Menu

Zlato, zlato, osvojile smo zlato! - razgovor s Colom, pobjednicom natjecanja u agilityju

Mi smo danima odlazile na treninge, gdje je nekad bilo puno uspjeha, nekad ga uopće nije bilo.
Kada
bismo se vraćali u boks bez uspjeha, Namćorasta bi polako hodala i šutala kamenčiće po podu buljeći u njih, ne u mene.
Srećom, kad bi drugi put otišle po uspjeh ili neuspjeh na trening uglavnom bi odlazile s
uspjehom.

- Mala guzica, vikala bi Namćorasta, šampijon! - i bacala mi lopticu.

S nama na treningu su i Bartol, Cola i Tesa. Tesa je najbrža, Cola najelegantnija, a Bartol ima najluđe ideje! Imamo dvije trenerice, jedna nam je u samom početku rekla kako nas ne misli trenirati ako ne želimo na natjecanja, jer agility bez natjecanja nije zabavan, a druga, ona nas je natjerala da odemo na prvo natjecanje!
Hej! Dobili smo i Pasji Index i u njega su nam upisali prvu trku!
Zato smo na naslovnici Pasji Index, medalja i ja - lijepo obučena za slikanje.

- Trinaestog, ljudi trinaestog je natjecanje za Juniore, posebnu kategoriju pasa koji su "ni vrit ni mimo"!
Tako smo otišli na svoje prvo BAD ASS agility natjecanje (Be Agility Donator, Any Support is Significant) u razred Juniori.

bad ass
IZVOR: BAD ASS Agility Competition


Kako nam je rekla Tanja Janeš iz Povjerenstva za agility, BAD ASS natjecanje dobrotvorno je agility
natjecanje osmišljeno s ciljem prikupljanja dodatnih sredstava u svrhu potpore hrvatskom Agilityju. Idejni začetnik i organizator natjecanja je Povjerenstvo za agility Hrvatskog kinološkog saveza, uz pomoć agilitaša iz čitave Hrvatske, kao i veliku pomoć klubova kroz ustupanje opreme i poligona, prvenstveno KOSSP-a Zagreb i Zagrebačkog Agility Kluba
.

Razred Juniori u hrvatski agility uveden je prošle godine, po uzoru na više sličnih kategorija u ostalim zemljama, a u njemu mogu nastupati psi s navršenih 16 mjeseci starosti. Od prepreka su dozvoljeni tvrdi tuneli i hopovi postavljeni na visine koje su značajno manje od onih koje skaču iskusni psi. Cilj uvođenja ovog razreda bio je pružiti natjecateljima priliku da svoje neiskusne pse (i sebe :)) na zabavan i manje stresan način uvedu u svijet natjecanja.
Mi, mi nikada više stresa nismo vidjeli u svom agility životu, kao toga jutra.
Naši Namćorasti ljudi od
silnog uzbuđenja nudili su nam takve mirise, izgledali su kao da trebaju pomoć.
S njima takvima, Cola,
Tesa i ja te smo subote na Velesajmu otrčale svoju prvu službenu trku!

Trčalo se dva puta, u prvom trku Kola je kao i uvijek bila fenomenalna, Tesa je neke stvari odlučila
učiniti na svoju ruku, srušiti hop i pobjeći u tunel, ja nisam htjela ući u tunel, a moja Namćorasta je zaboravila stazu pa smo diskvalificirane.

staza didi.jpg
Pregled staze prije trka


Druga trka nam je svima bila opuštenija i lakša, pa smo uglavnom svi kvalificirano došli do kraja. Ja
sam uspjela osvojiti i medalju!
Zlatnu!!! Prvo mjesto!!!


Neke ću stvari o tom prvom mjestu prešutjeti i potisnuti (bila sam jedini mali, najmanji pas u Junior
natjecanju toga dana!)...

Poseban uspjeh naša šarolika i uporna grupa ostvarila je s Hrcom i Kolom! Oni su u konkurenciji 5
pasa Large kategorije osvojili prvo mjesto! Namćorasta inače Hrca i Kolu baš ne voli, jer oni nam treningu uvijek ispravno naprave okret i stazu, dok Namćorasta do idućeg treninga ne zna na koju se stranu trebala okrenuti. Najviše voli Niku i Bartola jer oni ni jedan ni drugi nemaju pojma gdje se okrenuti na stazi, Tesa i Tomislav su toliko brzi i okreću se na sve strane tako da oni i kad treba i kad
ne treba naprave okret ili prepreku više. Ali ta grupa! Tu upornost još Pas nije vidio!

kola didi
Cola i ja šampijonke

Kako su naši prvaci preživjeli prvo natjecanje i kući odnijeli zlato pričaju u mom novom intervju! Hrc i
Kola!

D: Hrc, koliko dugo ste ti i Kola zajedno i kako i zašto si odlučio početi trenirati agility?


H: Bok Didi šampijonka. Zajedno smo dvije godine. Da nam bude lakše u životu odmah smo se
dogovorili da ćemo u školu za pse. Tamo smo naletili na super ekipu i naučili puno novih pametnih stvari. Sve nas je zanimalo, na sve smo išli i sve nam je išlo, ali agility nismo željeli ni planirali. To nam je kao bilo bez veze. Jedna naša trenerica nam je stalno pričala o agilityu. To je najbolja stvar na svijetu, psi to obožavaju, prepreka ispred je nagrada za prepreku prije, morate obavezno na to. I
krenuli smo na tečaj, totalno neplanirano. Najviše radi Coline ekipe (dio psetadi koje smo upoznali u školi išao je na agi, pa smo morali i mi).

D: Natjecanja nisu mala stvar, kažu izlaziš iz zone komfora, jesu li natjecanja zapravo normalan
slijed nakon treniranja?

H: Grozna su i nepotrebna. Ali jedva čekamo sljedeće.


D: Što ti je bilo najbolje, a što najgore?


H: Najbolje pljesak povjerenstva nakon cilja. A najgore pet dana čekanja 13tog bez treniranja.


D: Kada sam ja sa Namćorastom ušla u teren, ona je rukama i nogama mahala na sve strane, a ja
sam skakala kao zec. Kako ste ti i Kola tako mirno otrčali svaku prepreku?

H: Moraš početi čekati kako bi si tvoja Namćorasta uzela malo prednosti, smirila se i razmislila. Vidiš
da je nespretna, izgubljena, voli se zabijati u prepreke, jedva preživljava na stazi, a onda joj se još i ti zaletiš u noge. Pa skočiš na nju! Smiri se, pričekaj malo na startu, bit će vam lakše.

staza di
Hrc smislja taktiku...

D: Nama je prva staza išla relativno dobro, dok tri prepreke pred kraj Namćorasta nije zaboravila kud treba ići. Kako ti pamtiš stazu i gdje moraš skrenuti?

H: Prve staze se ne sjećam. Cola je sve napravila. Druga staza mi se činila puno lakša, pa sam je zato i
zapamtio. Osim onog TAKa pred kraj staze. Cola je shvatila šta treba napraviti. Ja naravno krivo TIK, a ona TAK. Jednostavno, logično i kraćim putem. I izvukla nas je.

D: Hrc, meni je najteže čekati, na natjecanju sam dočekala jedva 3 sekunde u miru, kako si ti
uspio dobiti Kolu koja čeka i laje?

H: Samo hrabro nastavi sa školovanjem. Ide ti čekanje sve bolje i bolje. A lajanje dođe samo po sebi.
Počelo je dok smo čekali u redu na agiju (zbog živciranja jer je netko ispred nas redu).

D: Kako ste se tog jutra pripremali za natjecanje? Jeste li radili nešto posebno?


H: Večer prije nismo išli nigdje van i zdravo smo se hranili.
Nema nekih posebnih priprema. Buđenje na dan natjecanja je oko 4 (bez alarma). Pa onda kave do 6.
Točno u 6:30:00 smo krenuli na Velesajam.

D: Postoje li kakva posebna pravila ponašanja na natjecanjima?


H: Nema pravila. Uđeš u teren, pustiš psa, pićiš i dereš se.


D: Osim psa, što je važno ponijeti na natjecanje?


H: Najdraža loptica, najdraža špaga i hrenovke (obavezno 2 hrenovke po stazi).


D: I za kraj cure i dečki, kada je novo natjecanje i pripremate li se za njega? Grupa opet očekuje
zlato!!

H: Nastavljamo sa treninzima i idemo na prvo sljedeće natjecanje po drugo zlato sa 0 negativnih

bodova.

didi cola kraj

Mi s medaljama, nikako se namjestiti za slikanje



Zapisala: Vedrana Radić
Smislila i razgovarala: Didi
didi

Ako vam se sviđa ovaj tekst, slobodno ga podijelite na svojoj društvenoj mreži!

Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete  link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.

KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK