Menu

Lavež naš svagdašnji

Ne znam za vas ali ja bih baš voljela upoznati Medu, psa koji je nedavno izašao iz pritvora i sada je napokon slobodan!
To je veliki korak za nas Pse, pobijediti na Sudu koji vode Namćorasti ljudi i to pobijediti onog jednog koji nije imao što raditi, osim tužiti Psa.

Medo konačno može lajati do mile volje!

medo
Foto: Duško Marušić/PIXSELL

To nisam nigdje još vidjela, toliku količinu dosade Susjeda, a Medu sam pratila po novinama.
Čitajući novine Namćorasta i Veliki su se uvijek čudili kako je to moguće, tužiti psa zbog lajanja.
Čak mi se Medo ne čini tako lajav tip, a iskreno rečeno, ja mogu više lajati i od Mede i još dva psa ako treba. Ja lajem najviše!

Namćorasta stalno tvrdi kako nije Pas bio na Sudu, nitko nije tužio psa, već vlasnike Psa, ali vidim ja, Medo je taj koji je odslužio kaznu.
Medini vlasnici mi se ne čine baš dragi.
Pa Psi trebaju spavati na krevetu, ili bar blizu svoje obitelji, a ne negdje daleko, sami, u mračnoj prostoriji. Naravno, tamo će lajati ko ludi!
Recite vi meni, tko normalan ne bi lajao?!

Psa bi trebalo ponekad prošetati, odvesti na plivanje, igrati se s njim.
Psa se ne bi smjelo dugo ostavljati vezanog - pa nitko tako ne voli provoditi vrijeme, pa ni običan Pas.

Pas bi trebao znati stati lajati kada mu se kaže, umiriti se i svoju divlju prirodu prilagoditi društvu u kojem živi.
Zato se s Psom treba u danu povremeno baviti i učiti ga primjerenom ponašanju.

Ali pas zalaje i kada ne treba, no treba li mu se zaista zbog toga toliko zamjerati?
Ili se ipak i Namćorasti ljudi trebaju prilagoditi društvu u kojem žive?
Koje je zapravo primjereno ljudsko ponašanje? Puno pitanja, a tako malo odgovora.

Kada idemo recimo U Brege kod jednog dijela familije, tamo možemo lajati i tamo te neće tužiti, al' bi mogli tužiti tvoju Kravu, ako je imaš, kako kaže i pjesma uostalom.
Na moru recimo ne smiješ lajati. Tamo kada god zalaješ, s neke strane viču;
- Tiše! Gosti spu!
Ti Gosti mi nikada nisu bili jasni, dođu na More, a ti kad god zalaješ oni spavaju! Bar tako kažu susjedi, kod kojih Gosti dođu.
Kod nas pak uvijek dođu Gosti sa Psima koji svi laju u isti glas. Nas svi hoće tužiti, al ipak rade druge stvari.
Jednom prilikom, isto na Moru, ima tome dosta godina, kada nas je bilo puno, svi su otišli u Grad. U kući i vrtu je ostao jedan Pas, Snupi.
Kada smo se svi vratili iz Grada, pokraj Snupija u Vrtu pronašli smo špek s tri roza tabletice.

Didi1
Tabletice i špek njam njam! Ako pronađete ovakvo što u dvorištu ne jedite!

Namćorasti su svi počeli vikati u sav glas;

- Otrov! Htjeli su otrovati Snupija! Što da radimo? Netko je u zaključan vrt ubacio špek s tableticama! Kreteni! To nije normalno!
Vikali su Namćorasti u glas bez prestanka. Mi Psi smo samo čekali trenutak kada će netko sa strane viknuti - Tiše! Gosti Spu!
Špek je bio sočan, sve se mast cijedila iz njega, ali Snupi ga na svu sreću nije pojeo.
Da je bio neki naš drugi Pas u pitanju, uh pojeo bi taj vražji špek s tableticama ko' od šale!

- Što napraviti? Ajmo na Policiju! - odlučili su Namćorasti, dio je otišao, a dio ostao.
- Dobar dan, došli smo prijaviti pokušaj trovanja Psa.
- Dobar dan, izvolite - moćno se naslonio proćelav ogroman tip s pištoljem, policajac, u svoju zlobno malu stolicu, i puhnuo ogromnu količinu zraka iz usta, kao da smo u najmanju ruku sada došli tražiti donacije za kampanju borbe protiv ugnjetavanja prava radnika.
- U vrtu smo pronašli špek s tableticama! - viknula je Namćorasa kao naivno dijete, bez imalo razuma.
- Kakve tabletice, tko ih je bacio i zašto? - važno je upitao policajac na zadatku.
- Pa zato smo došli do vas. Mi pretpostavljamo, po dosadašnjem iskustvu, nekom smeta kada pas laje.
- Pa zašto je pas lajao? - odlučio je policajac riješiti problem, postaviti konkretnije pitanje.
- Pa zato što psi laju - pokušala je objasniti Namćorasta, a ruka joj je skoro poletjela kao šaka.
- Da, da...psi laju, a ne bi smjeli kada ne treba, znate...- zaključio je policajac.
Nakon prenošenja svih informacija koje su imali u glavi, naši Namćorasti ljudi su bespomoćno buljili u policajca, očekivali Nešto, ali po zakonu koji policajac poštuje, Pas je zapravo ista stvar kao Stolica, obična stvar, možeš na nju sjest, čak i ako ti je premala. Pa onda joj možeš i dati tabletice sa špekom.
- Ništa, zapisali smo zapisnik, mi ćemo to urudžbirati, pa poslati, pa ćemo pričekati da nam vrate, ima tu puno posla znate, i onda to imamo evidentirano, ako bude još kakvih problema, grozno je to - osjećajno je dodao policajac.
- Hvala - u očaju su rekli naši Namćorasti i utvrdili kako je taj policajac samo još jedna suvišna stvar u ovom životu.
Dosada, kao kada u igri moram sjediti i čekat dok mi ne kažu Ajde!

didi2
Ja na Moru.

Kada smo već kod lajanja, ako hoćete iskreno, ne voli ni moja Namćorasta kada ja lajem. Jedno vrijeme, kada bih lajala ona bi lupala u metalnu posudu i vikala;

- Ne! Didi NE!
Nikad mi to nije izgledalo normalno, ali bih se prepala buke i prestala lajati. Nisu mi jasni Namćorasti ljudi. Žele prijatelja, dobiju ga s nama i onda nam ne daju da lajemo.
A mi u životu radimo zapravo samo nekoliko stvari, jedna je i ta - mi lajemo!
Od kada je meni Namćorasta tako lupala po metalnoj posudi, ja sam se počela bojati svih metalnih posuda, jer nekad lupaju. To u svakodnevnom životu uopće nije praktično jer ako u Kuhinji (tamo obično uvijek nešto fino pojedem) slučajno padne lonac, ja sam na lusteru od straha.
To se zove, Imaš Fobiju, Frustriran si. Namćorasta nije dobro postupila, možda me je radije trebala tužiti.

Nismo još naučili kako me naučiti reći NE LAJANJU.
Imamo jednog susjeda koji svojim prolaskom, po svom vlastitom dvorištu, meni uzrokuje živčani slom. Lajem, skačem na ogradu, hoću ga pojesti.
Kada je Namćorasta uz mene, šutim ko' zalivena! Hoću eksplodirat, brundam, gunđam, ali ne lajem! 
Ali kad je nema! Uh najglasnija sam. I jedino ja lajem, svi ostali sjede i maze se sa susjedom (trenutno nas je pet).

didika
Uh kad sad zalajem!!!


Medu kada su tužili (dobro nisu Medu tužili, već neki Namćorasti susjedi Medine Namćoraste ljude), odredili su mu pritvor i on je u određeni sat na kraju dana morao u obiteljsku ostavu i tamo biti do jutra. I tako godinama, dok je parnica trajala. I Medo je razvio fobiju.
Sada, kada je Slobodan Pas koji smije lajati do mile volje, on u taj sat stoji ispred obiteljske ostave i čeka odsluženje kazne.
Ne možeš Psu uopće više objasniti kako to ne treba raditi!

Ali Medi je ipak lakše sada nego meni.
Medo stoji pred jednom ostavom, a ja se bojim svakog lonca i pleha za kolač ili onog dubljeg vraga za krumpir i piletinu (mmm dobijem i ja Piletine).
Moj savjet vam je, ako učite psa reći NE LAJANJU!, tužite ga a ne lupajte loncem.
Vama će tužba i parnica možda biti veći stres i frustracija, ali Pas će imati definitivno blaže fobije u životu.
Iako ne možete tužiti Psa, kako kaže Namćorasta, ali možete tužiti vlasnika zbog Psa.

didi4

Ja, kad nemam Fobije.

A Susjedi...naši, ovi u Gradu, ma briga njih za naš lavež, oni i sa svojim Psima muku muče u kampanji NE LAVEŽU!
Što god oni vikali, mi ćemo bar još jednom zalajati.
Možda bi i Medina susjeda trebala nabaviti Psa, da vidi kako je to kad Pas laje.
Možda bi i njega tužila, a utvrdili smo to stvara manje fobije kod Psa, od nekih drugih postupaka, koje nećemo više spominjati, jer nam je svima Frustracija.

Prilična je zbrka u odnosima na ovoj Planeti, dobro je što mi Psi lajemo, pravi smo podsjetnik kako stvari ne funkcioniraju baš razumno.
Ne znam, baš bih voljela upoznati Medu, to je poseban prkos i upornost! Skoro pa Terijerski!


Zapisala: Vedrana Radić
Smislila: Didi
didi

Ako vam se sviđa ovaj tekst, slobodno ga podijelite na svojoj društvenoj mreži!

Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete  link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.

KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK