Žena, majka, kuja, kraljica
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Ana Marija Šir
Nemam sreće s vratima.
Nemam sreće ni s koncentracijom kad se o sitnicama radi.
Žena sam koja organizira dan svima oko sebe uspješno izbjegavajući pogreške, pregovara, dogovara i rješava bizarne probleme prije nego nastanu, ali gdje su ključevi i kartice mi, budimo pošteni, zapravo nije važno.
Pogotovo je tome tako kad imam puno posla i sprema mi se nekoliko slobodnih sati.
I tako, jednoga dana, muž je bio na poslovnom putu, djeca kod mojih roditelja, Šapica i Obi kod frendice, a Nessie i ja smo ostale same. Skuham si večernju kavicu, stavim si najgluplji film koji mi je Netflix nudio i samo brzinski idem prošetati Nessie. Stara je, teško hoda, ne kreće se previše i odgovara joj nekoliko kratkih šetnji tokom dana.
Ovo je trebala biti jedna od njih.
E, sad, kako sam u žurbi da što prije počne moj život glupače, a i mrak je pa me nitko neće vidjeti, zapravo samo preko gaća stavljam kaput i unatoč hladnoći, na bosa stopala navlačim ljetne natikače. Nas dvije izlazimo, vrata stana se zatvaraju i ja u trenutku zatvaranja shvaćam da je ključ ostao na stolu.
Svatko je to doživio nekoliko puta, ali rijetko tko je u tom trenutku izgledao kao netko tko sam sebi utorkom i četvrtkom u smoothie stavlja drogu za silovanje a još je rjeđe u pratnji psa koji inače izaziva prilično neugodne reakcije.
Muž je na putu.
Ja nisam ponijela mobitel.
Čujem sebe kako izgovaram da ne možemo u tramvaj jer Nessie nema brnjicu i shvatim da je to zaista najmanji problem.
U mraku, pazeći da me nitko ne vidi, radim krugove oko zgrade i provjeravam mogu li se ikako domoći balkona. Ne mogu. Ono što me u tom trenutku frustrira, inače me dugoročno ispunjava mirom. Samo sam s jednim susjedom dovoljno dobra da bih mu mogla pozvoniti po noći u tom stanju, ali se ne javlja.
Očito je i on na putu.
Da li da uđem u kafić i tražim da mi posude mobitel, te riskiram potencijalno pijano maltretiranje?
Nije mi to opcija.
Konačno skupim hrabrosti i pozvonim prvoj susjedi koja otvara kad vidi moje izbezumljeno lice. Zamolim je samo da mi posudi mobitel da nazovem majku i kratko objasnim što se dogodilo. Plan je da provedem noć kod roditelja ako ih uspijem kontaktirati, te zamolim supruga da mi autobusom pošalje ključ.
Plan bi se proveo bez ikakvih poteškoća da na sebi imam bar traperice i tenisice ili da postoje taksisti koji će voziti velikog psa bez puno pitanja.
Draga susjeda uviđa težinu moje situacije, ali ne uspijeva suspregnuti smijeh pri pogledu na mene. Srećom, inzistira da budem kod nje dok mama ne dođe po mene jer ću se u protivnom smrznuti.
Gospođa gleda televiziju, ali autoritetom iskusne majke i bake me prisiljava da pojedem dvije banane jer sadrže kalij.
Nessie se pak počinje ponašati kao mače i umiljava se susjedi. Za nju nema ničega, ali malo vode ipak dobije. U sljedećem trenutku gledam scenu u kojoj se kuja od preko 30 kila stisnula u krilo susjede koliko je to bilo moguće, a gospođa je zaista mazila kao macu.
I premda smo Nessie i ja pronašle novu prijateljicu, ubrzo je po nas ipak došla moja mama i po drugi put te večeri je mene i kuju spasila, jedna žena, majka, kraljica.
Ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™
Nemam sreće s vratima.
Nemam sreće ni s koncentracijom kad se o sitnicama radi.
Žena sam koja organizira dan svima oko sebe uspješno izbjegavajući pogreške, pregovara, dogovara i rješava bizarne probleme prije nego nastanu, ali gdje su ključevi i kartice mi, budimo pošteni, zapravo nije važno.
Pogotovo je tome tako kad imam puno posla i sprema mi se nekoliko slobodnih sati.
I tako, jednoga dana, muž je bio na poslovnom putu, djeca kod mojih roditelja, Šapica i Obi kod frendice, a Nessie i ja smo ostale same. Skuham si večernju kavicu, stavim si najgluplji film koji mi je Netflix nudio i samo brzinski idem prošetati Nessie. Stara je, teško hoda, ne kreće se previše i odgovara joj nekoliko kratkih šetnji tokom dana.
Ovo je trebala biti jedna od njih.
E, sad, kako sam u žurbi da što prije počne moj život glupače, a i mrak je pa me nitko neće vidjeti, zapravo samo preko gaća stavljam kaput i unatoč hladnoći, na bosa stopala navlačim ljetne natikače. Nas dvije izlazimo, vrata stana se zatvaraju i ja u trenutku zatvaranja shvaćam da je ključ ostao na stolu.
Svatko je to doživio nekoliko puta, ali rijetko tko je u tom trenutku izgledao kao netko tko sam sebi utorkom i četvrtkom u smoothie stavlja drogu za silovanje a još je rjeđe u pratnji psa koji inače izaziva prilično neugodne reakcije.
Muž je na putu.
Ja nisam ponijela mobitel.
Čujem sebe kako izgovaram da ne možemo u tramvaj jer Nessie nema brnjicu i shvatim da je to zaista najmanji problem.
U mraku, pazeći da me nitko ne vidi, radim krugove oko zgrade i provjeravam mogu li se ikako domoći balkona. Ne mogu. Ono što me u tom trenutku frustrira, inače me dugoročno ispunjava mirom. Samo sam s jednim susjedom dovoljno dobra da bih mu mogla pozvoniti po noći u tom stanju, ali se ne javlja.
Očito je i on na putu.
Da li da uđem u kafić i tražim da mi posude mobitel, te riskiram potencijalno pijano maltretiranje?
Nije mi to opcija.
Konačno skupim hrabrosti i pozvonim prvoj susjedi koja otvara kad vidi moje izbezumljeno lice. Zamolim je samo da mi posudi mobitel da nazovem majku i kratko objasnim što se dogodilo. Plan je da provedem noć kod roditelja ako ih uspijem kontaktirati, te zamolim supruga da mi autobusom pošalje ključ.
Plan bi se proveo bez ikakvih poteškoća da na sebi imam bar traperice i tenisice ili da postoje taksisti koji će voziti velikog psa bez puno pitanja.
Draga susjeda uviđa težinu moje situacije, ali ne uspijeva suspregnuti smijeh pri pogledu na mene. Srećom, inzistira da budem kod nje dok mama ne dođe po mene jer ću se u protivnom smrznuti.
Gospođa gleda televiziju, ali autoritetom iskusne majke i bake me prisiljava da pojedem dvije banane jer sadrže kalij.
Nessie se pak počinje ponašati kao mače i umiljava se susjedi. Za nju nema ničega, ali malo vode ipak dobije. U sljedećem trenutku gledam scenu u kojoj se kuja od preko 30 kila stisnula u krilo susjede koliko je to bilo moguće, a gospođa je zaista mazila kao macu.
I premda smo Nessie i ja pronašle novu prijateljicu, ubrzo je po nas ipak došla moja mama i po drugi put te večeri je mene i kuju spasila, jedna žena, majka, kraljica.
Ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™