Felixov dnevnik - kako je Ljudovica proslavila rođendan

Zapisala: Mia Bašić Stanić

Mislim da ste zapamtili kako je prošao moj prvi rođendan u epizodi o tome kako sam saznao što je giardija, tako da ne mogu reći da mi je rođendan ostao u nekom ludom i nezaboravnom sjećanju, osim ako ludim i nezaboravnim smatramo bljuvanje, proljev i infuziju. Hmmm...kad malo bolje razmislim, siguran sam da je hrpa rock zvijezda upravo tako proslavila rođendan. Jesam li onda i ja rock zvijezda? Baš i ne znam pjevati, ali zato dobro plešem. :) Upravo sam se zato baš jako veselio Ljudovicinom rođendanu i moram reći da sam malo ljut što joj je trebalo čak tri mjeseca da sjedne na dupe i zapiše ovo što joj ja sad tu lajem da napiše. Kaže da ne voli rođendane jer je sad već u godinama kad slavi rođendane unatraške i kad slavi trideseti rođendan već treći put. Baš su ti ljudovi čudni. 


Za party se treba i srediti

Mislim da vas moram upozoriti da dio koji slijedi nije primjeren za djecu i maloljetnike te za odrasle koji su osjetljivije naravi. Eto, ja sam svoje odradio, dalje čitate na vlastitu odgovornost.

Sve je krenulo prilično nevino - nabavkom za goste. Zvuči jednostavno, zar ne? Da, osim kada imate goste od kojih svaki ima posebne prehrambene navike. Mislili ste da je rasprava o tome treba li psa hraniti dehidratom ili barfom (sirovim mesom) "vesela"? Očito nikada niste pripremali ručak za Ljudovicine goste, kojih čak nije bilo tako ni puno - Ljudovica, Ljudov, Ljudovicini Mama, Brat, Deda, Teta, Bratić i mamina pesica Aja. No, pazite sada - Ljudovica ima gastritis i očito može jesti samo zrak začinjen prašinom. Ah ne, ne može prašinu jer je i na to alergična. Dakle, može jesti samo zrak. Ljudov može jesti sve. Barem jedan jednostavan gost, osim što je ogroman i pojede sve brzinom munje, pa ostali gosti moraju biti brzi ako ne žele ostati gladni (moja sreća da ne jede pseću hranu). Ljudovicina Mama inače jede meso, ali sada ga kao ne jede (ipak ga je jela). Ljudovicin Deda može jesti samo piletinu, ali kolače kao ne bi smio (ipak ih je jeo). Ljudovicin Bratić može jesti samo ćevape, ali bez lepinje (na što su se ostali zgražali) i kajmaka, a Ljudovica nije dala Ljudovu da jede luk jer je rekla da će smrditi iduća tri dana (što je tako loše u malo smrada?). Ljudovicina Teta je čudna biljka - ništa posebno niti smije niti ne smije, sve joj je ok i ništa joj nije ok, pa hajde ti sad smisli što ćeš pripremiti za nju. Ljudovicin Brat je...ne mogu to ni napisati. Ljudovicin Brat je vegan. To su oni koji ne jedu meso (za njega smo tražili nekakav veganski kebab po cijelom gradu po pljusku i vozili se okolo 2 sata). Ja pak jedem samo meso. Aja se baca na sve što izgleda jestivo, a i na ono što ne izgleda jestivo. Šarolika skupina? Još nismo ni došli do rođendana.


S kolačima samo poziram jer znam da nisu dobri za pse

Došlo je vrijeme proslave, Ljudovica je govorila Ljudovu da je na rubu živčanog sloma (nemam pojma što je to, ali zvučalo je ozbiljno), a još nitko nije ni došao. Zvono je zazvonilo, a ja sam bio spreman za tuluuuum! Najviše sam se razveselio Aji i stalno sam je zvao na igru, iako je ona bježala od mene i nije mi dala da joj poližem guzicu. Baš je nekad čangrizava baba. Ljudovicina Mama je rekla da njoj treba malo više mira nego meni jer ima 6 godina i da sam malo prenaporan i da ona ne voli da joj drugi psi njuškaju guzu. Svašta! Pa tako to ide - ja tebi poližem dupe, ti ga poližeš meni. Što, vi možete visiti na Fejsu, a mi ne? Nama je lizanje dupeta kao slanje privatne poruke, a lizanje pišaline vani i njuškanje kao gledanje newsfeeda na Facebooku. Uzmete psa, pa se čudite što se ponaša kao pas? Pfffft! Onda sam je gurao šapom, pa je režala na mene, pa kad ni to nije upalilo, lijepo sam je zaskočio. Onda je Ljudovica valjda doživjela taj svoj živčani slom jer je dreknula na mene da sam nepristojan i neposlušan i zatvorila me u sobu za kaznu. Osobno mislim da je to bila strašna nepravda i da je Aja trebala ići u kaznu jer je bila asocijalna i jer nije poštovala pseće socijalne norme, no dobro. 

Kasnije se Aja ipak poigrala i pozirala sa mnom

Kasnije su me pustili iz kazne, ali je onda Deda skoro završio u kazni. Deda vam se inače druži s nekim Nijemcem Alzheimerom zbog kojeg zaboravlja stvari i stalno priča strašne priče iz svoje mladosti zbog kojih se svi prisutni zgražaju. Onda zaboravi da ih je ispričao, pa ih ispriča opet. Tako nam je Deda pričao o tome kako je za vrijeme drugog svjetskog rata išao pješke 10 kilometara za vrijeme snježne mećave u posjet svom ujaku i bratiću koji je tada bio beba. Kad je tamo došao, saznao je da su vojnici ubili ujaka i samo je vidio ujakove mrtve noge kako vire iz snijega. Ljudovicina Mama i Teta su se zgražale i molile dedu da prestane pričati. Deda je prestao pričati, ali je onda pokušao nahraniti mene i Aju pilećim kostima ispod stola. Ljudovica i Ljudovicina Mama su se naljutile i zamolile Dedu da to ne radi jer to nije dobro za pse, a Deda je rekao da su u njegovo vrijeme time hranili pse i rekao da ga je to podsjetilo na priču o tome kako je za vrijeme drugog svjetskog rata pješačio 10 kilometara za vrijeme snježne mećave da posjeti ujaka...


Moj izraz njuške nakon Dedinih priča

Zabava je nekako brzo splasnula nakon toga, a ja na kraju nisam uspio ništa užicati ispod stola. No, ovaj put nisam ni završio na hitnoj, niti sam bljuvao i završio s proljevom, tako da možemo reći da je zabava ipak bila uspjeh.

Pusa, Felix 

Ako vam se sviđa ova kolumna slobodno je podijelite na društvenoj mreži!

Pasji život™

Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete  link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.