Menu

Lovački psi u Hrvatskoj - jad i bijeda

Napisali: Psi laju, a karavane prolaze 

Jedan dan prošlog ljeta ući će u anale hrvatskog novinarstva. Po prvi put se dogodilo da je većina medija objavila vijest koja govori o postupanju lovaca prema svojim psima. Po prvi put je slika lovca kao zaštitnika i ljubitelja prirode, slika koju lovci uspješno prodaju o sebi, stavljena pod znak sumnje. Doduše, velika većina ljudi ju nije tako doživjela, jer im je pravu sliku zamaglio pogled na psa koji se dva dana sam vozio privezan na trajektu na liniji Split-Hvar.

trajekt

Ipak, zaštitari životinja su dobro znali o čemu se radi i s nevjericom čitali vijest koja je promakla svim cenzorima koji paze da u medije ne dospije ništa protiv lovaca.


U studenom je još samo lokalni portal ''Splitski dnevnik'' objavio intervju sa Sandrom Zamberlin, volonterkom u građanskoj inicijativi Splitske šape i to je sve o temi zlostavljanja pasa od strane lovaca. Evo što kaže Sandra o odnosu lovaca prema svojim psima:

''Veliki dio pronađenih odbačenih pasa i legala na našem području su lovački psi ili njihovi mješanci (s mješancima je zabranjeno loviti op.a.). Takvih odraslih i radnih pasa smo mi, volonteri, zbrinuli mnogo. Svi su bili u lošem fizičkom stanju, neki su i psihički bili loše – traumatizirani i uplašeni. Njihovu patnju je teško riječima opisati.

Dalmacija


Velika većina lovaca prema psima postupa nehumano. To što rade s psima je katastrofa. Bilo da pričamo o tome kako psi žive – u hladnim, malim prljavim boksovima ili na lancu, bilo o tome kako završavaju slučajna legla ili psi koji nisu od koristi, odnosno nisu dobri u lovu. Pucaju u njih, vezuju ih za stabla da umru od gladi ili ih jednostavno puste na dalekom i nepoznatom terenu.

Osim toga, psi u lovu stradavaju, gube se, iscrpljuju prethodnim izgladnjivanjem kako bi u lovu bili predaniji. Puno lovačkih pasa je pothranjeno.

Istrajpg


Kad pričamo o lovcima, jednostavno se tu radi o kompletno pogrešnom razmišljanju o psima, nehumanim postupcima i primitivizmu. Psi idu iz ruke u ruku kao kakvi predmeti, često nisu čipirani pa je napuštanje još lakše budući da nitko nikad neće znati kome su pripadali. Nažalost, na njihovu se svijest teško može utjecati edukacijom, pričom ili buđenjem empatije. Naši razgovori s njima bili su ispunjeni podsmijehom, omalovažavanjem, osudom i ružnim komentarima.''
Cijeli intervju na portalu Splitski dnevnik naći ćete ovdje.

O kakvom se zanemarivanju i užasnom zlostavljanju radi pokazuju fotografije koje ne mogu užasnuti samo najbolesnije srce, a strašne priče o njihovim sudbinama neće prestrašiti samo teško poremećeni um.

biba


Da stvar bude još gora, nisu samo lovci u Dalmaciji zlostavljači svojih pasa - ima ih od Bjelovara do Slavonije, od Istre do Međimurja.

Iz Čakovca

U Međimurskoj županiji, a vjerojatno se toga nisu sjetili samo Međimurci, jedan od načina (krivo)lova je da se između stabala razvuče dovoljno tanka žica koju srna ne vidi u trku, pa joj žica prereže vrat. Ponekad joj se uhvati samo noga pa ako ju ne nađu i ubiju, umre od gladi. Ponekad u ovakve klopke upadnu i lovački psi. I tako nedavno udruzi stiže dojava o jednom takvom psu, udruga obavještava komunalca koji po dolasku ustanovljava da pas ima čip i vraća ga vlasniku lovcu. Udruzi preostaje samo da prijavi vlasnika veterinarskoj inspekciji za nepružanje hitne pomoći.

Floki


A Floki? Floki je bio pas jednog lovca koji je odrastao na hrđavoj žici, bio je deformiran toliko da mu je izrasla samo glava, a tijelo koje je trebalo ići u visinu 60 cm izraslo je samo do 30 cm. Jednog dana su volonteri u jednom voćnjaku brali šljive i začuli cviljenje iz susjednog dvorišta, zavirili preko plota i ugledali neuhranjenog Flokija s velikom ranom od žice na vratu. Floki je poslije našao svoj novi dom ali se znao igrati samo s kamenjem, jer mu je kamenje bila jedina poznata igračka iz djetinjstva.

Sa Cresa

Ova priča je svjedočanstvo jednog putnika namjernika. ''Jučer sam bio na Cresu. Opet horor. Taj smrad vam ne mnogu opisati. Bijela kujica mi se čini skotna. Puni su krpelja. Nemaju vode. Stari pas jedva hoda. Ne želi jesti ali je popio dvije zdjelice vode. Ovim putem prozivam vlasnika ovih pasa, lovca Franca S.''

cres


''Do tih pasa sam došao slučajno. Prilikom obilaska otoka, na samo 500 m zračne linije od grada Cresa, naletio sam na 5 zapuštenih, žednih i izgladnjelih pasa. Lovac je imao i jednog maltezera kojeg je bacio među gladne pse zbog neposluha. Razgovarajući s otočanima to je normalno držanje pasa, jer pas mora biti gladan da bi "radio" tj. lovio. Hrani ih se sa crvljivim strvinama divljači da bi bili krvoločni. Tako je svugdje na Cresu i Malom Lošinju. Za ovo sam pokušao zainteresirati medije - Novi list, Večernji, Jutarnji, 24 sata i Provjereno od TV Nove. Nažalost, bilo je bezuspješno.''

cres2


Nakon razgovora svjedoka ovog užasa s pravnom službom Grada Cresa i lokalnim moćnicima i najave da će vlasnika pasa prijaviti, psi nestaju. Kruži glasina da su odvedeni na neko brdo ali nitko ne želi reći gdje je to brdo. I tako ih putnik namjernik više nije mogao naći jer nije s otoka.

Iz Bjelovara

Zlostavljanja životinja u bjelovarskim lovištima su dobro dokumentirane, jer ih lovci rado stavljaju na Internet. Može se naći od klanja divlje svinje malim nožem, do šivanja lovačkog psa kojeg je ranio vepar.

vepar

Operacije obavljaju veterinarski tehničari na licu mjesta na drvenom stolu, vjerojatno prije posluživanja lovačkog gulaša. Općinsko državno odvjetništvo odbacuje prijave za zlostavljanje kao neosnovane.



sivanje


Iz Istre

U Istri lovački psi sami pronalaze put do azila kad se izgube u lovu ili ih lovci ostave u šumi. Većinom su to istarski i posavski goniči i redovito nisu čipirani. Dolaze mršavi, puni krpelja i buha i s tragovima lanca na vratu.

Biska

Iz Šibenika

Volonteri primaju dojavu da je u kanjonu rijeke Čikole viđena kuja balkanskog goniča sa štenadi. Operacija spašavanja mora biti brzo obavljena pa se taje podaci o lokaciji na kojoj se nalazi kuja. Naime, u blizini je pronađen mrtav pas u istom tipu s plavom omčom oko vrata. Pretpostavlja se da mu je neki lovac presudio kad je postao neupotrebljiv za lov. Da stvar bude gora, ostavljena je na području gdje ima vukova. Kuja koja je poslije dobila ime Nicole je spašena.

Nicole


Iz Osijeka

Baš neki dan u udrugu stiže poziv žene jednog lovca. Pas im je bolestan, ona ga više ne može gledati kako se muči,. Nije imao stolicu tjedan dana, nemaju novca za veterinara. Volonteri odmah dolaze i ti ljudi koji su se nagledali najvećih zamislivih užasa doživljavaju šok. Aron je napuhani kostur, jer je mjesecima jeo samo kosti.

aron

Psa odmah odvoze veterinaru. Rtg snimka izaziva još jedan šok. Volonteri donose odluku da se Aron operira, jer jedino tako ima barem nekakvu šansu da preživi. Dok je bio na operaciji, žena zove i prenosi poruku muža lovca ''nek crkne, ne vraćajte ga, ne dam pare.''

aron2

Dvadeset minuta nakon operacije Aron umire i konačno odlazi spokojno iz ovog našeg ljudskog svijeta u kojem ga je zapala sudbina da živi kao pas lovca. Zbogom Arone i neka su ti meke rajske livade.


I za kraj pitanje: Koliko Arona u trenutku dok ovo čitate umire u teškoj agoniji tamo u nekom boksu, u šumi, na kamenjaru, na lancu, u kanjonu, kraj plota?

A mediji šute - više o tome zašto je tako možete pročitati ovdje.

Za kraj možemo samo dodati da su lovačke pse bolje tretirali u srednjem vijeku, pa tako Gaston Phoebus u svojoj knjizi o lovu i lovačkim psima iz 1389. kaže kako se za njih pekao poseban kruh, dva puta dnevno im se mijenjala voda a 24 sata su bili pod nadzorom dječaka koji su spavali u štenari kako bi pazili na pse.
I naravno, nakon svakog lova bi ih pregledavali i njegovali:

Livre de Chasse 40v


Ovaj tekst (i fotografije, osim naslovnice s www.dalmacijanews.hr) je u cjelosti prenesen s Fb stranice Psi laju, a karavane prolaze uz izričitu dozvolu autora - o toj stranici ćete više moći pročitati drugi tjedan kada donosimo razgovor povodom 2 godine postojanja.
Za sada vam možemo otkriti ovoliko:
"Dok se osnivaju Uredi, organiziraju konferencije i održavaju sastanci veterinara i stranih udruga, na kojima se ne zna što se konkretno dogovaralo za Hrvatsku i za hrvatske životinje, koliko i na što se troši novac poreznih obveznika, tisuće volontera i stanovnika Hrvatske potpisuju peticije, pišu dopise, molbe, zahtjeve i konkretne prijedloge za rješavanje problema nedjelotvornosti veterinarske inspekcije, komunalnih službi i cijelog sustava za dobrobit i zaštitu životinja koji ustvari uopće ne postoji osim na papiru. Želimo osnivanje posebne inspekcije za dobrobit i zaštitu životinja. Želimo izmjene Zakona o zaštiti životinja i ostalih propisa koji se bave dobrobiti i zaštitom životinja. Također, želimo znati koga u vlasti zanima mišljenje stanovnika države kojom žele upravljati, a tko će stanovnike Hrvatske ignorirati. Objavljujemo na temelju istraživanja i dokaza ili prenosimo iz medija."

KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK