Menu

Psi laju, a karavane prolaze: Svi smo mi Bubi i vegani! Osvrt na katalog izložbe ''O životinjama i ljudima'' u Etnografskom muzeju

Neki nam je dan dopao u ruke vrlo lijepo uređen katalog izložbe ''O životinjama i ljudima'' koja je prošli mjesec otvorena u zagrebačkom Etnografskom muzeju i koja će trajati do 12.11.2017. Osim uvoda ravnateljice Muzeja i neke vrste epiloga teologinje Željke Bišćan, pet stručnih tekstova potpisuju četiri vrsne stručnjakinje savjetnice i kustosice Muzeja i jedna s Instituta za etnologiju i folkloristiku.

katalog

S veseljem smo prionuli čitanju kataloga ohrabreni uvodom koji obećava.

Ravnateljica Goranka Horjan između ostalog piše:

''Stručnjaci su nastojali što obuhvatnije istražiti različite aspekte suživota čovjeka i životinja te zanimljivo i edukativno predstaviti izabrane teme. Slojevitost međusobnih odnosa pokazuje kako je taj suživot ključan za današnje društvo kao što je bio i nekoć, samo u drukčijem društvenom kontekstu.''

''Gotovo nema dijela ljudskog života u kojemu ne nalazimo tragove animalnoga svijeta. Stoga je iznimno važna ova izložba Etnografskog muzeja, jer prvi put znanstveno i stručno tematizira interakcije životinjskoga svijeta s čovjekom u kulturološkom i društvenom smislu.''

''Koliko je različita empatija prema životinjama od one koja se očekuje prema ljudima, otvara mnoge moralne dvojbe dijela populacije.''

''Otvaraju se osjetljiva pitanja vezana za humani odnos prema životinjama, primjerice proizvođačima hrane životinjskog podrijetla.''

''Propitujući svoj odnos sa životinjama dolazimo i do pitanja što to danas znači biti čovjek? Kako društvo definira što je to humano i koje to izazove u budućnosti nosi?''

''Tema je relevantna u nacionalnom i europskom kontekstu i inovativno pokazuje promjene u čovjekovu okruženju u suživotu s drugim bićima, promičući ključne vrijednosti kao što su tolerancija, empatija, prava drugih i humani karakter prostora u kojem čovjek mora obitavati u ravnoteži s drugim bićima i u ekološki očuvanom prostoru kako bi i samome sebi osigurao budućnost.''

Prvi tekst pod nazivom ''Antropologija životinja – paradoks i / ili nužnost: antropocentrizam, specizam i / ili totalizam'' potpisuje Suzana Marjanić.
Tekst je pisan jezikom koji nije nimalo blizak prosječnom čitatelju, pa smo se i mi kao takvi dobrano namučili da bi ga razumjeli.
Ukratko, iako tekst naizgled samo stručno objašnjava pojmove iz naslova propitujući pravo čovjeka da bude ''centar živoga svijeta'', on ustvari vrlo angažirano, rekli bi naglašeno aktivistički, promovira prava životinja (animal rights)* dok dobrobit životinja (animal welfare)* spominje samo jednom i to neizravno (defininiciju/razliku molim pročitajte na kraju teksta):

''Antropologija kao studij anthroposa, odnosno čovječanstva, je neukusno antropocentrična jer vjeruje da se životinjama kao subjektima mogu baviti jedino biologija, odnosno zoologija i etologija.'' (str. 18.)

Problem s ovom izjavom nije u tome što kritizira antropologiju kao znanost o čovjeku usmjerenu samo na čovjeka neopravdano izuzimajući sve životinjsko u čovjeku i oko njega. Problem je u aktivističkom pristupu gdje upotreba riječi ''neukusno'' zainteresiranom i zadubljenom čitatelju praktički poručuje da ono što slijedi, a to su znanosti biologija, zoologija i etologija, nemaju neku posebnu (ili nikakvu?) vrijednost za današnja promišljanja o pravima životinja.

Naime, problem cijelog teksta je u tome što autorica potpuno i nekorektno zanemaruje činjenicu da je tek znanost svojim spoznajama o životinjama utvrdila da smo svi životinje i da kao takvi svi imamo osjećaje. Ne tako davno se smatralo da životinje nemaju inteligenciju niti osjećaju bol ali tek kad nam je znanost opipljivim dokazima dokazala suprotno, počeli smo se baviti dobrobiti životinja.
Da nije bilo egzaktnih znanosti, danas npr. Europa u svojim zakonodavstvima ne bi priznala da su životinje osjećajna bića. Onog trenutka kada su se društva počela baviti dobrobiti životinja, otvorena su vrata modernim filozofijama, teorijama i promišljanjima o pravima životinja.
Da nije zanemarena ova povijesna i znanstvena činjenica, najava ravnateljice Goranke Horjan u uvodnom tekstu kataloga ispunila bi očekivanja znanstvenika i volontera više od 60 udruga za zaštitu i dobrobit životinja koje djeluju u Hrvatskoj, a budući ravnateljica piše da je izložba relevantna i u europskom kontekstu, broj razočaranih znanstvenika i volontera se vjerojatno može mjeriti desecima tisuća.
Nažalost, nije samo Suzana Marjanić zaboravila redoslijed događaja...

viskovic kz

Ipak, doprinos domaćih promicatelja prava životinja u tekstu je dobio zasluženi prostor pa je tako veliki dio teksta posvećen djelu velikog Nikole Viskovića i njegovoj kulturnoj animalistici / zoologiji. Između ostalog, navodi se i Viskovićeva zootička knjiga ''Životinja i čovjek: prilog kulturnoj zoologiji'' (1996.) što se prema autoričinim riječima ''smatra ključnom godinom inicijacije prava životinja u Hrvatskoj'' da bi već 2001. godine bila osnovana ''prva udruga za prava životinja Prijatelji životinja, ujedno i naša najdugovječnija i najaktivnija udruga za prava životinja.''(str. 23.)
Tako, srećom, autorica nije propustila zasluge i doprinose naših najznačajnijih promicatelja prava životinja, kao što su učinili ostali tekstopisci sa zaštitnicima dobrobiti životinja koji, u stvari, jedini na terenu bez puno filozofiranja zaista i spašavaju životinje.

Zadržimo se još samo malo na ovom tekstu.

Na 33. stranici kataloga navedene su detaljne ''upute'' Toma Regana domaćim zlostavljačima životinja kako skuhati mačku.
Srećom, katalog košta 100 kn, pa je malo vjerojatno da će zbog tog ''recepta'' zlostavljači pohrliti u Muzej.
Naravno, ne radi se o uputama nego o optužbi za dvoličnost gdje se ''kuhar u kineskom restoranu ne pretvara da se prema mački odnosi humano, već je nemilosrdan te bi se o njemu na koncu moglo reći da je pošten čovjek za razliku od ciničnih strategija raznorodnih zakona o dobrobiti i zaštiti životinja koje propisuju ''humana'' klanja u javnosti skrivenim klaonicama.''
Prosječnom čitatelju kataloga u kakve i mi spadamo, ova moralna pljuska (sa svim slikovitim detaljima postupka pripremanja mačke) djeluje opet kao pljuska znanosti koja je zaslužna za donošenje zakona o dobrobiti i zaštiti životinja i volonterima koji se bave dobrobiti i zaštitom na terenu. A netko zato možda i pomisli ''ma kvragu sve, kad je tako onda je bolje biti pošten i umlatiti tele toljagom, nego se pretvarati da je bolna smrt gora od bezbolne.''
Osim toga, prema hrvatskoj tradiciji, a zbog zaštite domaće dvoličnosti, navodi se samo primjer onih ''drugih'' kako bi se naglasila njihova ''drugost'' kroz naše tabue oko toga što se jede, a što ne.
Jer, po čemu je skuhati mačku gore, a ujedno bolji primjer, nego otrgnuti odojka sa sise pa ga ispeći nabijenog na kolac?
A moglo se npr. opisati klanje krava u Hrvatskoj, a onda napisati što o tome misle Indijci.

stablo i covjek

I za kraj osvrta na tekst Suzane Marjanić, iako se ne radi o životinjama već o biljkama, dodajemo da je osim kulturne zoologije, Nikola Visković napisao i knjigu ''Stablo i čovjek - prilog kulturnoj botanici'' gdje u posljednjem poglavlju ''Stradanje i zaštita stabala'' raspravlja o moralno-pravnoj zaštiti stabala i šuma. Po njemu, stradanje stabala je etička tema ako stabla uništava (ubija?) čovjek.
Naime, čovjek nikada nije istinski poštivao sve oblike života jer je njegova etika uvijek bila antropocentrična. Eto tek zbog malo šireg konteksta za razmišljanje o kulturnoj zoologiji, kulturnoj botanici i antropocentrizmu.

No dobro, idemo dalje na slijedeći tekst u katalogu pod naslovom ''Živjeti i raditi s drugima – životinje u gospodarskim djelatnostima'' koji potpisuje Željka Petrović Osmak.

Tekst je dobro etnografski dokumentiran pa kreće od domestikacije divljih životinja u pretpovijesnom dobu, odnosa prema životinjama od starog preko srednjeg vijeka do modernog doba. Obrađuje i neizostavnu temu lova. Veliki dio je posvećen držanju životinja u Hrvatskoj i odnosu prema domaćim životinjama na hrvatskom selu, običajima i vjerovanjima.
Dio je posvećen i modernoj proizvodnji / eksploataciji životinja, kloniranju, usmjerenosti prema stjecanju profita, pokusima na životinjama u farmakološkoj i drugim industrijama.
U zaključku teksta piše:

''Ako grupiramo poslove u kojima ljudi i druge životinje vrlo blisko međusobno surađuju – bez obzira je li to voljna ili prisilna suradnja – a koji su temeljeni upravo na njihovu međusobnom odnosu i stavovima'' autorica nabraja slijedeća zanimanja: radnici u skloništima za životinje i veterinari, radnici u laboratorijima, uzgajivači životinja, osobe koje rade u klaonicama.

Ne bi bilo ničeg spornog da se među ovim ''zanimanjima'' nisu našli i ''aktivisti za prava životinja koji razvijaju afektivan odnos naspram životinja te se o njima brinu ili ih spašavaju iz ljubavi.''

Dakle, volonteri udruga koji se bave dobrobiti životinja (welfare) nazivaju se aktivistima za prava životinja (rights) što podrazumijeva veganstvo bez kojeg nema autentičnog zalaganja za prava životinja (rights).
Osim toga, autentično zalaganje za prava životinja (prema Singeru i Reganu) podrazumijeva u konačnici i oslobođenje svih životinja.
Naravno, podrazumijeva i hranjenje pasa i mačaka veganskom hranom, što mnogi smatraju zlostavljanjem, naročito kad su u pitanju mačke koje su isključivo mesojedi.

I tako su svi zaštitnici dobrobiti životinja postali borci za prava životinja i vegani, a to su postali i psi, mačke, ali i sove, bjeloglavi supovi, vukovi, lisice i druge životinje koje spašavaju udruge za zaštitu divljih životinja.
shutterstock 267768632
Možda ono čega u tekstu nema, a trebalo bi biti, daje odgovor na pitanje o tome je li autorica teksta površno proučila problematiku o kojoj piše pa slučajno izjednačila pojmove dobrobit i prava životinja ili je namjerno zanemarila razliku.

Naime, u katalogu se među osobama kojima Muzej zahvaljuje na pomoći oko ostvarenja izložbe nalazi i Petar Džaja s Veterinarskog fakulteta čiji su tekstovi (u suradnji s drugim autorima) objavljeni na web stranici Hrvatskog veterinarskog instituta i dostupni su svima.
Među njima je npr. tekst ''Zakonski propisi o dobrobiti i zaštiti životinja u Hrvatskoj kroz povijest''.
Tekst
pokazuje da su u Hrvatskoj zakoni za zaštitu i dobrobit životinja postojali još u 19. stoljeću, a p
ropisivali su način na koji se drže, prevoze i hrane životinje, a postojao je i ''Štatut o držanju pasa''!

Članci govore i o obaveznom označavanju pasa i porezu na pse, o humanom postupanju prema životinjama, čistoći nastambi, zaštiti od sunca i vrućine, čistoći posuda iz kojih psi jedu, obaveznom šišanju dva puta godišnje, omogućavanju plivanja, zabranjenoj hrani.
Postojale su i kaznene odredbe, pa ste tako npr. za nošenje peradi svezanih nogu s glavom prema dolje mogli dobiti i 14 dana zatvora.

Ništa od toga u katalogu nije spomenuto.
Možda zato što je dobrobit, za razliku od prava životinja, antropocentrična?

okokuad 1

Treći tekst pod naslovom '''Okokućad', gospodari srca ili robovi ljubavi – kućni ljubimci u teoriji, prostoru i vremenu'' potpisuje Gordana Viljetić.

Tekst se bavi pojmom i različitim koncepcijama kućnog ljubimca, njegovom funkcijom u prošlosti i sadašnjosti, različitim tumačenjima zašto ih uopće imamo, o tome imaju li i neki majmuni kućne ljubimce ili su oni čovjekova ekskluziva, pa o vrstama kućnih ljubimaca u raznim društvima / kulturama, o doživljavanju i postupanju s njima.

Zanimljiva su i poglavlja o kontroli, zatim o dječjem eksperimentiranju nasiljem nad kućnim ljubimcima, o životinjama terapeutima, ljubimcima u modi, ljubimcima kao statusnim simbolima kao i bizarni primjeri o ljubimcima kao socijalnoj potpori.
Dakle, ima tu svega i svačega i kao što autorica i sama priznaje:

''Ovaj je tekst samo odškrinuo prozor u bogatu, iako dokumentaristički gotovo izgubljenu, zajedničku povijest i nudi tek teorijsko polazište za promišljanje o odnosu čovjeka i kućnog ljubimca. Stvarni primjeri, osobne priče i najčudesnije, najsretnije i, nažalost, najtužnije sudbine skrivene su iza dobro zatvorenih vrata kuća i stanova…''

Ako ste mislili da je gotovo, nažalost nije, jer i ovdje postoji problem. U pretposljednjem poglavlju ''Petišizam – fetišizam – aktivizam'' autorica između ostalog piše: ''Paralelno s razvojem veze čovjek - kućni ljubimac, u smislu i razmjerima modernog društva, javlja se i potreba za angažiranim djelovanjem za promicanje prava životinja. Prvi pokušaji sežu na početke 19. st., kada se aristokracija, potaknuta izgubljenom povlasticom na posjedovanje i uzgoj ''plemenitih'', čistokrvnih pasmina pasa, okreće pitanju zaštite i prava životinja.''(str. 122.)

Očigledno se niti Gordana Viljetić nije zamarala značenjem pojmova, pa se prema njoj aristokracija počela baviti pravima umjesto, u ovom katalogu sada već notorno omraženom dobrobiti životinja.

Pa dalje piše: ''Osvještavanjem uvjeta u kojima se drže i kako se odnosi prema, u prvom redu, radnim životinjama, javljaju se prva društva za zaštitu životinju u Britaniji – Kraljevsko društvo za zaštitu životinja, osnovano 1824., kao i Akt o zaštiti životinja iz 1835. god.''

Podatak o Zagrebačkom društvu za zaštitu životinja kojeg je jedan od osnivača bio Đuro Deželić u drugoj polovici 19. st. izgleda da nije zaslužio svoje mjesto u katalogu...
Zatim autorica piše:
''Danas govorimo o desecima tisuća aktivista i organizacija diljem svijeta, od kojih je najbrojnija i najpoznatija PETA – People for the Ethical Treatment of Animals, s preko 5 milijuna članova i simpatizera.''

Ako već niti jedna hrvatska udruga za zaštitu i dobrobit životinja od njih 60 nije zaslužila biti spomenuta u ovom katalogu, onda je to barem mogla biti Noina Arka koja je nedavno proslavila svoj 30. rođendan.

Umjesto nje ili bilo koje druge udruge, na 123. str. nalazi se fotografija koja predstavlja udrugu Bubi:

okokuad 2

Ako se objavom ove fotografije željelo izazvati skandal, uspjelo se.
Ako se željelo uvrijediti hrvatske udruge, uspjelo se.
Za one koji ne znaju, udruga Bubi je osoba koja po centru Zagreba gura kolica sa štenadi i dijeli / prodaje ih prolaznicima.
Psi mu služe za prosjačenje, a nabavlja ih preko oglasnika.
Smatra se umjetnikom, pa evo jedne od brojnih kompozicija ovog ''predstavnika'' hrvatskih udruga (prema mišljenju Etnografskog muzeja):


Nažalost, ovo nije jedini skandal u ovom katalogu. Ima i gorih u popisu onih kojima je Muzej zahvalio na pomoći oko ostvarenja izložbe ali, dosta je šokova.

Za kraj još samo da napomenemo da su moralnu pljusku o jedenju mesa i istovremenom ''nastojanju projiciranja civilizirane, 'humane' slike o skrbi za životinjski svijet postojanjem raznih zakona o 'zaštiti' ili 'dobrobiti životinja' '' (str. 127.), znanstvenici i zaštitnici dobrobiti životinja dobili i pred kraj ovog teksta.
No, barem je upotrijebljena i ta opscena riječ ''dobrobit'' (ako se ne varamo, napisana je još jednom negdje u katalogu).

religije 10

Tekst ''Religije i životinje'' potpisuje Aida Brenko.

Možda je aktivizam za prava životinja u ovom katalogu trebalo usmjeriti upravo na religije, čiji su odnos prema životinjama i viđenje životinja izvrsno predstavljeni u poglavljima o životinjama u svjetskim religijama.
Zašto?
Zato što je većina ljudi na kugli zemaljskoj na neki način religiozna, pa bi aktivistička poruka doprla do više ljudi.
Srećom, autorica je zadržala distancu i ostala profesionalna.
Naime, religije stavljaju životinje u potčinjen položaj i kako autorica piše u zaključku:

''U raspravama o religiji, evoluciji, životinjama i ekologiji važno je istaknuti da unatoč dokazanoj evolucijskoj povezanosti ljudi s drugim životinjama, većina vjernika nije zainteresirana za tu vezu (Waldau)'' i dodaje da ''isticanje povezanosti s drugim životinjama može dovesti do osude i marginalizacije osoba koje to čine u različitim vjerskim krugovima, kršćanskim, židovskim, islamskim, ali i sekularnim'' pa su tako ustvari ''vjerska nijekanja evolucijskih veza ujedno i etička i ekološka poricanja tih veza.''

Na prvi je pogled neobično da se i ovaj tekst bavi kulturnom antropologijom, znanošću, teorijama zagovaratelja prava životinja zajedno s etikom, moralnošću i religijom. Međutim, nama se tekst svidio jer je sve što u njemu piše stavljeno u kontekst i povezano je na očigledan, pa tako i jednostavan način i nema ničeg što bi u njemu nedostajalo, barem prema našem skromnom mišljenju.
Tekst započinje citatom katoličkog svećenika i teologa Thomasa Berrya:

''Ne možemo istinski biti ljudi na primjeren način bez svih drugih bića koja su s nama na zemlji. Veća zajednica i nas čini većima.''

Zatim se na zanimljiv i pitak način kreće s opisivanjem povezanosti ljudi i drugih životinja u starije doba ljudske povijesti kada su ljudi svijet doživljavali animalistički i bili na različite načine povezani sa životinjama (priča o medvjedu, majmunu, anatomiji, o dušama životinja, mitovima, totemima, reinkarnaciji, božanstvima, šamanizmu, vukodlacima, vještičjim mačkama, suđenjima životinjama itd.)

Autorica zatim kronološki objašnjava uzročno - posljedičnu vezu između domestikacije životinja, antičkih vjerovanja, pa do pojave monoteističkih religija, čime konačno dolazi i do odvajanja ljudi od životinja kao ''nižih bića.''
Zbog toga što je animizam tijekom povijesti bio raširen u različitim svjetskim kulturama, elementi takvog vjerovanja nalaze se i u suvremenim religijama.

Nakon deset stranica ovog zanimljivog štiva dolazimo (opet) do filozofije i antropocentrizma, tj. ''antropocentričnih vjerskih tradicija s jedne strane i sekularnih shvaćanja prema kojima životinje predstavljaju sirovine, vlasništvo, profit i zabavu (Waldau).''

Uz spominjanje filozofa koji su od antike preko srednjeg vijeka do 19. st. odvajali ljude od životinja, konačno po prvi put u ovom katalogu dolazimo do znanosti: '

'Premda su teolozi, znanstvenici i filozofi tijekom povijesti nastojali naglasiti razlike između nas i drugih životinja, ignorirajući sličnosti, od 19. st. počinje se sužavati granica između ljudi i drugih životinja. Otkrića u znanosti pokazuju da smo fizički i emocionalno vrlo slični drugim životinjama. Charles Darwin je smatrao da se mentalne sposobnosti ljudi i drugih životinja razlikuju u stupnju, a ne u vrsti.''

Zatim: ''Po sadašnjim biološkim klasifikacijama živih bića na Zemlji, ljudi zajedno s ostalim životinjama čine posebno carstvo ''animalia'' (izvorno prema lat. Anima – dah, duša; lat. Animalia – životinje) ali to ''izaziva u javnosti zazor i nijekanje takvih veza'' pa se zato i odustalo od prvobitne namjere da se ova izložba zove ''Ljudi i druge životinje.''
Autorica kaže da se smatralo ''da je ovaj naziv uvredljiv za ljude, pogotovo vjernike'' ili da bi neki mogli misliti ''da se radi o neukusnoj provokaciji koja će u većine ljude izazvati nelagodu.''

religije 11

Autorica zatim u poglavlju ''Kulturna antropologija / etnologija i životinje'' konačno stavlja u vezu znanost, teorije i filozofije, a u poglavlju ''Granice moralnosti'' smještava znanost na zasluženo i ispravno mjesto:

''Pod utjecajem suvremenih genetskih i etoloških ispitivanja dolazi do promjena u našim dosadašnjim razmišljanjima o ponašanju životinja pa sve izraženija postaju nastojanja za uključivanje drugih životinja u antropološka istraživanja. Danas se polako odbacuje pretpostavka da samo ljudi imaju kulturu i da samo njih možemo smatrati društvenim bićima. Većina znanstvenika koji se bave tom problematikom može potvrditi da neke životinje procesuiraju informacije i iskazuju emocije, i da to rade svjesno. Također se slažu da životinje od miševa do papiga, vrana i dupina imaju složene mentalne sposobnosti, da neke od njih mogu imenovati predmete i koristiti se alatom, da se može govoriti o njihovoj kulturi jer imaju načine obavljanja radnji koji se prenose imitacijom i primjerom. Nemaju sve životinje sve mentalne značajke svojstvene ljudima, ali kod raznih životinja sve su te značajke potvrđene. Ta nova otkrića mnogima su platforma za mijenjanje naših stavova i postupanja prema drugim životinjama, šireći moralni krug rezerviran samo za ljude.''  

Na kraju ovog izvrsnog, informativnog i edukativnog poglavlja pisanog s profesionalne distance (kao što je pisan i cijeli tekst), stručno ali pristupačnim jezikom, Aida Brenko ukratko prolazi kroz različite ''pristupe problematici moralnog statusa drugih životinja i navodi tri etičke orijentacije, a svaka od njih ima svoje slabosti.''

To su teorije Petera Singera, Toma Regana i teorije zagovornika etike vrline. Objašnjava i nedostatke ovih teorija, te navodi i neke posve nove pristupe poput holističkog pristupa koji priznaje jednakost i etičku relevantnost svih oblika života, pa i onog anorganskog.
Zaista izvrstan i sveobuhvatan tekst, pa gotovo da je dovoljno pročitati samo njega u ovom katalogu.

umjestnost 3


Na kraju se ipak treba osvrnuti i na tekst ''Animalizam u hrvatskom likovnom folkloru'' koji potpisuje autorica Tea Rittig Šiško kojem također nema zamjerke.

Tekst dokumentirano, u povijesnom i geografskom kontekstu, predstavlja temu baveći se motivima, materijalima, simboličkim značenjima, igračkama, običajima itd. Sve u svemu zanimljivo, edukativno i vrijedi pročitati.

I što reći za kraj? Možda treba samo ukazati Muzeju da izbjegavanjem predloženog naziva izložbe ''Ljudi i druge životinje'' kako se ne bi uvrijedilo vjernike i kod posjetitelja izazvalo nelagodu, uvreda i nelagoda nisu izbjegnuti u ovom katalogu. Možda će Muzeju zvučati čudno i nelogično, ali i među znanstvenicima, volonterima udruga i zaštitnicima dobrobiti životinja ima i vjernika.

U Muzeju još nismo bili ali namjeravamo. Nadamo se da nakon posjeta izložbi nećete morati opet čitati ovako dugačak tekst.

I na kraju, za svakoga tko voli životinje i želi se zauzeti za njihov boljitak veoma je važno razlikovati pojmove dobrobiti životinja i prava životinja:

*Pojam prava životinja (engl. animal rights) predstavlja ideju da su ljudi i životinje bića koje imaju ista prava. Zbog toga su oni koji se zalažu za prava životinja u potpunosti protiv korištenja životinja (za prehranu, izradu odjevnih predmeta i obuće, zoološke vrtove, istraživanja, lov, cirkuse), te smatraju nedopustivim i nazivanje životinja prema načinu njihovog korištenja, kao na primjer „farmske životinje“ ili „laboratorijske životinje“. Borba za prava životinja temelji se na idejama izloženim u knjizi filozofa Petera Singer „Oslobođenje životinja“ (Animal Liberation) objavljenoj 1975. godine, te se ostvaruje kroz aktivističku djelatnost kojoj je krajnji cilj osloboditi sve životinje.

shutterstock 179557751
**Dobrobit životinja (engl. animal welfare) predstavlja brigu za životinje kako bi se osiguralo da pod ljudskom skrbi žive bez patnje i boli. Za to je životinjama potrebno osigurati kvalitetan smještaj i prehranu u skladu s njihovim prirodom, zaštitu od bolesti, pomoć veterinara ako su bolesne, pronaći im odgovarajući dom i pružiti im ljubav i pažnju. Takvi standardi postupanja prema životinjama temelje se na poznavanju njihove biologije i psihologije, razumijevanju njihove evolucije i okoliša u kome su se razvile. Zbog toga je dobrobit životinja biomedicinska znanost.

DA POJASNIMO:
GORNJI PRIZOR PRIKAZUJE ONO PROTIV ČEGA SE BORE I AKTIVISTI ZA PRAVA I AKTIVISTI ZA DOBROBIT ŽIVOTINJA....
NO AKTIVISTI ZA PRAVA SE BORE I PROTIV OVOG PRIZORA:

shutterstock 188090813





KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK