Sezona dolazi, ražanj se sprema...
- font size decrease font size increase font size
Znate ono, kada se vozite na more (nadam se mnogi od vas uskoro), pa prolazite pored svih onih janjaca i prasaca koji se okreću na ražnju, a parkirališta su puna ljudi masnih prstiju i poneki omaste čak i brk?
Nekada su se ražnjevi okretali ručno...
E pa prije Tesle ti su se ražnji okretali ručno! No u nekim zemljama poput Engleske ili Francuske ljudi su se domislili pa su u tu svrhu upotrijebili pse! Ta se "pasmina" nazivala The Turnspit Dog, odnosno (u nedostatku bolje riječi) - Ražnjokret.
Naime, siroti bi kratkonogi psi okretali kotač pričvršćen na zid krčme, zarobljeni u njemu poput hrčka, s tom razlikom što hrčci to ne rade zato što moraju a pogotovo im nitko pod šapice ne baca užereno ugljevlje kako bi brže okretali kotač!
Ovu je pasminu spominjao još slavni prirodoslovac Carolus Linnaeus, znanstvenik iz 18.stoljeća koji je postavio osnove nomenklature kojom se još i danas služimo u slučaju životinja (primjer nomenklature: Canis familiaris - domaći pas) iako u nešto promijenjenom i dopunjenom obliku.
Charles Darwin, još slavniji prirodoslovac, spominje noge ovog psa kao primjer za umjetnu selekciju - naime, pas je bio izduženog trupa i kratkih nogu - u Francuskoj su ga zvali "krivonogi baset" i smatra se da je bio nalik modernom Basset Griffon Vendeenu:
Na slici je uzgajivačica Iva Raić s jednim od svojih mnogih šampiona
Bez obzira na to kako je zapravo izgledao, posao mu nije bio lak - znate onaj izraz: "radi kao pas" ili "umoran kao pas"; dok su neki njegovi suvremenici bar mogli uživati u ganjanju štakora ili nekog drugog plijena - što lovački psi smatraju odličnom zabavom, ovaj je jadnik hodao i hodao u mjestu, bez ikakve stimulacije (osim već spomenutog vrućeg uglja).
Mehanizam nije uvijek jednako izgledao, ovaj se ipak doima malo humanijim, poput neke trake za trčanje...
U nekim većim kućanstvima ili krčmama gdje se puno toga svakodnevno peklo, znali su imati barem dva psa, pa su ih smjenjivali na dnevnoj bazi, otkuda vjerojatno potječe engleski izraz: "each dog will have his day" (svaki pas ima svoj dan).
Kao što svi vlasnici pasa znaju, psi imaju jako dobar smisao za rutinu, tako da kada bi psa na kojeg nije trebao biti red toga dana, tražili da preuzme smjenu - ovaj bi se negdje skrio!
Vojvoda od Liancourta zabilježio je sljedeću anegdotu iz kuhinje svoga imanja: jedan od dva ražnjokreta je zbrisao i sakrio se, dok je drugi morao odraditi smjenu umjesto njega - na kraju smjene je ovaj sirotan, cviležima iskomunicirao kuharu da ga prati i razotkrio lijenčinu koji se skrivao u sjeniku!
Druga anegdota dolazi iz grada Batha; naime, psi su često svojim vlasnicima služili i kao grijači za stopala u crkvama - kada je biskup od Glouchestera u jednoj misi spomenuo citat iz Biblije o Ezekielu i njegovom kotaču, pas lokalnog krčmara digao se s njegovih nogu i zbrisao van!
Whiskey, posljednji ražnjokret sačuvan je u muzeju Abergavenny u Walesu
Naravno, na istom su principu kotača radili i magarci, konji i volovi, bilo da su pokretali žrvanj ili pumpu za vodu, ali pas je u ljudskom životu ipak zauzimao posebno mjesto, pa nam je njega nekako uvijek najviše žao.
Možda otuda dolaze izrazi: "žao mi je k'o psu..." ili "...tužan kao pas":
Tko im ne bi dao malo janjetine s ražnja?
Sve u svemu, Tesla je i u ovom slučaju - spasio stvar i sada se ražnjevi okreću na struju...ili na baterije:
P.S.
Znam da su mnogi ražnjokreti bili sretni kada bi na kraju radnog dana dobili kosti od pečenja, ali upozoravam vas da NE DAJETE PSU PEČENE I KUHANE KOSTI! Kosti se mogu davati sirove, iako ne bez nadzora. Pečene i kuhane kosti mogu prouzročiti teški zatvor, zapletaj crijeva ili perforaciju! Ako mi ne vjerujete, pitajte svog veterinara.
Nekada su se ražnjevi okretali ručno...
E pa prije Tesle ti su se ražnji okretali ručno! No u nekim zemljama poput Engleske ili Francuske ljudi su se domislili pa su u tu svrhu upotrijebili pse! Ta se "pasmina" nazivala The Turnspit Dog, odnosno (u nedostatku bolje riječi) - Ražnjokret.
Naime, siroti bi kratkonogi psi okretali kotač pričvršćen na zid krčme, zarobljeni u njemu poput hrčka, s tom razlikom što hrčci to ne rade zato što moraju a pogotovo im nitko pod šapice ne baca užereno ugljevlje kako bi brže okretali kotač!
Ovu je pasminu spominjao još slavni prirodoslovac Carolus Linnaeus, znanstvenik iz 18.stoljeća koji je postavio osnove nomenklature kojom se još i danas služimo u slučaju životinja (primjer nomenklature: Canis familiaris - domaći pas) iako u nešto promijenjenom i dopunjenom obliku.
Charles Darwin, još slavniji prirodoslovac, spominje noge ovog psa kao primjer za umjetnu selekciju - naime, pas je bio izduženog trupa i kratkih nogu - u Francuskoj su ga zvali "krivonogi baset" i smatra se da je bio nalik modernom Basset Griffon Vendeenu:
Na slici je uzgajivačica Iva Raić s jednim od svojih mnogih šampiona
Bez obzira na to kako je zapravo izgledao, posao mu nije bio lak - znate onaj izraz: "radi kao pas" ili "umoran kao pas"; dok su neki njegovi suvremenici bar mogli uživati u ganjanju štakora ili nekog drugog plijena - što lovački psi smatraju odličnom zabavom, ovaj je jadnik hodao i hodao u mjestu, bez ikakve stimulacije (osim već spomenutog vrućeg uglja).
Mehanizam nije uvijek jednako izgledao, ovaj se ipak doima malo humanijim, poput neke trake za trčanje...
U nekim većim kućanstvima ili krčmama gdje se puno toga svakodnevno peklo, znali su imati barem dva psa, pa su ih smjenjivali na dnevnoj bazi, otkuda vjerojatno potječe engleski izraz: "each dog will have his day" (svaki pas ima svoj dan).
Kao što svi vlasnici pasa znaju, psi imaju jako dobar smisao za rutinu, tako da kada bi psa na kojeg nije trebao biti red toga dana, tražili da preuzme smjenu - ovaj bi se negdje skrio!
Vojvoda od Liancourta zabilježio je sljedeću anegdotu iz kuhinje svoga imanja: jedan od dva ražnjokreta je zbrisao i sakrio se, dok je drugi morao odraditi smjenu umjesto njega - na kraju smjene je ovaj sirotan, cviležima iskomunicirao kuharu da ga prati i razotkrio lijenčinu koji se skrivao u sjeniku!
Druga anegdota dolazi iz grada Batha; naime, psi su često svojim vlasnicima služili i kao grijači za stopala u crkvama - kada je biskup od Glouchestera u jednoj misi spomenuo citat iz Biblije o Ezekielu i njegovom kotaču, pas lokalnog krčmara digao se s njegovih nogu i zbrisao van!
Whiskey, posljednji ražnjokret sačuvan je u muzeju Abergavenny u Walesu
Naravno, na istom su principu kotača radili i magarci, konji i volovi, bilo da su pokretali žrvanj ili pumpu za vodu, ali pas je u ljudskom životu ipak zauzimao posebno mjesto, pa nam je njega nekako uvijek najviše žao.
Možda otuda dolaze izrazi: "žao mi je k'o psu..." ili "...tužan kao pas":
Tko im ne bi dao malo janjetine s ražnja?
Sve u svemu, Tesla je i u ovom slučaju - spasio stvar i sada se ražnjevi okreću na struju...ili na baterije:
P.S.
Znam da su mnogi ražnjokreti bili sretni kada bi na kraju radnog dana dobili kosti od pečenja, ali upozoravam vas da NE DAJETE PSU PEČENE I KUHANE KOSTI! Kosti se mogu davati sirove, iako ne bez nadzora. Pečene i kuhane kosti mogu prouzročiti teški zatvor, zapletaj crijeva ili perforaciju! Ako mi ne vjerujete, pitajte svog veterinara.