Unutarnji neprijatelji
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Rujana Jeger
Čitam tako u Jutarnjem neki dan:
"Veterinari upozoravaju da pseći izmet definitivno nije samo estetski nego i zdravstveni problem. Postoje zaraze koje se mogu dobiti iz psećeg izmeta. Primjer je crijevni nametnik giardia, kojim se mogu zaraziti psi, ali i ljudi. Kod pasa je dovoljno da šapom nagaze u izmet i potom poližu šapu, a ljudi mogu kasnije dobiti giardiju od svog psa. Nije to jedino, jer su tu i kriptosporidija i isospora, koje su također crijevni paraziti. Osim toga, ne zaboravimo ni gliste, koje se također mogu dobiti. U puno slučajeva ljudi ni ne znaju da imaju nešto od toga, jer se osim glista ništa drugo ni ne vidi golim okom - kaže veterinarka Silva Rakočević."
Gija - što?
Kripto – što?
Isosp....
WTF?
Sad se sigurno pitate što je to sve i kako se može dobiti te koje još gnjusobice vrebaju u našim vjernim prijateljima....
Parazitologija je, kako saznajem od prijatelja koji studiraju ili su završili veterinu – jedan od najzeznutijih predmeta, pošto ne samo što ima tušta i tma gnjusobica, nego poneki susceptibilni student počne imati ne samo one klasične simptome koje imamo svi mi koji čitamo ili pišemo o krpeljima i buhama, već i neke druge....
Sjećam se kada sam, ima tome dobro preko tri desetljeća, našla par sati starog mačića u vrećici koja je sadržala još nekoliko njegove mrtve subraće – mačića je zatim posvojila moja tadašnja kujica, mala mješanka Kiki, koja je od njegovog sisanja čak dobila lažnu trudnoću i mlijeko te ga odgojila kao svoje štene.
Jednoga je dana mali Murko pokenjao nešto što se micalo i uvijalo.
Ja sam potrčala po papir da mama ne vidi, ali ona je, jasno, baš tada morala ustati od stola..... vrisnula je kao da vidi samog vraga, istrčala iz kuće i za nekoliko minuta (stanujemo pokraj apoteke) vratila se s nekim sirupom!
Zatim je sirup uvukla u plastičnu špricu, uzela mačka i ušpricala mu u usta, nakon toga je isto ponovila s Kiki, te je zatim oprala ruke i uzela žlicu te krenula prema meni.
Da, nisam imala izbora.
Zinula sam.
Na kraju je i ona uzela sirup protiv glista.
To smo sve ponovili nekoliko tjedana kasnije.
Pomisao da sam možda od svojih najdražih ljubimaca dobila gliste rezultirala je psihosomatskom reakcijom. Počela me svrbiti rit. Mislim da ne trebam pojasniti.
Uglavnom, pas i mačka su iskakali gliste, mama i ja nismo (uffffff!) – pretpostavljam da to znači da ih nismo „zakačile“, ali ne želim razmišljati o mogućnosti da su još bile u nekom drugom, ranijem, razvojnom stadiju....
E, da – dragi moji.
Naime, i štenci i mačići mogu čak biti već rođeni s glistama i zato udruge pri udomljavanju uvijek navode onu famoznu rečenicu: „očišćeni od vanjskih i unutarnjih parazita“.
No jedno čišćenje uglavnom nije dovoljno, a ponekad su sirota mala stvorenja tako puna gnjusoba da uginu u mukama prije nego što ih se uspije spasiti.
Naravno da unutarnje parazite mogu imati i odrasli psi, a mogu ih i „zaraditi“ bilo kada i bilo gdje, pa makar vi pokušavali „paziti“ na njih tako što im ne dopuštate da njuškaju tuđi drek. Koji bi, eto – ako ne zbog ljubaznosti prema drugim sugrađanima, trebalo pokupiti radi pažnje prema drugim psima – naime, možete na cipelama donijeti kući jajašca kao suvenir.
A da ne pričamo kako psi često pasu travu, grickaju štapove, kopaju rupe – često upravo one štapove i rupe koje su grickali drugi psi....i onda nam naravno dijele puse.
Ili možda niste od onih koji vole puse po licu, ali pretpostavljam da vam ne smeta kada vam vlastiti pas poliže ruke? I sjetite li se baš ih svaki put oprati nakon što vas je polizao?
Sad biste možda mogli pomisliti da sam ja neka frikuša koja samo misli na zdravlje i stalno glanca, pere i čisti, no nitko sretniji od moje majke kada bi to zaista bilo tako!
Međutim, možda sam upravo zbog nje donekle oprezna – naime, moja je mama na imunosupresivnim lijekovima radi toga što ima transplantirani bubreg.
To znači da se ne bi smjela baš cmakati niti s drugim ljudima a kamoli s psima, a također ne bi smjela dolaziti baš u dodir s mogućim izvorima zaraza, stoga sam naučila svoje pse da ne obavljaju veliku nuždu u njezin vrt u Istri.
Međutim, naši psi uredno spavaju na i u krevetu, penju se po namještaju, ližu nas po faci i rukama, koje zatim manijakalno ne peremo. Čeličimo se. Mislim da bismo Jeger i ja polako mogli preživjeti i u krajevima gdje postoje crvi koji vam uđu kroz taban i putuju do jetre, ali ne brinite – njihovu sliku vam ne kanim pokazati.
Ova promo fotografija se dakle može gledati i u drugačijem svjetlu ;))
S obzirom da puno čitam i razgovaram s kojekakvim veterinarima i vlasnicima pasa, provela sam malu anketu i saznala kako puno ljudi svoje pse od unutarnjih parazita čisti samo jednom godišnje, dakle „onom tabletom koju dobijem od veterinara kada cijepim psa protiv bjesnoće“.
Vjerovali ili ne - preporuka veterinara (za odrasle pse) je svakih tri do četiri mjeseca!
Protokol za štence je drugačiji - svakih par tjedana, ali u vezi štenadi je ipak najbolje posavjetovati se s vetom jer su štenci osjetljivi, a liječenje dosta ovisi i o njihovom zdravstvenom stanju i uhranjenosti, stoga je najbolje ne zezati se s takvim stvarima....
Kad sam se već "zagrijala" za ovu gnjusobnu temu, te malo dublje zagnjurila u svijet unutarnjih neprijeatelja, spoznala sam da mi uopće ne možemo znati imaju li naši najdraži gliste – pa makar revnosno skupljali njihov drek i tom ga prilikom izbliza zagledavali – što zvuči gnjusno, ali zapravo je dosta važno.
U stvari, znakovi ne moraju biti dramatični, već i relativno blagi – mekša stolica, podrigivanje, kašalj, dlaka bez sjaja - kod nekih pasa se dlaka čak ni ne sjaji, pa kako onda skužiti?
Evo, na Slovenskoj verziji moje knjige i s ovim se psom skoro pa ližem...
Pas mog susjeda (na slici gore) kojeg već godinama šećem (ne susjeda, već psa), jako je dugo imao nekakvu proljevkastu stolicu, no vlasnici su bili uvjereni da je to zato što mu prolaznici daju kojekakvu hranu (on je strašan žicar i uglavnom je u dvorištu). Čak sam jedno vrijeme na sebe uzela da mu kuham sluzavu rižu jer sam mislila da je uzrok možda što sam ih nagovorila da prijeđu na drugu, nešto kvalitetniju hranu. Čak sam izvjesila i plakatiće u kojima sam zamolila prolaznike da mu ne ubacuju nikakvu hranu u dvorište - nakon što sam na svoje oči vidjela kako mu je jedna bakica ubacila kosti od pečenog pileta i našla komad aluminijske folije u njegovom dreku.
Nakon par tjedana tokom kojih mu se stolica ni malo nije popravila, lijepo sam na svoju ruku odnijela drekić veterinaru i zamolila ga da napravi koprološku pretragu.
Par dana kasnije stigao je nalaz: Toxocara canis. Pseća glista. Hoćete sliku?
Ne?
Tako sam i mislila.
Veterinar mi je dao Drontal Plus tablete – ne samo za njega, već i za moje pse.
Logično, s obzirom da se skupa šeću, ližu, igraju istim loptama, žvaču iste štapove.... piju, a nekad čak jedu iz iste zdjelice...
www.oh.my.disney.com
Ližu iste ruke....
Moje.
Uh.
I facu.
Dovoljan mi je bio pogled na kalendar koji je vet imao na zidu te ga skinuo i pokazao mi, ali biti ću milosrdna pa vam samo prepričati što sam naučila o vrstama unutarnjih neprijatelja:
1. Oble gliste (pustimo sad latinska imena, ima ih nekoliko vrsta i oblika) – važno je znati:
Postoje četiri načina unošenja ovih parazita: kroz posteljicu majke u nerođeno štene, putem majčinog mlijeka, unošenjem jaja iz zaražene sredine i unošenjem zaraženog domaćina (glodavca, ptice, insekta) a kod nekih je moguć (okej, ovo je ofišli ogavno) ulazak larvica sa zemlje kroz kožu na šapama odakle dolaze u crijeva.
Za nas je opasna visceralna larva čija jaja mogu dospjeti s dlake psa u ljudska crijeva odakle odlaze u krvotok i dalje u jetru, pluća, slezenu i druge organe, gdje krepaju i kalcificiraju se, ali to nije baš dobra vijest jer mogu izazivati različite poteškoće.
2. Trakavice (također nekoliko vrsta) koje se prenose se unošenjem jaja, zaraženih buha nekuhanih iznutrica u kojima se nalaze parazitarne ciste
Njihova se jajašca s sa dlake psa mogu unijeti neopranim rukama i kod ljudi se ona razvijaju u jetri, bubrezima i još nekim organima, a mogu se ukloniti samo operativno!
3. Jednostanični crijevni paraziti među kojim je možda najpoznatija Giardia, a u njih spadaju i one Izo i kripto gnjusobe s početka teksta.
Prenose se uglavnom oralno, iz okoliša, često pijenjem vode iz blatnih lokvi i slično. Izazivaju uglavnom upornu dijareju sa primjesama krvi i povraćanje, iako stariji otporniji psi ne moraju pokazivati nikakve simptome. Naravno da se prenose i na ljude, a simptomi su slični.
Jeste li još ovdje?
Ne?
A bila sam dobra, nisam stavila nikakve slike....
Dakle, za one koji su bili hrabri i sve ovo pročitali do kraja – jedna dobra vijest:
Sve se ove gadarije daju ukokati s tableticom, npr. Drontalom Plus, samo nekada nije dovoljna jednokratna doza. Nešto se može porješavati i ampulom Advocate koja usput „krka“ još neke vanjske neprijatelje, poput buha (koje prenose trakavicu), šugaraca i grinja. Važno je da se u slučaju unutarnjih parazita ipak prvo posavjetujete s veterinarom!
Dakle, ukoliko želite, možete lijepo skupiti drekić svog psa (samo ga najnormalnije skupite vrećicom i zavežiteju) i zatim ga odnijeti vetu na koprološku analizu (cca. 100 kn). U stvari, vetovi i savjetuju da se to učini jednom godišnje, najbolje je skupiti po 1 drekić tokom 3-5 dana a navedeno držati u hladnjaku u nekoj dobro zatvorenoj posudi.
Ukoliko je nalaz uredan, nema potrebe za čvakavanjem pilseva niti ampulom - ovo vrijedi i za vas, iako možda bolje da vlastitu kakicu odnesete svom liječniku, a ne vetu ;) - e, da, ali malo razradite metodu uzorkovanja ukoliko nemate onaj wc s "balkonom". Moja poznanica, tada studentica veterine - raširila je novine, pa ih stavila onako - ispod daske, ali da pokriju otvor wc školjke, no one su se namočile pa je cijela stvar upala u školjku! Netko joj je lupao na vrata (bila je u studentskom domu), pa je povukla vodu da se na brzinu riješi cijelog tog sr***a, e da bi se školjka zaštopala i tako to.....bila je to skoro pa legendarna scena iz Trainspottinga:
E, da - kao i kod svih ostalih tekstova gdje se spominju ljekarije - nikada ne škodi naglasiti (čitajte onako brzo, kao na TV):
prijeupotrebepažljivopročitatiuputuolijekuzaobavijestioindikacijamamjeramaoprezainuspojavamaupitajtesvogveterinara
Poruka drugim medijima - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)
Čitam tako u Jutarnjem neki dan:
"Veterinari upozoravaju da pseći izmet definitivno nije samo estetski nego i zdravstveni problem. Postoje zaraze koje se mogu dobiti iz psećeg izmeta. Primjer je crijevni nametnik giardia, kojim se mogu zaraziti psi, ali i ljudi. Kod pasa je dovoljno da šapom nagaze u izmet i potom poližu šapu, a ljudi mogu kasnije dobiti giardiju od svog psa. Nije to jedino, jer su tu i kriptosporidija i isospora, koje su također crijevni paraziti. Osim toga, ne zaboravimo ni gliste, koje se također mogu dobiti. U puno slučajeva ljudi ni ne znaju da imaju nešto od toga, jer se osim glista ništa drugo ni ne vidi golim okom - kaže veterinarka Silva Rakočević."
Gija - što?
Kripto – što?
Isosp....
WTF?
Sad se sigurno pitate što je to sve i kako se može dobiti te koje još gnjusobice vrebaju u našim vjernim prijateljima....
Parazitologija je, kako saznajem od prijatelja koji studiraju ili su završili veterinu – jedan od najzeznutijih predmeta, pošto ne samo što ima tušta i tma gnjusobica, nego poneki susceptibilni student počne imati ne samo one klasične simptome koje imamo svi mi koji čitamo ili pišemo o krpeljima i buhama, već i neke druge....
Sjećam se kada sam, ima tome dobro preko tri desetljeća, našla par sati starog mačića u vrećici koja je sadržala još nekoliko njegove mrtve subraće – mačića je zatim posvojila moja tadašnja kujica, mala mješanka Kiki, koja je od njegovog sisanja čak dobila lažnu trudnoću i mlijeko te ga odgojila kao svoje štene.
Jednoga je dana mali Murko pokenjao nešto što se micalo i uvijalo.
Ja sam potrčala po papir da mama ne vidi, ali ona je, jasno, baš tada morala ustati od stola..... vrisnula je kao da vidi samog vraga, istrčala iz kuće i za nekoliko minuta (stanujemo pokraj apoteke) vratila se s nekim sirupom!
Zatim je sirup uvukla u plastičnu špricu, uzela mačka i ušpricala mu u usta, nakon toga je isto ponovila s Kiki, te je zatim oprala ruke i uzela žlicu te krenula prema meni.
Da, nisam imala izbora.
Zinula sam.
Na kraju je i ona uzela sirup protiv glista.
To smo sve ponovili nekoliko tjedana kasnije.
Pomisao da sam možda od svojih najdražih ljubimaca dobila gliste rezultirala je psihosomatskom reakcijom. Počela me svrbiti rit. Mislim da ne trebam pojasniti.
Uglavnom, pas i mačka su iskakali gliste, mama i ja nismo (uffffff!) – pretpostavljam da to znači da ih nismo „zakačile“, ali ne želim razmišljati o mogućnosti da su još bile u nekom drugom, ranijem, razvojnom stadiju....
E, da – dragi moji.
Naime, i štenci i mačići mogu čak biti već rođeni s glistama i zato udruge pri udomljavanju uvijek navode onu famoznu rečenicu: „očišćeni od vanjskih i unutarnjih parazita“.
No jedno čišćenje uglavnom nije dovoljno, a ponekad su sirota mala stvorenja tako puna gnjusoba da uginu u mukama prije nego što ih se uspije spasiti.
Naravno da unutarnje parazite mogu imati i odrasli psi, a mogu ih i „zaraditi“ bilo kada i bilo gdje, pa makar vi pokušavali „paziti“ na njih tako što im ne dopuštate da njuškaju tuđi drek. Koji bi, eto – ako ne zbog ljubaznosti prema drugim sugrađanima, trebalo pokupiti radi pažnje prema drugim psima – naime, možete na cipelama donijeti kući jajašca kao suvenir.
A da ne pričamo kako psi često pasu travu, grickaju štapove, kopaju rupe – često upravo one štapove i rupe koje su grickali drugi psi....i onda nam naravno dijele puse.
Ili možda niste od onih koji vole puse po licu, ali pretpostavljam da vam ne smeta kada vam vlastiti pas poliže ruke? I sjetite li se baš ih svaki put oprati nakon što vas je polizao?
Sad biste možda mogli pomisliti da sam ja neka frikuša koja samo misli na zdravlje i stalno glanca, pere i čisti, no nitko sretniji od moje majke kada bi to zaista bilo tako!
Međutim, možda sam upravo zbog nje donekle oprezna – naime, moja je mama na imunosupresivnim lijekovima radi toga što ima transplantirani bubreg.
To znači da se ne bi smjela baš cmakati niti s drugim ljudima a kamoli s psima, a također ne bi smjela dolaziti baš u dodir s mogućim izvorima zaraza, stoga sam naučila svoje pse da ne obavljaju veliku nuždu u njezin vrt u Istri.
Međutim, naši psi uredno spavaju na i u krevetu, penju se po namještaju, ližu nas po faci i rukama, koje zatim manijakalno ne peremo. Čeličimo se. Mislim da bismo Jeger i ja polako mogli preživjeti i u krajevima gdje postoje crvi koji vam uđu kroz taban i putuju do jetre, ali ne brinite – njihovu sliku vam ne kanim pokazati.
Ova promo fotografija se dakle može gledati i u drugačijem svjetlu ;))
S obzirom da puno čitam i razgovaram s kojekakvim veterinarima i vlasnicima pasa, provela sam malu anketu i saznala kako puno ljudi svoje pse od unutarnjih parazita čisti samo jednom godišnje, dakle „onom tabletom koju dobijem od veterinara kada cijepim psa protiv bjesnoće“.
Vjerovali ili ne - preporuka veterinara (za odrasle pse) je svakih tri do četiri mjeseca!
Protokol za štence je drugačiji - svakih par tjedana, ali u vezi štenadi je ipak najbolje posavjetovati se s vetom jer su štenci osjetljivi, a liječenje dosta ovisi i o njihovom zdravstvenom stanju i uhranjenosti, stoga je najbolje ne zezati se s takvim stvarima....
Kad sam se već "zagrijala" za ovu gnjusobnu temu, te malo dublje zagnjurila u svijet unutarnjih neprijeatelja, spoznala sam da mi uopće ne možemo znati imaju li naši najdraži gliste – pa makar revnosno skupljali njihov drek i tom ga prilikom izbliza zagledavali – što zvuči gnjusno, ali zapravo je dosta važno.
U stvari, znakovi ne moraju biti dramatični, već i relativno blagi – mekša stolica, podrigivanje, kašalj, dlaka bez sjaja - kod nekih pasa se dlaka čak ni ne sjaji, pa kako onda skužiti?
Evo, na Slovenskoj verziji moje knjige i s ovim se psom skoro pa ližem...
Pas mog susjeda (na slici gore) kojeg već godinama šećem (ne susjeda, već psa), jako je dugo imao nekakvu proljevkastu stolicu, no vlasnici su bili uvjereni da je to zato što mu prolaznici daju kojekakvu hranu (on je strašan žicar i uglavnom je u dvorištu). Čak sam jedno vrijeme na sebe uzela da mu kuham sluzavu rižu jer sam mislila da je uzrok možda što sam ih nagovorila da prijeđu na drugu, nešto kvalitetniju hranu. Čak sam izvjesila i plakatiće u kojima sam zamolila prolaznike da mu ne ubacuju nikakvu hranu u dvorište - nakon što sam na svoje oči vidjela kako mu je jedna bakica ubacila kosti od pečenog pileta i našla komad aluminijske folije u njegovom dreku.
Nakon par tjedana tokom kojih mu se stolica ni malo nije popravila, lijepo sam na svoju ruku odnijela drekić veterinaru i zamolila ga da napravi koprološku pretragu.
Par dana kasnije stigao je nalaz: Toxocara canis. Pseća glista. Hoćete sliku?
Ne?
Tako sam i mislila.
Veterinar mi je dao Drontal Plus tablete – ne samo za njega, već i za moje pse.
Logično, s obzirom da se skupa šeću, ližu, igraju istim loptama, žvaču iste štapove.... piju, a nekad čak jedu iz iste zdjelice...
www.oh.my.disney.com
Ližu iste ruke....
Moje.
Uh.
I facu.
Dovoljan mi je bio pogled na kalendar koji je vet imao na zidu te ga skinuo i pokazao mi, ali biti ću milosrdna pa vam samo prepričati što sam naučila o vrstama unutarnjih neprijatelja:
1. Oble gliste (pustimo sad latinska imena, ima ih nekoliko vrsta i oblika) – važno je znati:
Postoje četiri načina unošenja ovih parazita: kroz posteljicu majke u nerođeno štene, putem majčinog mlijeka, unošenjem jaja iz zaražene sredine i unošenjem zaraženog domaćina (glodavca, ptice, insekta) a kod nekih je moguć (okej, ovo je ofišli ogavno) ulazak larvica sa zemlje kroz kožu na šapama odakle dolaze u crijeva.
Za nas je opasna visceralna larva čija jaja mogu dospjeti s dlake psa u ljudska crijeva odakle odlaze u krvotok i dalje u jetru, pluća, slezenu i druge organe, gdje krepaju i kalcificiraju se, ali to nije baš dobra vijest jer mogu izazivati različite poteškoće.
2. Trakavice (također nekoliko vrsta) koje se prenose se unošenjem jaja, zaraženih buha nekuhanih iznutrica u kojima se nalaze parazitarne ciste
Njihova se jajašca s sa dlake psa mogu unijeti neopranim rukama i kod ljudi se ona razvijaju u jetri, bubrezima i još nekim organima, a mogu se ukloniti samo operativno!
3. Jednostanični crijevni paraziti među kojim je možda najpoznatija Giardia, a u njih spadaju i one Izo i kripto gnjusobe s početka teksta.
Prenose se uglavnom oralno, iz okoliša, često pijenjem vode iz blatnih lokvi i slično. Izazivaju uglavnom upornu dijareju sa primjesama krvi i povraćanje, iako stariji otporniji psi ne moraju pokazivati nikakve simptome. Naravno da se prenose i na ljude, a simptomi su slični.
Jeste li još ovdje?
Ne?
A bila sam dobra, nisam stavila nikakve slike....
Dakle, za one koji su bili hrabri i sve ovo pročitali do kraja – jedna dobra vijest:
Sve se ove gadarije daju ukokati s tableticom, npr. Drontalom Plus, samo nekada nije dovoljna jednokratna doza. Nešto se može porješavati i ampulom Advocate koja usput „krka“ još neke vanjske neprijatelje, poput buha (koje prenose trakavicu), šugaraca i grinja. Važno je da se u slučaju unutarnjih parazita ipak prvo posavjetujete s veterinarom!
Dakle, ukoliko želite, možete lijepo skupiti drekić svog psa (samo ga najnormalnije skupite vrećicom i zavežiteju) i zatim ga odnijeti vetu na koprološku analizu (cca. 100 kn). U stvari, vetovi i savjetuju da se to učini jednom godišnje, najbolje je skupiti po 1 drekić tokom 3-5 dana a navedeno držati u hladnjaku u nekoj dobro zatvorenoj posudi.
Ukoliko je nalaz uredan, nema potrebe za čvakavanjem pilseva niti ampulom - ovo vrijedi i za vas, iako možda bolje da vlastitu kakicu odnesete svom liječniku, a ne vetu ;) - e, da, ali malo razradite metodu uzorkovanja ukoliko nemate onaj wc s "balkonom". Moja poznanica, tada studentica veterine - raširila je novine, pa ih stavila onako - ispod daske, ali da pokriju otvor wc školjke, no one su se namočile pa je cijela stvar upala u školjku! Netko joj je lupao na vrata (bila je u studentskom domu), pa je povukla vodu da se na brzinu riješi cijelog tog sr***a, e da bi se školjka zaštopala i tako to.....bila je to skoro pa legendarna scena iz Trainspottinga:
E, da - kao i kod svih ostalih tekstova gdje se spominju ljekarije - nikada ne škodi naglasiti (čitajte onako brzo, kao na TV):
prijeupotrebepažljivopročitatiuputuolijekuzaobavijestioindikacijamamjeramaoprezainuspojavamaupitajtesvogveterinara
Poruka drugim medijima - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)