Menu

Jedna obična šetnja...

Napisala: Rujana Jeger

Često me pitate kako se snalazim u šetnjama sa četiri psa, a još češće u zadnje vrijeme - kako podnose petarde.


Pa evo, današnji dan mi je divno počeo: probudila sam se KONAČNO nakon 4 dana bez migrene, te čila i vesela i odlučila krenuti u dugu šetnju s čoporom.

Dok sam pila kavu stigla mi je poruka od jako dobrog prijatelja da je njegovom najboljem frendu i obitelji na žalost uginuo stari pas...ali, spremni su udomiti jedno muško štene srednjeg rasta pa da se raspitam u udrugama koje djeluju u Istri.

Razaslala sam poruke na udruge Feniks iz Labina, Snoopy iz Pule, Happy end animal rescue iz Pazina i Ruka šapi Pula (zahvaljujem svima koji su moje apele podijelili) - izgleda da je na lotu dobio jedan crni šestomjesečni "pasić" ili "brekić" (kako se pse često lokalno naziva)....

Sva sam sretna krenula po Susjeda, a zatim po doručak. Zavezala sam ih ispred lokalne pekare i poželjela grdno zgriješiti jednim burekom sa sirom i jogurtom, znajući kako ću sada prepješačiti kojih desetak kilometara, pa nekako računajući da se neće sve zalijepiti baš za moje cijenjeno dupe.

pekara
Ekipica čeka ispred pekarnice..s lijeva na desno: Susjed, Pixie, Liza i Joy.

Baš sam uživala slušajući putem novu audio knjigu George R.R.Martina (ne, nije novi nastavak Igre prijestolja, već prequel "The Knight of Seven Kingdoms" - vrijeme radnje je 100 godina prije) spuštajući se na Dubravkin put, kadli mi se učini da u daljini čujem petarde.
I prije nego što sam stigla isključiti zvuk, pogledom u Pixien rep ustanovila sam da me uši ne varaju. Stavila sam Pixie na flexi povodac (mrzim ih i smatram da nisu nešto što treba biti osnovna oprema psa, ali eto.....nekada imaju smisla....) i krenula dalje u nadi da ću joj raspoloženje "dići" burekićem i psećim "keksićima" bez kojih ne idem u šetnju (trenutno je to Fish4Dogs, najmanje zrno).


Na sreću, izgleda da sam Joy - koja se s godinu dana odjednom počela bojati grmljavine, uspjela kontrakondicionirati po savjetima Ane Odak, pa je ona - iako nabrijana - ostala van "crvene zone".
A Susjed i Liza? Oni su ostali mrtvi hladni - u stvari, ja mislim da bi to dvoje ostali cool i da im top s kule Lotrščak opali pored uha. Ne znam ima li to kakve veze s pasminom ili karakterom psa (o čemu u tekstu koji vam upravo pripremam), ali njih dvoje se ne daju izbaciti iz takta.


I spustimo se mi tako dolje na stazu, unatoč povremenom gruvanju u daljini, te ja odlučim da je vrijeme da žvaknemo taj burek po principu "pola jede, pola Šarcu daje", i bilo je sve ok dok nije počelo gruvati sve bliže. Onda se dogodilo nešto vrlo zanimljivo - Pixie inače uđe u "crveno" što znači da ne želi keksić, samo želi doma. No kako nazvati boju kada pas ne želi keksić ali želi burek?

burek copy

Je li burek novo sredstvo za pomoć isprepadanim psima? Kliknite na sliku za recept :)

Uglavnom, krenuli smo dalje i sve je bilo ok dok nije ponestalo bureka....čak je i Pixien ekspresivni repić bio na pola koplja, a ne baš posve između nogu, kadli ugledam ja u daljini dva klinca (činilo mi se od nekih 15-16 godina) kako zastaju, vade nešto iz džepa i pale upaljačem, te bacaju. Sve vam je jasno - 20 metara ispred mene prasnula je petarda.

Na sreću je Pixie već bila na toj uzici jer inače stvarno ne znam gdje bi završila, a ja sam krenula urlati. "Šta je to, kakav je to način, čemu to, hoćete li da vam pozovem murju!!!!!????" i sve tako, hodajući brzim korakom prema rečenim mulcima, spremna na svašta i bijesna kao ris.
Kada sam prišla, shvatila sam da je riječ o klincima od recimo 12,13 i da sam ih poprilično uplašila. Malo sam smirila ton i pitala ih imaju li doma pse. Jedan je rekao da ima, a oba da vole životinje. Stvarno nisu izgledali zločesto i iskreno su se ispričali a ja sam im pokažala kako se Pixie boji i kako neće uzeti keksić i rekla im da su mi upropastili šetnju i da ih molim ako baš moraju bacati petarde neka to čine na igralištu svoje škole ili nekom drugom mjestu jer tu ima šetača s psima, a i divljih životinja koje umiru od straha. Rekla sam im da psi mogu umrijeti od srca od straha pred petardama ili pobjeći vlasniku i može ih zgaziti auto. I pitala ih je li im sad ta petarda pričinila baš toliko zadovoljstvo da ne mogu bez toga? Rekli su da ne znaju zašto su to napravili i izgledali su kao da im je stvarno žao....
meni je bilo malo žao da sam tako urlala, ali nisam očekivala da su tako mladi.

Sve u svemu, iako sam bila poprilično van sebe od bijesa, pokušala sam ne učiniti ono što je meni učinio jedan stanar zgrade u Vankinoj ulici u Zapruđu kada sam imala oko 8 godina i od nekoga dobila "žabice", one neke praskalice koje kad opališ kamenom proizvedu pucanj (fakat nemam pojma je li to imalo neki drugi naziv). Uglavnom, sjedila sam na pločniku iza zgrade i lupila kamenom jedno dva komada, kada mi je prišao jedan stariji čovjek i rekao mi: "Što to radiš štakore mali!?" a zatim me opalio nogom u rebra i otišao dalje sa svojim psom, sjećam se da je bio foksterijer. Ja sam otrčala doma plačući, uvjerena da izgledam kao štakor, uopće ne shvaćajući u čemu je zaista bio problem. Da mi je objasnio da se pas boji pucnjave, prištedio bi mi puno kasnijih kompleksa a možda bih nešto i naučila.
Elem, taman prođoše ta djeca kadli Susjed pojuri ulijevo (to je inače mjesto gdje bih, da nije bilo pedagoškog incidenta, pazila da se to ne dogodi, jer je gore kuća s gomilom stare krame u kojoj se kriju štakori, a proces izvlačenja Joy iz iste možete vidjeti na ovom foto sessionu od ljetos:

rescue

Za njim naravno zapali i Joy, no problem nije u Susjedu koji se odmah veselo vrati, nego u njoj koja u prisustvu bilo kakve divljači stavlja mene na MUTE i mogu joj staviti soli na rep, a s obzirom da su joj petarde digle adrenalin, pretpostavljala sam da će se cijela stvar pretvoriti u rescue mission za koji onako iznervirana nisam imala snage....


Stoga sam odlučila hodati dalje u nadi da će gospoja (nekada se to desi, mada rijetko) uvidjeti da nemam nikakvu namjeru ovoga puta gurati ruke u lisičju jamu pokrivenu trnjem i koprivom (jedna druga priča....), te odlučila sjesti na klupu i zaplakati, jer ponekad se to čini jedinim logičnim rješenjem.

I taman sjednem ja tako i pripremim se na seansu samosažaljevanja kadli evo nje, provlači se ispod vrata ograde, čini mi se španjolskog konzulata (teritorij Španjolskog kraljevstva?) i veselo trči prema meni kao da se baš ništa nije dogodilo. Gola kao od majke rođena. Točnije, bez Julius ormice na sebi. Još točnije, bez nove zelene Julius ormice na sebi - nakon što je prvu izgubila negdje na Sljemenu, ne pitajte me kako!

To jest - bez druge zelene Julius ormice s posebno naručenim natpisom Joy....

joy

Za mene naravno nema ljepše stvari nego da mi veseli pas isplaženog jezika skoči u krilo i da pusu petardama i štakorima unatoč (trudim se ne razmišljati gdje je ta njuška bila), pa makar izgubila stotinu ormica, tako da na kraju nije bilo ništa od plakanja.


Međutim, Pixie je izgledala kao da je na rubu plača pa smo se okrenule i zapičile natrag prema kući. Putem smo srele one klince kako pokušavaju hodati balansirajući svaki svoj Ice tea na glavi. Možda nisu izgledali baš frajerski, ali recimo u sjevernoj Africi i Izraelu se ples sa keramičkim ćupom ili bocom na glavi smatra izuzetno muževnim, a da ne pričamo da je puno teže hodati s bocom na glavi nego bacati okolo petarde kao zadnji retardinjo....


Ako vam se ne da gledati sve, počnite od 3:15

Uglavnom, iako sam imala namjeru pokušati još malo prošetati u smjeru Cmroka, Pixie i Joy su same od sebe skrenule na stazu prema Jurjevskoj i našoj kući na Medveščaku.

I tako, naša je današnja šetnja iznosila samo 3,5 km, što znači da se mast iz bureka sada lijepi za moje dupe dok pišem ove retke, osim ukoliko je točno da je mozak organ koji troši najviše kalorija pa sam u stvari "odradila" pišući...

Eto. Bilo je i boljih i gorih šetnji, ali nemam izbora jer - šetati se mora!
I zato još jednom upućujem apel - ljudi, ne bacajte petarde! Ono, fakat. Radije plešite s bocom na glavi. Po mogućnosti, plastičnom. Da mi se psi ne porežu na staklo.

nemojte


Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)

KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK