Felixov dnevnik - tko sam, što sam, odakle sam
- font size decrease font size increase font size
Bok ekipa, zovem se Felix i presretan sam što ću se moći družiti s vama i podijeliti crtice iz mog malog života i odgoja.
Siguran sam da ćemo se super slagati!
Moji su me Ljudovi udomili u siječnju ove godine, preko Udruge prijatelja životinja Kira iz Rijeke. Dobra teta Aleksandra iz udruge izvukla me iz zloglasnog šinteraja u Utinji kod Karlovca, uz pomoć volonterki iz Udruge za dobrobit i zaštitu životinja "Najbolji prijatelj".
Znate, Utinja je sklonište u kojem je dopuštena eutanazija pasa, a samo zahvaljujući naporima brojnih volontera, u skloništu nije bilo eutanazija od kolovoza prošle godine.
Kad su me izvukli, imao sam samo 3 mjeseca i 3 kile jer su me drugi psi napali, ozlijedili mi njuškicu i vjerojatno ne bih preživio tamo tako malen i ozlijeđen.
U prvih par mjeseci mog malog života doživio sam nekoliko stresnih situacija i u nekim sam se trenucima, bogme pitao što će se na kraju dogoditi sa mnom i gdje će na kraju biti moj Zauvijek Dom.
Hoću li ostati u Utinji?
Ili kod drage tete koja me uzela iz Utinje, s njene 3 kujice i 4 mačke?
Možda ću otići u Dom gdje ću živjeti u dvorištu?
Možda opet završim na cesti?
Možda odem preko Duge?
Kad si mali pas, sve ti izgleda veliko i strašno, a kad si mali napušteni pas, sve izgleda još strašnije.
Fotka iz skloništa: Udruga za dobrobit i zaštitu životinja "Najbolji prijatelj"
U isto to vrijeme kad sam se ja pitao gdje ću završiti, moja sadašnja Ljudovica se pitala hoće li mi pružiti Dom. Ona bi za sebe rekla da je cinik, sarkastična kraljica drame i paničarenja, kontrol frik i još koješta, no ja se ne bih složio s time. Barem ne sa svime. Slučajno je nabasala na moje fotografije, bezbroj puta podijeljene po društvenim mrežama - kažu da sam bio hit, što nažalost nije slučaj s većinom mješanaca koji traže dom.
Ona, koja nikad nije vjerovala u ljubav na prvi pogled, zaljubila se u mene upravo tako – na prvi pogled.
I to je to – bili smo si suđeni.
Ljudov nije imao izbora nego da kaže da, a onda se i on zaljubio.
Život vas ponekad tako iznenadi, to čak znam i ja, mali pas.
E sad, kako da jedan kontrol frik pristupi potpuno novoj i nepoznatoj situaciji u životu – odgoju psa?
Nisam još ni došao u svoj Zauvijek, a ona je već istražila sve – od najbolje hrane, slastica, igračaka i opreme koju treba kupiti, savjetnika za pseće ponašanje i odgoj pasa, veterinara. Čak je izbacila sve stvari iz zatvorene loggie u stanu i rekla da je to od sada moja soba.
Mislila je da je potpuno spremna i da racionalnim pristupom može hendlati sve situacije koje dolaze.
Fotka iz oglasa za udomljavanje, kao i naslovna fotka: Ivana Barić za udrugu prijatelja životinja Kira
I onda je došao taj dan, subota kada su krenuli po mene, s košarom, psećim podlošcima (pelenama) i igračkicama, iz Zagreba u Rijeku.
Noć prije počeo je padati snijeg. Nije prestao padati cijelu noć i Ljudov se već počeo kolebati i sugerirati da odemo drugi dan. No, svi koji znaju moju Ljudovicu, znaju da ona ne odustaje kad si zacrta nešto. I tako su krenuli.
Cijelim je putem čitala članke o odgoju i brizi o psima, kao prava štreberica i mislila je da je 100% spremna.
Onda me vidjela i totalno se raspala.
Bio sam pun krastica od ozljeda, smrduckao sam jer me nisu smjeli previše prati zbog ozljeda, perutao sam se i tresao se kao šiba na vjetru, a ona je plakala.
Ja sam se uplašio.
Recite vi meni – zar se ne biste uplašili da prema vama pruži ruke neki veliki, suzama obliveni stvor?
Čim me primila, povratio sam po njoj, a onda i po Ljudovu.
E, taj je tek poseban primjerak – ja mrvica, on grdosija od preko 2 metra visine i s, kako mi se činilo, velikim apetitom, a nisam znao uključuje li taj apetit i apetit za papanjem pasa.
Srećom, nitko me nije pojeo, nježno su mi šaptali i mazili me, ja sam se pozdravio sa svojom tetom, ubacili su me u auto, skupa s još jednom mrvicom koju smo vozili u novi dom i krenuli smo natrag u Zagreb.
Ljudovica me pokušala smjestiti u košaru koju mi je ponijela – to sam odmah odbio. Uvalio sam joj se u krilo, zaspao, a ona je polako počela shvaćati da „potpuna kontrola“ i „pas“ ne idu zajedno.
Počela je lagano paničariti, ali nije bilo povratka. Ja sam postao njihov i oni su postali moji.
Fotka: privatna zbirka
Doma sam sve ponjuškao, istražio, pokakao i popiškio, ali nisu se ljutili na mene.
Primijetio sam da tu nema drugih pasa i pomislio – hej, možda ovo neće biti tako loše, da jednom i ja dobijem nečiju nepodijeljenu pažnju.
Pokušali su me ostaviti samog kod kuće da se brzo priviknem na to da budem sam dok su oni na poslu.
Pokušaj je neslavno propao jer sam urlao, lajao, plakao i time rasplakao Ljudovicu.
Toliko da se ona od muke razbolila i završila taj idući tjedan na bolovanju, umjesto na poslu.
Prvih par dana jedva da je išta jela i pila, samo me držala na svojim prsima, mazila i govorila da će sada sve biti u redu.
Mislim da je to više govorila sebi nego meni....
Fotka: privatna zbirka
I onda je čula za Vagabond i tetu Jelenu Kallay i pozvala je kod nas da im da savjete i nauči ih kako se brinuti za mene, kako me navikavati da ostanem sam doma i kako općenito pristupiti brizi za psa.
Vidite vi to?
Tek sam došao kod Ljudova, a odmah sam postao školarac, vrtić ni vidio nisam.
Tako je počelo izgrađivanje mog odnosa s Ljudovima, učenje da budem dobar i poslušan pas, a tako i učenje Ljudovice da ne može uvijek sve kontrolirati.
Više o tome u idućem nastavku...
Fotka: privatna zbirka
Vaš Felix, koji se prije zvao Karl, a mogao se zvati i Marx, Tesla ili Freddie, ali se na prvi spomen imena Felix okrenuo i tako sam odabrao svoje ime.
Zapisala: Mia Bašić Stanić
A ovo je Felixov Fb page na koji možete slati pisma obožavateljica, poklone i tražiti autograme (ne pokušavajte s bračnim ponudama jer Felix je obećan Pixie s kojom će biti u platonskoj vezi pošto oboje imaju sličnu prošlost i svjesni su problema prenapučenosti svijeta napuštenim psima....ali kakve bi to bebe bile....op. R.J.)
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)
Siguran sam da ćemo se super slagati!
Moji su me Ljudovi udomili u siječnju ove godine, preko Udruge prijatelja životinja Kira iz Rijeke. Dobra teta Aleksandra iz udruge izvukla me iz zloglasnog šinteraja u Utinji kod Karlovca, uz pomoć volonterki iz Udruge za dobrobit i zaštitu životinja "Najbolji prijatelj".
Znate, Utinja je sklonište u kojem je dopuštena eutanazija pasa, a samo zahvaljujući naporima brojnih volontera, u skloništu nije bilo eutanazija od kolovoza prošle godine.
Kad su me izvukli, imao sam samo 3 mjeseca i 3 kile jer su me drugi psi napali, ozlijedili mi njuškicu i vjerojatno ne bih preživio tamo tako malen i ozlijeđen.
U prvih par mjeseci mog malog života doživio sam nekoliko stresnih situacija i u nekim sam se trenucima, bogme pitao što će se na kraju dogoditi sa mnom i gdje će na kraju biti moj Zauvijek Dom.
Hoću li ostati u Utinji?
Ili kod drage tete koja me uzela iz Utinje, s njene 3 kujice i 4 mačke?
Možda ću otići u Dom gdje ću živjeti u dvorištu?
Možda opet završim na cesti?
Možda odem preko Duge?
Kad si mali pas, sve ti izgleda veliko i strašno, a kad si mali napušteni pas, sve izgleda još strašnije.
Fotka iz skloništa: Udruga za dobrobit i zaštitu životinja "Najbolji prijatelj"
U isto to vrijeme kad sam se ja pitao gdje ću završiti, moja sadašnja Ljudovica se pitala hoće li mi pružiti Dom. Ona bi za sebe rekla da je cinik, sarkastična kraljica drame i paničarenja, kontrol frik i još koješta, no ja se ne bih složio s time. Barem ne sa svime. Slučajno je nabasala na moje fotografije, bezbroj puta podijeljene po društvenim mrežama - kažu da sam bio hit, što nažalost nije slučaj s većinom mješanaca koji traže dom.
Ona, koja nikad nije vjerovala u ljubav na prvi pogled, zaljubila se u mene upravo tako – na prvi pogled.
I to je to – bili smo si suđeni.
Ljudov nije imao izbora nego da kaže da, a onda se i on zaljubio.
Život vas ponekad tako iznenadi, to čak znam i ja, mali pas.
E sad, kako da jedan kontrol frik pristupi potpuno novoj i nepoznatoj situaciji u životu – odgoju psa?
Nisam još ni došao u svoj Zauvijek, a ona je već istražila sve – od najbolje hrane, slastica, igračaka i opreme koju treba kupiti, savjetnika za pseće ponašanje i odgoj pasa, veterinara. Čak je izbacila sve stvari iz zatvorene loggie u stanu i rekla da je to od sada moja soba.
Mislila je da je potpuno spremna i da racionalnim pristupom može hendlati sve situacije koje dolaze.
Fotka iz oglasa za udomljavanje, kao i naslovna fotka: Ivana Barić za udrugu prijatelja životinja Kira
I onda je došao taj dan, subota kada su krenuli po mene, s košarom, psećim podlošcima (pelenama) i igračkicama, iz Zagreba u Rijeku.
Noć prije počeo je padati snijeg. Nije prestao padati cijelu noć i Ljudov se već počeo kolebati i sugerirati da odemo drugi dan. No, svi koji znaju moju Ljudovicu, znaju da ona ne odustaje kad si zacrta nešto. I tako su krenuli.
Cijelim je putem čitala članke o odgoju i brizi o psima, kao prava štreberica i mislila je da je 100% spremna.
Onda me vidjela i totalno se raspala.
Bio sam pun krastica od ozljeda, smrduckao sam jer me nisu smjeli previše prati zbog ozljeda, perutao sam se i tresao se kao šiba na vjetru, a ona je plakala.
Ja sam se uplašio.
Recite vi meni – zar se ne biste uplašili da prema vama pruži ruke neki veliki, suzama obliveni stvor?
Čim me primila, povratio sam po njoj, a onda i po Ljudovu.
E, taj je tek poseban primjerak – ja mrvica, on grdosija od preko 2 metra visine i s, kako mi se činilo, velikim apetitom, a nisam znao uključuje li taj apetit i apetit za papanjem pasa.
Srećom, nitko me nije pojeo, nježno su mi šaptali i mazili me, ja sam se pozdravio sa svojom tetom, ubacili su me u auto, skupa s još jednom mrvicom koju smo vozili u novi dom i krenuli smo natrag u Zagreb.
Ljudovica me pokušala smjestiti u košaru koju mi je ponijela – to sam odmah odbio. Uvalio sam joj se u krilo, zaspao, a ona je polako počela shvaćati da „potpuna kontrola“ i „pas“ ne idu zajedno.
Počela je lagano paničariti, ali nije bilo povratka. Ja sam postao njihov i oni su postali moji.
Fotka: privatna zbirka
Doma sam sve ponjuškao, istražio, pokakao i popiškio, ali nisu se ljutili na mene.
Primijetio sam da tu nema drugih pasa i pomislio – hej, možda ovo neće biti tako loše, da jednom i ja dobijem nečiju nepodijeljenu pažnju.
Pokušali su me ostaviti samog kod kuće da se brzo priviknem na to da budem sam dok su oni na poslu.
Pokušaj je neslavno propao jer sam urlao, lajao, plakao i time rasplakao Ljudovicu.
Toliko da se ona od muke razbolila i završila taj idući tjedan na bolovanju, umjesto na poslu.
Prvih par dana jedva da je išta jela i pila, samo me držala na svojim prsima, mazila i govorila da će sada sve biti u redu.
Mislim da je to više govorila sebi nego meni....
Fotka: privatna zbirka
I onda je čula za Vagabond i tetu Jelenu Kallay i pozvala je kod nas da im da savjete i nauči ih kako se brinuti za mene, kako me navikavati da ostanem sam doma i kako općenito pristupiti brizi za psa.
Vidite vi to?
Tek sam došao kod Ljudova, a odmah sam postao školarac, vrtić ni vidio nisam.
Tako je počelo izgrađivanje mog odnosa s Ljudovima, učenje da budem dobar i poslušan pas, a tako i učenje Ljudovice da ne može uvijek sve kontrolirati.
Više o tome u idućem nastavku...
Fotka: privatna zbirka
Vaš Felix, koji se prije zvao Karl, a mogao se zvati i Marx, Tesla ili Freddie, ali se na prvi spomen imena Felix okrenuo i tako sam odabrao svoje ime.
Zapisala: Mia Bašić Stanić
A ovo je Felixov Fb page na koji možete slati pisma obožavateljica, poklone i tražiti autograme (ne pokušavajte s bračnim ponudama jer Felix je obećan Pixie s kojom će biti u platonskoj vezi pošto oboje imaju sličnu prošlost i svjesni su problema prenapučenosti svijeta napuštenim psima....ali kakve bi to bebe bile....op. R.J.)
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)