Menu

Krvopije naši svagdašnji - sve što (ni)ste htjeli znati o krpeljima

Napisala: Rujana Jeger

Opet sam ga noćas sanjala. Probudila sam se posve mokra.


Na žalost, nije to bio George Clooney. Niti Johnny Depp.

Bio je to gigantski....

Dakle, da počenem od početka - kada sam bila mala, bratić i ja često smo išli u ljetno kino u Tisnu, mjestu gdje je naš djed imao vikendicu. Nitko nije nadzirao koja se vrsta filmova tamo daje, pa smo tako pogledali niz bizarnih filmova, soft porno, horora i bolesnih komedija s Bud Spencerom, uz naravno nezamjenjive filmove Bruce Leeja. Ali nisu me toliko oborile "Šveđanke na benzinskoj pumpi" (tko zna što je naš djed mislio i ako je pročitao naziv filma na posteru?) kao dva druga filma: Nosferatu s Klausom Kinskim u glavnoj ulozi i neki horror u kojem se pojavljuju gigantski insekti koji su, kao, ozračeni jer se radioaktivni otpad ili tako nešto prosuo u prirodu pa su narasli i počeli proždirati ljude.



Među njima nije bilo krpelja, no valjda je kombinacija vampira i tih ogromnih buba (inače mi se insekti ne gade i nemam problem s njima, osim...bljak!) djelovala na moju krhku dječju psihu tako, da kada sam se kasnije toga ljeta susrela s invazijom krpelja na njemačkom ovčaru Marku koji je pripadao mojem drugom djedu na Krku, učinila svoje.

abc65dda5929abf708ed1d95815ac691
Foto: Warner Bros

Sjećam se kako smo mama i ja satima sjedile i strpljivo vadile krpelje tom sirotom psu te ih gnječile između dvaju ravnih kamenih ploča preostalih od popločavanja terase....tada još nije bilo nekog sredstva za prevenciju, čini mi se da je to mogla biti recimo 78' ili 79' godina. Koliko se sjećam, postojao je samo Pitroid prašak koji su roditelji i klincima stavljali na glavu ako su zaradili uši u školi. Ja sam imala sreće, nisam ih nikada dobila. Da jesam, mislim da bi me morali hospitalizirati. U mentalnu instituciju.

Uglavnom, nikada nisam zaboravila ta dva krvava kamena kao ni lice Klausa Kinskoga koje me noćima proganjalo - ionako dovoljno suludo i bez ta dva zuba koji su zanimljivo odstupanje od uobičajene predodžbe o vampirskom zubalu u drugim horrorima.

Kada sam dobila svoga prvog psa, te kod svih kasnijih pasa, tada čak i nesvjesna baš svih boleština koje krpelji prenose - najvažnije mi je bilo da se niti jedan ne uhvati na mog ljubimca. A tako je i sada. Naime, meni je krpelj toliko odvratna živina, da mi je već sama pomisao da mi je ugrizao psa dovoljno ogavna da bih mogla vrištati (kažem vam da sam na momente zrela za mentalnu instituciju - možda bih trebala Wernera Hezoga tužiti za traume iz djetinjstva?)...
To je ujedno jedina životinja, uz naravno buhe i komarce - koju svjesno i namjerno ubijam. Paukovi, stonoge, uholaže, mravi - sve pokušam ukloniti miroljubivo, samo krvopije ne!
Nekada sam čak znala odstraniti krpelja uvrtanjem u smjeru obrnutom od kazaljke na satu pa ga zatim osvetnički spaliti upaljačem da pukne! Sve suzdržavajući nagon za povraćanjem....


Nikada neću zaboraviti kada je tom istom metodom moj dragi našem prijatelju na moru uklanjao krpelja s jajca!
Nije mi naravno bilo dopušteno gledati iako sam žrtvovala svoju pincetu, za razliku od njegove djevojke koja je svoju zatajila (a znam da je imala), ali prisluškivala sam.


"Jeger, kaj si to već prije radio?" drhtavim je glasom zapitao Ž.

"Naravno!" rekao je Jeger čvrsto i samouvjereno, kao političar koji daje izborna obećanja.
"Evo ga, sad ćemo ga odšarafiti....." mrmljao je...
"A....." mucao je Ž. "Kome?"
"Misliš, s koga?" pitao je Jeger. "Paa...da!" skrušeno je rekao Ž.
"Evo ga! Vani je" Vidi, s glavicom i sve!" uskliknuo je Jeger pobjedonosno. "Aha, to - kako to misliš s koga? Kiki, Chili, Charlija, Miše, Murka, Štefa i svih drugih mačaka i pasa, zašto?"

shutterstock 536358664
Tada nije bilo ovakvih fensi-šmensi pinceta za krpelje - uzeli su moju za obrve :(


Danas i Ž. ima psa i vrlo dobro pazi na prevenciju. Pretpostavljam kako kod njega, tako i kod sebe.

Ja sam se, međutim, tako jutros probudila mokra od znoja, pošto sam opet sanjala gigantskog krpelja kako plazi po plahti prema meni, a ja sam paralizirana (kao što to čovjek u noćnoj mori obično i jest) i ne mogu se pomaknuti niti obraniti. Pretpostavljam da je to zato što mi je moja prijateljica H. sinoć javila kako je njezin ljubljeni pas pokupio anaplazmozu, što je boleština koju prenose krpelji, jedna od njih nekoliko koje mogu prouzročiti vrlo teške pa i po život pogubne posljedice.

Čak sam i sama, paranoidna kakva jesam, bila u blaženom neznanju po pitanju anaplazmoze pa sam odmah naravno išla pretražiti što je to, kako se liječi i koje sve još boleštine krpelji prenose, ne bih li nadalje mogla biti informirano paranoidna.
shutterstock 53203873

Upoznaj neprijatelja kako bi se bolje borio protiv njega stara je maksima bilo koje vrste ratovanja....

Dakle, krpelji vole temperature već iznad 4C, suhu travu i sunce te ne vole vjetar i kišu...
Jedna vrsta krpelja (neću vas zamarati imenima, ali ja ga poznajem pod imenom Strah) budi se u ožujku (SAD!! SAAAD!!!)  i napada isključivo pse, dok se druga vrsta (nazovimo ga Panika), puno opasnija, budi u travnju (USKORO!!USKOROOO!!!) i podjednako voli i pse i nas (AARGH!).

Za razliku od buhe, krpelj je halapljiv i ne pokušava se skriti, tako da ćete ga kod sebe (AAARGH!) najčešće naći na izloženim mjestima, a kod psa (AAARGH!!!) na glavi, njušci, trbuhu ili ramenima, već prema visini životinje.

Rizik od boleština ovisi o nekoliko faktora:
osim naravno, o tome je li upravo taj krpelj kojeg ste našli na sebi ili ljubimcu zaražen, važno je i koliko je neometano uživao u svom krvopijskom zločinačkom pothvatu!


Borelioza
je daleko opasnija za nas nego za naše ljubimce - samo 01% zaraženih pasa razvije simptome: temperaturu, umor, nestanak apetita i kasnije eventualno - šepanje, pošto borelioza može uzrokovati kroničnu upalu zglobova i njezine komplikacije. Borelioza se kod psa vrlo lako liječi, za razliku od nas - čovjek od nje može ostati paraplegičan, pa i umrijeti!


Anaplazmoza
ima slične simptome, osim što u vrlo rijetkim slučajevima može doći i do meningitisa - i ona se lako i uspješno tretira antibioticima.


Babezioza, odnosno piroplazmoza, "pasja malarija" kako je u nekim zemljama nazivaju, već nije ni mačji ni pasji kašalj - šanse za izliječenje su oko 60%.

Izaziva propadanje crvenih krvnih zrnaca, što brzo i često dovede do akutne anemije - na žalost, bez terapije pas može uginuti već unutar nekoliko dana. Terapija postoji, ali je ključno primijeniti je što ranije, kako bi posljedice po vitalne organe bile što manje. Stoga, ukoliko se pas doima bezvoljan, a POGOTOVO ako znate da je imao krpelja, lakše je otići kod veta i napraviti razmaz koji će pokazati stanje, nego čekati da pas počne krvavo mokriti jer tada već može biti prekasno, pogotovo za starije ili vrlo mlade odnosno oslabljene životinje.

Meningoencefalitis
- pojavljuje se u kasno proljeće i rano ljeto i izaziva ga virus - no dobra je vijest da se ispod 5% pasa njime zarazi - simptomi su temperatura i neurološki problemi. Nažalost, ne postoji učinkovita terapija, tako da je smrtnost kod zaraženih pasa oko 20%.

shutterstock 266745956 copy


Ok, sada kada sam se uspjela uvaliti u informiranu paranoju, zajedno s vama, dragi/e čitatelji/ce, da podijelim ono što sam našla u njemačkom istraživanju na temu metode vađenja krpelja i prevencije iz kućne radinosti - ispada da sam dosta toga i sama krivo radila....
Dakle, kažu kako sam zabadava kupovala eterična ulja (ili ne baš tako zabadava, s obzirom na cijenu) - navodno ne djeluju...

Istraživanje Zavoda za internu medicinu malih životinja na Veterinarskom Univerzitetu u Beču kaže kako češnjak (za razliku od Nosferatua) ne može odvratiti krvopije od naših ljubimaca, a nije niti zdrav za njih (s čime se također neće svi veterinari složiti, a moji ga psi klopaju u Hermann barfu u malim dozvoljenim količinama), dok eterična ulja, navodi istraživanje dalje - mogu prouzročiti alergije i oštećenje njuha..

Preporučuju psa od glave do repa pregledati nakon svake šetnje i ODMAH ukloniti eventualne parazitčine - ali bez okretanja u smjeru kazaljke na satu ili bilo kakvih sličnih egzibicija. Također je zabranjeno nanijeti ulje, aceton ili benzin na prikvačenog krpelja, kako su glasili mnogi dobronamjerni savjeti koje sam do sada čula, neke i primjenjivala te dalje prenosila....


Dapače, ni standardna pinceta nije idealna, već je potrebno uhvatiti zlotvora pincetom za krpelje (na slici gore) i polako ga vući prema sebi uz što manje stiskanja - sretno s tim!

Naime, jedna od mojih paranoja naravno da se sastojala od Nosferatuove glave koja će izazvati sepsu u moga ljubimca itd.itd. Hm - ispada da je glava najmanji problem - može nastati mala lokalna infekcija, ali tijelo će samo izbaciti uljeza!

E sad - naravno da je bolje spriječiti nego liječiti!
Ali što odabrati od svih ponuđenih proizvoda i sredstava na tržištu? 


Dakle, sredstva koja ubijaju krpelje nazivaju se akaricidi, a ujedno djeluju na buhe (i još neke gadarijice) pa ih to istovremeno čini i insekticidima - no ne djeluju sva na isti način:
- sistemski akaricidi (kao npr. oralne tablete) ulaze u krvotok psa i stoga ga krpelj mora ugristi i početi sisati krv da bi se otrovao (BLJAAAAK!)
- kontaktni proizvodi, gdje djelatna tvar ostaje na koži (npr. Advantix ampule, ili Foresto ogrlice) - su meni osobno draže zato što su ujedno i repelenti, pa će krpelji biti odbijeni prije nego li ugrizu!

foresto3 copy
Oprez, nisu svi kontaktni proizvodi ujedno i repelenti, primjer je Frontline sprej kod kojeg mora doći do ugriza ne bi li se krpelj otrovao!

Dr.vet.med. Leschnik koji je jedan od autora istraživanja upozorava da su vlasnici pasa najčešći krivci za obolijevanje svojih ljubimaca, pošto ta sredstva nekonsekventno i neredovito upotrebljavaju. "Vlasnici pasa trebaju razviti svijest o opasnostima koje vrebaju - unutar istraživanja zabilježeno je da su ljudi proizvode primijenili često tek nakon što su na psu našli prvog krpelja. Uz to, sredstva nisu primjenjivana redovito, dovoljno često ili u propisanoj količini, odnosno frekvenciji. Učinkovitost proizvoda u laboratorijskim je uvjetima pokazala puno veću stopu."


Uglavnom, moji psi zadnjih par godina nose ogrlice Foresto - osim što traje 8 mjeseci i potpuno je vodootporan, nema ni mirisa! Naime, od mirisa nekih drugih sredstava mi se povraća.

Dopuštam da to ima neke veze s porodičnim podrijetlom - moje je djevojačko prezime Drakulić i podrijetlom smo iz Rumunjske te imamo direktne veze s Vladom "Drakulom" Tepešom, Vlaškim vojvodom poznatim po tome što je Turke nabijao na kolac, a kasnije je poslužio kao predložak za najvećeg legendarnog vampira, grofa Drakulu iz viktorijanskog gotičkog romana Brama Stokera.



Pretpostavljam da među vama ima onih koji smatraju da su sva ta sredstva štetna&škodljiva, no iskustva mojih prijatelja i prijateljica čiji su psi oboljeli&uginuli od babezioze a bogme i meningitisa su mi dovoljna da uopće ne želim riskirati.
Da stvar bude gora, svako proljeće provodimo u regiji gdje se pojavio srčani crv (što je moja nova paranoja), a ljeto tamo gdje ima lišmanioze (nezgodne bolesti koja je neizlječiva)...i jednu i drugu prenose komarci (različitih vrsta), tako da nas ne vrebaju "samo" krpelji i buhe.

Buhama, te unutarnjim parazitima, njihovom širenju i metodama zaštite temeljito smo se pozabavili i zasebno: 
Buhe - ovdje pročitajte više
Unutarnji paraziti - ovdje pročitajte više
Joj, baš me sad nešto svrbi tjeme. I noga. I druga. Pazuh. Odoh. Pregledati. Sebe.
Jer psi su, naravno - zaštićeni.




Poruka drugim medijima - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)

KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK