Menu

Ničim izazvan napad psa...

Napisala: Rujana Jeger

Povod ovom članku je jučerašnja vijest o napadu psa u Istri, no kako se ne bi naprezali čitajući s fotografije, za gotovo identičnu vijest kliknite ovdje!


rott

Za početak, nije mi posebna želja napadati novinarku koja je sročila članak - senzacionalistički način pisanja ("Neizazvani napad u mirnom mjestu....") je odavno već "norma" našeg dnevnog tiska, no ne mogu ne primijetiti da je "žena teško stradala nakon što ju je napao pas", a ne pri napadu psa.
No pustimo sad sarkazam.
Dakle, molim vas uzmite u obzir da ovaj članak komentiram isključivo iz vlastite perspektive te iskustva, a ispod je također komentar dr.sc. Irene Petak koja nije samo etologinja, dakle stručnjakinja za ponašanje životinja, već i sudska vještakinja. Cilj nam je skrenuti pažnju na neke važne stvari koje treba uzeti u obzir kako se ovakvi napadi ne bi ponavljali.

Iz mog iskustva s psima, svi psi koje sam imala - bili oni mješanci ili pasminski - bili su manje ili više zaštitnički raspoloženi prema mojoj osobi, imovini ili "teritoriji".
To otprilike znači da - ukoliko ja sjednem na klupicu ili za stol u nekom kafiću u društvu s psima - uskoro mogu očekivati dvije pojave: ako se netko nagne nad mene kako bi me poljubio u obraz, Joy će momentalno reagirati režanjem i "lansiranjem" na napadača.
Također, Liza i Joy će nakon nekoliko minuta sjedenja početi smatrati nogostup/livadu oko klupice/kafić mojom teritorijom.
To znači da će početi reagirati na druge pse koji se približavaju, a nekada i na ljude.
To je po mom mišljenju prirodno, pošto su i ljudi i psi poprilično teritorijalne životinje i u tom smislu smo jedni drugima i korisni, s tim da smo mi tu teritorijalnost psa još dodatno obogatili selekcijom pa smo tako stvorili široku paletu pasmina s upravo tom namjenom, a ne mogu ne primijetiti da Rottweiler i te kako spada među te pasmine.

Znači, ako moji psi koji NE spadaju u zaštitnički raspoložene pasmine, reagiraju tako da žele zaštititi moju osobu i imovinu - kako to ne bi imao "potrebu" i pas koji je za takvu namjenu i odabran?
To naravno nužno ne znači da će SVI Rottweileri napadati slučajne prolaznike i da su automatski opasni psi - iako se u mnogim zemljama takvima smatraju - to samo znači da imaju potencijal za takvu reakciju u datoj situaciji.

Na primjer, Joy je Parson Russell terijer i kao takva ima jak lovački nagon. To ne znači da su svi takvi terijeri rođeni kao lovci i ubojice, no svakako imaju snažan lovački  potencijal, zbog čega ih ja osobno ne volim vidjeti pored prometnice, male djece ili drugih životinja bez uzice.
Znači, ukoliko ZNAM potencijal takvog psa, a znam ga zato što imam poveliko iskustvo s tom pasminom - učiniti ću sve kako bih spriječila nesretan slučaj/incident/neugodnost:

  • -Pošto znam da će Joy reagirati ako me netko dođe pozdraviti kada sjedim te se nagne nad mene - ustanem i spustim je iz krila te se zatim pozdravim.
  • -Pošto znam da će reagirati ako neko vrijeme sjedim na klupici ili livadi, kada vidim druge pse ili ljude koji idu prema meni, ustanem i odmaknem se par koraka ILI stavim sve pse na uzicu.
  • -Pošto znam da će reagirati na mačku ili bilo koju životinju koja može u tom trenutku biti na drugoj strani ceste, vodim je na uzici kako život ne bi bio ugrožen ni njoj, ni mački niti drugim sudionicima u prometu.Kada prolazim pored vrtića punog djece koja trče i vrište (pogotovo su u Joykinoj glavi ona, dakle - plijen) -  sve pse vodim na uzici.
  • -Ukoliko idem na mjesto gdje se može zateći neka životinja koja bi mogla biti potencijalni plijen - Joy ostavim kod kuće.
    • shutterstock 492326437

    • E sad - ukoliko je čovjek, kao što je navedeno - radio u vinogradu i poveo psa sa sobom - pas je to polje vidio kao teritoriju koja pripada njegovom vlasniku a samim time i njemu. Pri tome, ukoliko je boravak u vinogradu bio duži, pas se vrlo vjerojatno na smrt dosađivao. Ne znam koji je povod bio vlasniku psa da ga povede u vinograd te tamo ignorira, ali sličan je učinak i kada vlasnici dođu u pasji park i "parkiraju" se na klupu čitati novine, pa se čude zašto njihov pas laje na pse i/ili ljude koji prolaze.

    • Dakle, vijest dalje kaže kako je "u jednom trenutku pas iz čista mira potrčao prema susjedi" - no možda je povod postojao, a vlasnik psa ga najvjerojatnije nije primijetio.

    • Možda je susjeda s djetetom u tom trenutku došla na susjedni teren - a od pasa ne možemo očekivati da budu upoznati s konceptom međe, ili je u tom trenutku susjeda, koja je možda bila pognuta radeći nešto - naglo ustala, te ju je pas primijetio (ne zaboravimo i da je točka gledišta psa puno niže i da neke stvari koje su nama jasne s visine od 1,70m ne izgledaju tak s 0,50m), ili je možda zvonio mobitel, ili je dijete nešto našlo pa zavikalo/pozvalo majku - sve su to stvari koje čovjek zadubljen u posao ne bi smatrao važnima ili uopće primijetio - no pas bi.

      Zatim je vlasnik povikao, ali pas nije reagirao - većina pasa nije dostatno "školovana" da bi u datoj situaciji reagirala na poziv.
      K tome, trebalo bi uzeti u obzir da psi s određenim potencijalom koji savršeno dolaze na poziv - u trenutku kada se pojavi ono za što su "napravljeni" - vrlo rado "postanu gluhi" za vapaje vlasnika.
    • shutterstock 203967949

      Joy je pas koji savršeno "sluša". Sve dok ne vidi štakora/mačku/vjevericu/lasicu/divlju svinju/srnu/jazavca, itd. Dakle, dok ne ugleda svoj "posao", ona je super pas - pa čak i onda, pošto tada savršeno obavi ono za što je "stvorena" (ljudskom rukom selekcionirana tijekom kojih skoro 200-tinjak godina), te "drži plijen" svojim lajanjem na mjestu čekajući lovca da učini odstrel.
      Naravno, ja nisam lovac i nemam nikakvu namjeru ubijati druge životinje. Kako se nosim s takvim psom? Tako što u 99% slučajeva uspijevam spriječiti Joy tako što imam "oči na leđima" i obraćam pažnju na okolinu te pravodobno reagiram, odnosno - držim ju na uzici u situacijama koje bi mogle biti potencijalno opasne.

      Da, priznajem da je 100 puta lakše šetati s Lizom ili Pixie koje od lovačkog nagona nemaju L. U stvari, mješanci (ne križanci, već baš mješanci) znaju često biti izbalansiranijeg karaktera (naravno, karakter ovisi i o vanjskim faktorima, odgoju, itd.) nego čistokrvni psi, a pogotovo oni koji su stotinama godina selekcionirani i uzgajani kao specijalisti za obavljanje nekog određenog posla.

      I upravo to je poanta priče - ukoliko ste baš navalili uzeti neku pasminu, a većina ljudi još uvijek radije kupuje pse i glavni argument osim izgleda psa im je :"tako znam što kupujem"....dakle, ukoliko ste baš navalili na neku pasminu - osim što je važno paziti da kupite psa od odgovornog, registriranog uzgajivača, "s papirima" (jer samo tako se mogu znati karakteristike njegovih predaka pa time i njegov mogući karakter - bar onaj dio na koji mogu utjecati geni).
      Prije toga se jako dobro raspitajte o karakteristikama te NAMJENI te pasmine (i to je razlog zašto i pišemo članke o namjeni određenih pasmina), zato što s "čistom krvi" kupujete potencijal tog psa da bude bolji od drugih pasa u obavljanju nekog "posla".
      Znači, ukoliko uzimate lovačkog psa, kupite GPS Tracker i oboružajte se živcima i tabletama za grlo.
      Ukoliko kupujete polarnu pasminu, oboružajte se strpljenjem, kondicijom i odjećom za snijeg te dobrim usisavačem.
      Ukoliko kupujete labradora, računajte da će se uvaliti u svaku blatnu lokvu, itd.
    • Ukoliko kupujete Jack Russella, računajte da će vam izmasakrirati vrt...
    • shutterstock 499206688

      Za sve one koji sada pomisle - ma, nisu te razlike među psima tako velike - poručujem: postoji razlog zašto kod određenih pasmina postoji tzv. radna i tzv. izložbena linija. Psi iz radne linije sigurno imaju izraženiji instinkt odnosno potencijal za određenu vrstu ponašanja.

      Drugim riječima - ukoliko nabavite psa koji spada u čuvarske pasmine, vodite računa o tome da bi u određenim situacijama taj pas - čak i ako nije specifično školovan za čuvanje - mogao reagirati na način koji bi u nekoj drugoj situaciji (pri provali u kuću, npr.) bio odgovarajući, pa čak i pohvalan. Stoga vodite računa da ne dospije u situaciju gdje bi mogao tako, "ničim izazvan" reagirati. Jer pas je u biti bio izazvam situacijom u kojoj se našao. Najvjerojatnije je potrčao prema djetetu braneći "svoj" teren, dijete je počelo bježati i vrištati (jer nisu samo psi podložni instinktu), majka ga je pokušala obraniti (najvjerojatnije udarajući ga nogama, logično) i sve skupa je tragično završilo - a moglo je i gore.
      Po mom je mišljenju pas - ukoliko je vlasniku uopće bio potreban prilikom obrezivanja loze - trebao biti vezan, bilo na povodac, bilo za neko stablo, a bilo bi već dovoljno da je imao brnjicu...drugim riječima, vlasnik je kriv, ali će se lako izvući jer: "pas (je) dosad uvijek bio miran i druželjubiv prema ljudima, pa je vlasnicima neobično da se ovo uopće dogodilo. Da je bilo drukčije, odmah bi primjereno reagirali. Nakon veterinarske kontrole psa će eutanazirati."
      Međutim, što bi značila primjerena reakcija? Ispada da je u očima ovog vlasnika "primjerena reakcija" u stvari eutanazija?

      No prema Pravilniku o opasnim psima psa ne bi uopće trebalo odmah eutanazirati:
      "1) Činjenicu da je pas opasan utvrđuje veterinarski inspektor po podnesenoj prijavi o ničim izazvanom napadu na čovjeka i nanesenoj mu tjelesnoj ozljedi.
      2) Nakon provedenog postupka iz prethodnog stavka upisuje se psa iz stavka 1. ovoga članka u Upisnik pasa u rubriku »Opasan pas« te je potrebno u veterinarsko-zdravstvenu svjedodžbu u rubriku XI. OSTALO upisati: »opasan pas«. O istome se obavještava Hrvatski kinološki savez.
      3) Nakon postupka iz stavka 1. i 2. ovoga članka veterinarski inspektor naređuje provođenje mjera iz članka 5. stavka 1. i 2. i članka 6. stavka 2. ovoga Pravilnika.
      4) Opasan pas mora biti označen mikročipom bez obzira na njegovu starost.
      5) Obvezna je kastracija/sterilizacija opasnog psa, o čemu posjednik životinje kao dokaz nadležnom veterinarskom inspektoru dostavlja preslik računa za obavljenu uslugu.
      6) Daljnje držanje opasnog psa nakon prvoga dokazanog napada na čovjeka moguće je ako vlasnik ispunjava uvjete iz članka 7. stavka 2. ovoga Pravilnika i nakon provođenja mjera iz stavka 2., 3., 4. i 5. ovoga članka. Opasan pas mora biti držan u prostoru ili objektu iz kojega ne može pobjeći, a na ulazu u prostor ili objekt u kojem se nalazi opasan pas mora biti vidljivo istaknuto upozorenje: »OPASAN PAS«.
      7) Na ulazu u prostor ili objekt u kojem se nalazi moguće opasan pas mora biti vidljivo istaknuto upozorenje: »OŠTAR PAS«.
      8) Ulazna vrata u prostor ili objekt u kojem se nalazi opasan ili moguće opasan pas moraju biti zaključana.
      9) Izvođenje opasnog ili moguće opasnog psa na javne površine dopušteno je jedino s brnjicom i na povodcu, od strane punoljetne osobe i u skladu s komunalnim odredbama o uvjetima i načinu držanja pasa.
      10) Opasan pas mora postići zadovoljavajuću ocjenu na testu provjere stupnja socijalizacije iz članka 5. stavka 1. ovoga Pravil­nika i nakon školovanja iz članka 5. stavka 2. ovoga Pravilnika, kojemu pristupa zajedno s vlasnikom.
      11) U slučaju ponovljenog napada opasnog psa na čovjeka, utvrđenog u skladu sa stavkom 1. ovoga članka ili u slučaju neudovoljavanja uvjetima iz prethodnog stavka, postupa se u skladu s člankom 9. stavkom 1. podstavkom četvrtim Zakona o dobrobiti životinja."
      Kompletan tekst Pravilnika pročitajte OVDJE


      Po meni je vrlo upitna formulacija "ničim izazvan", pošto ljudi najčešće uopće ne znaju promotriti svijet iz pasje perspektive. Kada bi znali, mogli bi spriječiti ovakve incidente (uostalom, tako bih i ja mogla reći da Joy ničim izazvana ganja vjeverice - da, nisu joj psovale mater, ali....).
      I da - mnogima je lakše odreći se takvog "psa monstruma", nego ga unaprijed odškolovati kako bi od početka bio poslušniji, te ga adekvatno držati.  Zanima me samo hoće li dotični ponovno nabaviti psa, koje pasmine i otkuda.

      Uz takve će vlasnike još mnogi pas platiti glavom za ono što je u stvari samo bio njegov - opis posla.
      R.J.
    • shutterstock 287154686

      Napisala: dr.sc.Irena Petak

    • Osobno, voljela bi da slučajevi gdje pas ugrize čovjeka budu što temeljitije istraženi zbog toga da prepoznamo kako je problem nastao, i da time spriječimo ovakve situacije u budućnosti. Nažalost, ugrizenim osobama ostat će trajna trauma, a jadni pas će biti eutanaziran, pa samo nabrajanje sličnih situacija ne pomaže.

      Ne postoji agresija pasa koja nije ničime izazvana! Kada je pas izazvan (a to je razlog koji je prepoznatljiv iz pseće perspektive, ne nužno ljudske), i tada još uvijek pas može ne ugristi ako je psihički stabilan. S druge strane, nestabilan pas lako se uzbudi i postane agresivan. Ovo djelomično ovisi o genetici (pasmini), pa je bitno da ljudi odabiru one pasmine za koje imaju mogućnosti, znanja i vremena za socijalizaciju i odgoj.

      Ipak, sama genetika nikada ne može biti jedini razlog nastanka agresivnog ponašanja. Dakle, u ovakvoj situaciji trebalo bi prepoznati i okolišne čimbenike koji su doveli do toga da je pas postao „pas koji grize ljude“.

      Najvažnije je kod veterinara utvrditi da li je pas bio zdrav ili je trpio neke bolove. Ukoliko pas nije bio zdrav, tada je njegova bolest mogla biti razlog za agresivno ponašanje. U tom slučaju to nije agresivan pas, nego pas kod koga treba liječiti bolest i bolove. Osim tog, važno je znati koliko pas dobro vidi i čuje, jer pas kojem osjetila nisu dovoljno oštra (zbog bolesti ili starosti), može krivo vidjeti situaciju i time neprimjereno reagirati.

      Pas može biti nestabilan, a to znači da će lako biti izazvan na agresiju, ako je došao iz loših uvjeta uzgoja. Dakle, kada pas ugrize prvo bi trebalo provjeriti odakle je pas i da li i drugi rođaci tog psa pokazuju iste znakove nestabilnosti i/ili agresije. Zatim, važno je znati u kojoj dobi je taj pas kao štene odvojen od majke kuje. Ako je odvojen prije 8. odnosno 10. tjedna starosti, tada psu nije pružena odgovarajuća mogućnost socijalizacije u leglu, a to može biti razlog za nestabilnost psa.

      Kod vlasnika psa trebalo bi utvrditi da li je pas adekvatno socijaliziran na društvo različitih ljudi, na njihovo različito ponašanje, odijevanje, gestikuliranje itd. Posebno je važno znati da li je pas imao iskustva s djecom, i da li su iskustva bila dobra ili loša. Dodano, važno je znati da li je pas bio treniran, i na koji način (pozitivnim poticanjem ili kažnjavanjem). Naime, grubi trening također može potaknuti agresiju kod pasa, a vježbanje napada nije primjereno za pse ljubimce.

      Na kraju, ne smije se zaboraviti pitati da li je pas imao prije iskustva s ugrizenim susjedima, te kakva su ona bila. U nekim slučajevima loši odnosi među susjedima imaju utjecaj i na ponašanje ljudi prema psu.

      Žao mi je što će i u ovom slučaju biti samo kažnjena posljedica, a pravo rješenje je u sprječavanju da se ovakve stvari dogode. Prema mome mišljenju, odgovornost trebaju snositi svi koji su doveli do toga da pas postane nestabilan, i posljedično agresivan.

      Ukratko:
      Dobrobit pasa je u velikoj mjeri ugrožena ljudskim neznanjem i nepoznavanjem ponašanja – kvalitetnim uzgojem i školovanjem te odgovornim odnosom prema njihovom držanju i smještaju se povećava dobrobit i sigurnost ne samo samih pasa već i cijele ljudske zajednice.
      dr.sc. IP
    • P.S.
    • Ukoliko vas zanima je li Pravilnik o opasnim psima dovoljno dobar, pročitajte tekst Igora Gaćeše, a ovdje možete naći članak Psi laju, a karavane prolaze na istu temu.
      • shutterstock 53485081
    • I samo da napomenemo - najagresivnije pasmine pasa su Jazavčar, Chihuahua i Jack Russell terijer - međutim kod malih pasa ugrizi su manje opasni te često prođu neprijavljeni. Ovdje možete pročitati zanimljivo istraživanje o pasjoj agresiji i kako se ona "mjeri".
    • U istraživanju se navodi kako su određene pasmine imale viši rezultat u dva modela ponašanja - "čuvarskom lajanju" i "obrani teritorije" - među njima je u hrpi malih pasa i Rottweiler....
    • O tome kako i zašto nastaje agresija kod psa, više pročitajte ovdje!

      Važno:
      Ovaj članak nije zamjena za profesionalno savjetovanje o ponašanju psa. Ako vaš pas iskazuje agresivno ponašanje, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. kako bi napravila procjenu i napravila precizan program rada s vašim psom.


      Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)




       




KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK