godišnjeg, biti će dva mjeseca od početka njezinog tjeranja, pa ako se do tada sve ne "normalizira", eto nas na "tehnički pregled"!
P.S.
Ako ste od onih žena koje godinama ne posjećuju ginekologa, to je vaša stvar, ali ne zaboravite da ste uzimanjem psa preuzeli odgovornost za jedno živo biće koje je bez vaše pomoći u današnjem svijetu bespomoćno....stoga pazite na svoju kujicu, a mogli biste i na vlastitu....ehm....mačkicu.