Menu

Žilet žica - iz knjige Svi smo mi azilanti Jasne Grubješić

 
Ma oni samo prolaze...


"Ti ljudi žele da ih udomite? Ma ne, oni samo prolaze. A kamo idu? U zemlju koja ih želi primiti, koja im želi pomoći i osigurati im normalan život. Zašto ih onda ne puštate da prolaze? Mi dopuštamo, ali neki bez srca i pameti…

Kad smo se sasvim približile vodi, pokazala je rukom prema drugoj obali i izgovorila nekoliko riječi. Poznatih, ali na tome mjestu bez ikakva smisla. Nešto poput žica, ograda, zločeste države, zli ljudi. Nisam je razumjela pa sam upitno zalajala. Ruku je ponovno pružila prema rijeci koju smo tek upoznavale. Na prvi pogled vidjelo se samo svjetlucanje vode, a onda sam se zagledala bolje i ugledala... Ma nešto predivno. Nikada prije nisam vidjela takvo što uz našu rijeku, zapravo nikada nigdje u takvoj veličini. Bilo je lijepo, nalik na dugačku, svjetlucavu traku kakvom ljudi obično za Božić i Novu godinu kite borove. Iza toga nečega muvalo se amo-tamo mnoštvo ljudi. U to doba šetači su rijetki pa sam se čudila što će toliki svijet tu po takvoj hladnoći. I zašto su tako glasni dok po širokoj srebrnkastoj traci stavljaju ukrasne kuglice, zvončiće, grančice i... da čovjek, to jest pas ne povjeruje – gaće i kupaće kostime.

Pogledala sam oduševljeno u Šetačicu. Na njezinu licu bilo je svega samo ne oduševljenja. Izgovorila je ponovno dvije riječi,

najprije jako polako

ž i c a.

Pa onda još polaganije

o g r a d a.

I onda se zagledala u me.

Shvativši da je ne razumijem, počela se pjeniti poput brzaca uz koje smo stajali. Uspijevala sam shvatiti tek svaku treću riječ, dijelom zbog buke vode, nešto zbog toga što je govorila prebrzo. A možda i zato što su to bili sve jako ozbiljni i nerazumljivi pojmovi i što meni gotovo ništa ne ulazi u glavu kad sam uzbuđena.

Ograda, žilet-žica za ljude. Za nesretnike koji bježe od rata. Od smrti. Od gladi. Žica za nesretne, ni za što krive životinje koje upadaju u zamku od žice.

Odmahnula sam repom. I razumjela sam i nisam.

Još više se razljutila, ali onda mi je okrenula leđa i počela mahati ljudima na drugoj obali. Uzvratili su joj pozdrav. Odjednom je postala vesela. Ipak je i nju nešto obradovalo u vezi s dugom srebrnom trakom. Ljudi s druge strane veselo su joj odmahivali s obje ruke, zvonili zvončićima... Nekako pobjedonosno. Upravo zato sam se pitala zašto se uopće ljuti.

Cijelim putem kući, u automobilu, ponavljala je istu priču, više onako za sebe jer joj je očito postalo jasno da meni ništa nije jasno. Tek kod kuće mi je polako sve iznova objasnila. Gledala sam je u čuđenju.

Svi ti ljudi žele da ih udomite?

Ma ne, oni samo prolaze.

A kamo idu?

U zemlju koja ih želi primiti, koja im želi pomoći i osigurati im normalan dom bez rata.

Zašto ih onda ne puštate da prolaze?

Mi dopuštamo, ali ne dopuštaju neki magarci bez srca i pameti...

Nije mi dala priliku da prigovorim zbog komentara o ni za što krivim magarcima. Nastavljala je brzo dalje, po običaju svadljivim tonom kad je uzbuđena.

U povijesti ljudskog roda nije bilo takvog nečega, rekla je. Točno je da su se ljudi i prije jedni od drugih branili utvrdama, tvrđavama, ali branili su se oružjem od drugih naoružanih ljudi, od agresivnih ljudi. Nisu se tako branili od djece, od žena, od nenaoružanih ljudi koji traže pomoć, koji bježe od zla, od rata, od gladi, od bijede, od užasa svih vrsta.

Nisam uspijevala ni zamisliti, a kamoli razumjeti, sve što je nabrajala, ali sam joj vjerovala. I duboko mi se urezala rečenica kako od žice stradavaju i nedužne životinje. Stotine njih.

Prisjetila sam se potom kako sam, pričajući o Arnu, izjavila da bi pasji azili trebali biti isti kao ljudski. Sada više nisam sigurna da sam dobro rekla. Sada, nakon što sam vidjela žicu namijenjenu ljudima.

Eto ti dokaza, rekla je Šetačica, da čovjek ne smije olako govoriti o onome što ne poznaje. Žice niču zbog nepoznavanja. Ali nepoznato se mora upoznati. Prihvaćamo i volimo samo ono što smo upoznali. Psi su, nastavljala je, najbolji svjedoci koliko ljudi strahuju od nepoznatoga.

Od pasa lutalica naprimjer. Tjeraju vas od svojih kuća i iz svojih dvorišta, prijete vam... Uvijek imaju neku zamjerku. Za psa bez doma koji bez obzira na nevolju koja ga je snašla još drži do sebe i hoda uspravne glave, koji ne žica hranu i ne gleda u čovjeka molećivo čovjek zaključi da je drzak ili čak bijesan. A za onoga s nosom ponizno zabodenim u prašinu kaže da od njega i tako nikakve koristi, ni zalajati ne bi znao.

Drugi ljudi, oni koji se na pse lutalice ne ljute, najčešće samo u nelagodi svrnu pogled ustranu. Boje se da bi mogli popustiti pred tužnim pogledima, vlažnim njuškama ili mršavim rebrima. Boje se da bi mogli otvoriti vrata.

Psi su najbolji svjedoci koliko ljudi ne vole da se išta nepoznato muva oko njih. Tuđe, drugačije. Oko njihovih ograda. Onih koje postoje i kad nisu vidljive. Iz istog razloga i psi laju na nepoznate pse i ljude. Mi smo vas tako podučili. Vi znate točno što osjećamo. Postupate tako i onda kada se pitate je li to baš potrebno, zaključila je Šetačica.

Daša tvrdi da jest potrebno. Daša mnogo laje i stručnjak je za to pitanje. Laju, kaže ona, i ljudi, samo mi psi to ne čujemo.

I Šetačica tako misli. Ona kaže da na sve nepoznato lajemo udruženo i mi psi i ljudi. I to jednako glasno iz kuća, iz stanova, iza ograda, iza plotova i iza živica. A i s balkona visokih nebodera.

Ne strahuju ljudi samo od pasa lutalica, kaže Šetačica. Ljudi još više strahuju od nepoznatih im ljudi, od onih za koje ne znaju čiji su, otkud su, kakvi su. Pa onda podižu žice. Protiv svih lutalica. Protiv azilanata.

A svi smo mi azilanti, kaže Šetačica. I doseljenici u Ameriku to su bili. I svi ljudi koji sada ovdje žive – živjeli su nekad negdje drugdje. Svi ljudi živjeli su nekad negdje drugdje. Svi ljudi su azilanti, baš kao i vi psi.

I kao puževi, podsjetila sam je.

Da, i kao puževi, složila se i osmjehnula. Znam, prisjetila se dolaska Miše.

Uh, najradije bih se ugrizla za jezik."

Jasna Grubješić, Svi smo mi azilanti (vbz 2017.) - knjigu možete kupiti ovdje, a više o knjizi i iz nje - pročitajte ovdje. 

Naslovnica Svi smo mi azilanti


KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK