Menu

Klonovi napadaju

Napisala: Rujana Jeger

Danas mi je jedan mamin prijatelj poslao email čestitku za novu godinu s fotografijom moje stare kujice Chili u vrtu kuće u Istri - priznajem, zasuzila sam.

chilipijanica

...stara Chili voljela si je pocugati - možda je zato živjela tako dugo? Ipak, nemojte.

Činjenica je da je Chili živjela preko 18 godina, od tada je prošlo skoro 4 godine, imam tri kujice koje obožavam, jasno mi je da nisam mogla tražiti više. U stvari, kada bi mi svaki pas tako poživio - bila bih sretna.
No kao i mnogi drugi ljudi koji su svog psa, strašno voljeli - ja sam također željela ponovno imati istog takvog - to je posve prirodna i česta pojava, pogotovo kod pasminskih pasa (mješanci su ipak druga priča, teže je naći sličnog).


I sada, eto, mojoj Joy stara Chili čak dođe kao neka prapraprapraprapratetka, imaju neke zajedničke pretke tamo nekad davno u devedesetima, iako se tada pasmina nije dijelila na Jack i Parson Russelll terijere.
Da, priznajem - to je moja najdraža pasmina, te se mimo tih terijera u stvari ne "palim" na pasminske pse, tako da su druge dve članice trija - akvizicije direktno s ulice.

neponovljive

S lijeva na desno: Pixie, Joy, Liza

Jesam li htjela identičnog psa kao Chili? Da sam mogla dobiti identičnog psa, bih li ga uzela?


Realno, mogla sam birati - da sam htjela. Sigurno bih našla psa s identičnim rasporedom boja, no znala sam da to ionako ne bi bio taj pas. Naravno da sam željela psa sa određenim karakteristikama koje su kod svih pripadnika neke pasmine slične, no ne mogu biti baš iste pošto je ipak dobar dio osobnosti svakog stvorenja odraz njegovih iskustava i okoline u kojoj je odrastao. I tu dolazimo do današnje teme....

dylan

Dylan

Jučer i prekjučer su okoćena prva dva štenca u svijetu nastala kloniranjem mrtvog ljubimca. Naime, bračni par iz Britanije platio je Južnokorejskoj kompaniji Sooam Biotech Research Foundation 67 000 funti, odnosno točno 691,482.37 kuna da kloniraju njihovog boksera Dylana koji je uginuo od raka mozga u 8. godini života.


Chance i Shadow - kako su ih nazvali prema likovima u Disneyevom filmu Nevjerojatno putovanje, izgledaju identično kao Dylan, za kojeg vlasnica kaže da ga je imala otkada je bio malo štene i za nju je on bio "...moja beba, moje dijete, moj cijeli svijet"....
Ona nije jedina osoba koja se poslužila najpoznatijom laboratorijom koja se bavi kloniranjem pasa - dapače - već su obavili 700 ovakvih "poslova" za razne druge klijente.

Tehnika kojom se služe je - najjednostavnije rečeno - implantiranje DNK psa kojeg želite klonirati u "ispražnjenu" jajnu stanicu drugog psa (nukleus te stanice se uklanja).
Znanstvenik David Kim koji je obavio ovo kloniranje kaže da je ovaj slučaj za njih bio vrlo zanimljiv pošto se radilo o uzorku uzetom s psa koji je bio već 12 dana mrtav. "Nadam se da ćemo pokazati da se mogu uzimati i starije stanice" zaključio je.

beaglikloniranje 

Ovi zgodni psići su klonirani i ne samo to - dodan im je gen morse anemone pa - sjaje u mraku! Prektično rješenje za noćne šetnje ili monstruozna ideja - odlučite sami.

Da se podsjetimo, u kolovozu je u EU zabranjeno kloniranje životinja za prehranu, ali nisu donesene nikakve regulative što se tiča kućnih ljubimaca. Inače, Hwang Woo-suk, jedna od glavnih "faca" ovog laboratorija je poprilično kontroverzan lik - 2004. je na sveučilištu u Seulu vodio tim znanstvenika koji su tvrdili kako su uspjeli klonirati ljudski embrij. Odbor neovisnih znanstvenika međutim nije uspio portvrditi da je uistinu bilo tako, te je originalno istraživanje objavljeno u časopisu Science 2006. povučeno.

Britanska organizacija za zaštitu životinja RSPCA na ovaj novi slučaj kloniranja psa reagirala je sljedećim riječima: "Tehnologija kloniranja za sobom povlači različite etičke probleme, kao i probleme u vezi dobrobiti životinja. Kloniranje zahtijeva procedure koje izazivaju bol i zdravstvene posljedice te ima velike postotke neuspjeha i smrtnosti. Također postoji sve više dokaza da klonirane životinje često pate od oboljenja poput tumora, upale pluća i abnormalnih obrazaca rasta."

Na primjer, sjećate se da sam u jednom tekstu o dužini života pasa spominjala telomere, koji određuju koliko će stanice nekog organizma živjeti...e pa kada se uzorak za kloniranje uzima od odrasle jedinke ti su telomeri već donekle potrošeni, te što je životinja s koje se uzima uzorak starija, to će klonovi kraće živjeti, pošto su rođeni s onom dužinom telomera kolika je ta dužina bila u trenutku uzimanja uzorka.

Još kada pri tome znamo da su rakovi/tumori kod dosta pasmina genetički uvjetovani, doista se postavlja pitanje koliko ima smisla uzeti uzorak od psa koji je umro u 8. godini od raka na mozgu samo zato što bi vlasnica"...učinila sve samo da ponovno vidi njegovo lice...."

Richard Remde Laura Jacques

Laura Jacques i Richard Remde sa svojim ljubimcima - Dylan je prvi s lijeva

I ja bih željela ponovno vidjeti Chili. i Charlija. I Kiki. I Polija. I Marka. I Murka (iako je bio mačak :).
I svog djeda. I baku. I drugu baku. I oca. I nekoliko svojih prerano umrlih prijatelja....pa tako ponekad uzmem fotografije i gledam ih.
Bili su zbilja neponovljivi.

Svi redom.
Ne zato što su bili moji i što sam ih voljela.
Nego zato što je svatko od nas ne samo zbir svoje genetike nego i svih utjecaja i iskustava koji su nas tokom života formirali i to nas čini upravo onakvima kakvim jesmo. Ukratko, 50% su geni, ali drugih 50% su sve druge stvari - kod ljudi to ide još od roditelja kakve (ni)smo imali pa od prijateljstava koje (ni)smo sklapali do škola u koje (ni)smo išli ili hrane koju (ni)smo jeli i glazbe koju (ni)smo slušali, knjiga koje (ni)smo čitali ili filmova koje (ni)smo gledati, te putovanja na koja (ni)smo išli ili ljudi koje (ni)smo voljeli....

bandit closeup2


Ništa drugačije nije sa psima - Joy ima mnoge slične karakteristike kao Chili zato što su to "zadane figure" za tu pasminu, ali s druge strane, posve je drugačija od nje. I sve da je doslovce klonirana, opet to ne bi bila Chili zato što je ne bi odgojila ista Rujana u istom stanu, istom gradu, istim prijateljima, istim iskustvima, te ne manje bitno - istom količinom znanja o psima. U stvari, kad razmislim, Chili je bila odraz mojih dvadesetih i tridesetih godina - divlja, ljuta i beskrajno tvrdoglava. Joy je više kao ja danas - tolerantnija (ok, ok, u terijerskim okvirima), popustljivija, s puno više ljubavi prema svijetu (ok, ok u mizantropskim okvirima).

Chili je odrasla uz ludog (nesuđenog bakinog) pudla Charlija, Joy uz smirenu labrievericu Lizu, Chili je odrasla u malom stanu u velikom gradu a Joy je svaki dan par sati u prirodi, i tome slično, da ne nabrajam sada baš u detalje....mislim da vam je jasno.

I upravo zato smatram da je web adresa kompanije Sooam - www.myfrendagain.com - vrhunac ironije. Ako već ne i direktna laž - zamislite da jednoga dana istim riječima reklamiraju kloniranje ljudi: www.mydadagain.com, www.mymomagain.www, www.mygrandmaagain.com

Pa si "uzgojim" tatu - od dječje dobi.

Samo tu ima jedan mali problemčić - on bi u tom slučaju bio prvo - moje dijete.

Hmmmm. Mislim da su ga djed i baka previše razmazili pa ću ja paziti da ne budem previše popustljiva. Da ne bi opet napustio moju mamu. Ali on će u tom slučaju biti unuk moje mame...

Ok, sada već zalazim u (nadam se) naučnofantastične morbidarije.

U stvari, htjela sam reći da mi idu na živce "vrijednosti" koje promiče današnji svijet (a u stvari se radi o čistom liberalnokapitalističkom pogledu na svijet koji će nas sve uništiti) - da se baš sve u životu može zamijeniti novim - mnoge stvari je danas jeftinije kupiti nego dati na popravak i to nam svima postaje normalno. Prijatelje koji se ne slažu s nama možemo zamijeniti novima - jednim klikom, nitko se više ne trudi nikome drugome ništa objašnjavati, obrazlagati stavove ili uložiti trud da se ljubav/prijateljstvo zadrže.

Životinje često odbacujemo kao stare krpe čim nam ne odgovaraju njihove navike ili karakteristike, a često se ne potrudimo niti ispravno ih odgojiti. Zaključimo da imaju neku "grešku" i napustimo ih, kako bismo uskoro nabavili novu životinju koja će, uz malo sreće (a rijetko truda) biti kompatibilnija.

S druge strane stoji krajnost kloniranja - ljubav vlasnice prema Dylanu imati će za posljedicu to da će Chance i Shadow vrlo vjerojatno živjeti bitno kraće od svog "oca" Dylana, a velika je mogućnost i da će uginuti od iste bolesti.

Pa sve da je zahvat bio besplatan i bezbolan po sve sudionike - nameće se pitanje etike. Ne mislim sada samo na to da se s tim novcem moglo ne samo kupiti otprilike 400 vrhunskih boksera ili nekoliko godina hraniti/kastrirati pse u ovećem prihvatilištu, odnosno izgraditi isto ili investirati tu sumu za istraživanje raka kod pasa ili otvoriti veterinarsku bolnicu ili.....(upišite sami svoje ideje i prioritete - u vezi pasa molim, a ne rješavanja stambene situacije :)

Ta dva psa osuđena su sada na jedan sasvim drugi problem s kojim se svi ponekad suočavamo pa znamo koliko je teško - biti nešto što drugi očekuju od tebe da bi trebao biti umjesto da te vole zbog toga što si upravo takav kakav jesi. Jedinstven, neponovljiv i nezamjenjiv. Sa svim svojim vrlinama i manama.

Zato se volimo jako, jako dok smo još tu.

Želimo vam sretnu novu godinu!

P.S. A malim klonićima želimo da ih ne odbace kad počnu žvakati cipele (jer Dylan to nikada nije radio) ili piškiti na tepih (gdje Dylan nikada nije piškio)...

I na kraju, naravno da me zanima...kada biste imali para (ili da je besplatno)....imate ispod komentare pa izvolite:

Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)

KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK