Menu

"Piše Hund, al' piše i Mile!"




Legendarna rečenica iz filma "Vuk samotnjak" 1972.

Dakle, znam da je Petra već ovdje pisala o ovome, ali eto - svake godine u ovo vrijeme godine, pogotovo - psi u strahu od petardi pobjegnu vlasnicima, po mogućnosti izvan radnog vremena veterinarskih ambulanti. To u praksi znači da ukoliko naletim na odbjeglog/napuštenog psa (a imam 3 svoja pa sad zamislite kako to izvodim), moram ga vucarati do veterinara (ukoliko IMAM SREĆE pa nije noć ili vikend) ne bih li doznala broj telefona vlasnika, ako je pas naravno - uopće čipiran.
Ukoliko IMAM SREĆE, pas će imati na sebi markicu s brojem telefona, i NEĆE me poželjeti gricnuti dok ju ja fotkam (jer to je najbrže i najzgodnije, pogotovo po noći) te zatim zovem vlasnika da mu kažem gdje mu je ljubimac! Ako NEMAM SREĆE, moram smjestiti tuđeg psa kod sebe doma do jutra, kada ga vodim veterinaru zazivajući božanstvo da dotični bar ima čip. Možete misliti kako to izgleda ako je taj pas agresivan ili je kuja (ja ih imam 3 i nisu oduševljene takvim raspletom situacije).

A par puta sam doživjela stvari koje nisu uobičajene u mom poprilično civiliziranom kvartu, gdje ljudi uglavnom ne puštaju svoje pse da se šetaju bez nadzora - možda više radi 4 trake ceste i 2 trake pruge između njih - nego nekih drugih razloga.


Tako me eto jedan crni mužjak (klasika, "u tipu labradora", samo manji) u solidnom stanju čistoće i uhranjenosti te bez ikakve ogrlice pratio tijekom cijele šetnje s mojim kujama - povremeno praveći krugove oko parkiranih automobila te iskačući na cestu, što me dovodilo do ludila....(već sam se vidjela kako zovem taksi, molim ga da me primi s tri kuje i ozlijeđenim psom itd. itd. - ako trebate neki scenarij katastrofe, zovite me!)
Dotični se nije čak dao ni namamiti niti uhvatiti, tako da sam na kraju posve frustrirana odustala.


Nekoliko dana sam mislila na njega i bojala se da ću na vidjeti negdje raspljeskanog, s obzirom da je moja ulica, pogotovo noću, poprište na kojem se vole utrkivati frustrirani muškarci u smiješno malim automobilima koji im uglavnom služe da bi prikrili kompleks smiješno malog pimpeka i velikog ega.

dead-cat
Zgažena mačka sa stranice Knitting for Psychos


Nedavno sam zvala VHS ne bi li odnijeli truplo mačke koja je tako nastradala, a prosječno vidim barem 2 mrtve mace mjesečno, a užasavam se sezone ježeva...

roadkill-toys-3

Splodge, jež iz kolekcije Roadkill Toys

No par dana kasnije, jedne kasne večeri, odjednom se isti taj pas pojavi i počne opet obigravati oko mojih cura, iako im niti prvi puta nije bio baš previše simpatičan - "Arooon, Arooon!*"(ime promijenjeno, pravo ime poznato redakciji) začuo se ženski glas - iza ugla je stajala mlada djevojka i pušila.
"Znači to je vaš pas?" upitala sam "Neki dan sam ga skoro otfurala veterinaru da očita čip!"
"Da, on tako nekad šeta..." rekla je ona odmahujući rukom.
"Morali biste barem staviti ogrlicu na njega s nekim brojem telefona na markici, ja sam mogla izgubiti još vremena na odvođenje veterinaru da sam ga uspjela uloviti, pa ne možete tako!" pokušavala sam se suzdržati od toga da joj kažem što stvarno mislim i to upravo onako kako to mislim.
U stvari, iskreno - suzdržala sam se da joj ne opalim šamar.


Ja svaku večer drhtim od straha da ću naći njenog debilnog psa (koji NE zna hodati po cesti) ozlijeđenog ili mrtvog, a ta mala glupača odmahuje rukom??

"Molim vas stavite mu neku ogrlicu, jer će vam ga netko jednom možda spakirati u šinteraj, nikad ne znate što se može dogoditi!" rekla sam, susprežući se od iskrenog izražavanja svojih osjećaja koji obično involviraju genitalije, kopulaciju, životinje i bliži te daljnji rod a ponekad i božanstva te tupe predmete.

swear-words-quote-minh-tan


"Aha, budem!" rekla je ona i bacila čik na pod (to apsolutno ne podnosim!!!!!!), zgazila ga, pozvala psa još jednom i otišla.

cikovi

Pas je, naravno, ostao i krenuo za nama. Što je pak značilo da sam išla dužim putem i preko zebre samo zato da njezin pas ne bi slučajno zbog mene stradao.


Mislite da sada ima ogrlicu?

Ne.

Srela sam ga još tri puta otada. Možda je u međuvremenu već i pokojni, tko bi znao.

roadkill dg copy


Da smo mi jedna funcionalna država, ja bih mogla nazvati neku službu koja bi ulovila psa (i ne bi ga "uspavala" ni nakon 60 dana) i prisilila vlasnicu da odgovara za neodgovorno ponašanje, odnosno plati kaznu.

Međutim, točno znam da bi se ona prije odrekla psa nego platila kaznu, a pas bi lijepo završio "s one strane duge", što će ovako u stvari prije ili kasnije ionako dogoditi. Samo je pitanje vremena i načina.

U stvari, kada malo bolje razmislim o svim psima u svom kvartu koje sam do sada uspjela skebati i odvesti na očitanje čipa (njih 4-5 s čipom, sve mužjaci, sve čistokrvni i zanimljivo - sve labradori ili zlatni retrieveri), u stvari mi je samo jedna vlasnica iskreno zahvalila i donijela bocu vina kada je došla po psa!

Njih nekoliko bili su u većem ili manjem stanju iritacije - nisam shvatila samo da li prema meni zato što sam našla psa (pa se oni moraju s njim gombati do kraja njegovo života, što ionako na taj način neće biti dugo, kao u Aronovom slučaju) ili što je pas OPET pobjegao - kao da to nema ama baš nikakve veze s njima...

A poznat mi je i pas jedne lokalne saborske zatupnice koji tako slobodno šeta, ali ja to nisam znala pa sam ga jednom skebala, vezala za drvo i digla cijeli kvart na noge da mi nađu njezin broj telefona (nisam znala tko je, samo sam je znala iz viđenja), da bih na kraju saznala kako taj pas to stalno radi a ona samo ljudima kaže da ga puste, pa će se vratiti doma.

Kasnije sam čula da ga je ipak jednom lupio automobil, pa ga sada navodno više ne pušta....

Međutim, jučer sam ga opet vidjela, trči veselo preko ceste, dok ja otprilike skoro pa piškim u gaće od užasa i ne znam da li da žmirim ili da vrištim. Možda sam pretjerano paranoidna, sigurno sam istraumatizirana zato što je mog prvog psa tako ubio automobil pred mojim očima, a bilo mi je 12 godina, ali nikada neću razumjeti taj "ležerni" stav - za mene je takav stav dokaz da ta osoba ne voli svog psa.

I ne postoji nitko tko me može ubijediti u suprotno - ne u gradu, a i jako jako teško na selu.
 
"Jel' ti sebe smatraš utjecajnim medijem u pasjoj populaciji?" zapitao me neki dan moj Jeger nakon još jedne epizode - ovaj puta neuspješnog spašavanja Weimarskog ptičara s ogrlicom, bez markice, muškog (kasnije sam čula da često tako okolo lunja) kog sam zatvorila u svoje dvorište u namjeri da prvo na miru prošećem svoje (koje su ga htjele pojesti) pa se zaputim vetu. Kažem u namjeri, jer on je lijepo nakon par minuta otvorio sam sebi vrata (moje to ne rade pa mi nije palo na um da ih zaključam, a zid dvorišta je previsok da ga pas preskoči) i protrčao pored mene u smjeru grada. Mislim da mi je čak isplazio jezik.
"Pa...." rekoh ja - "...valjda" 
"Pa zakaj onda ljude ne pozoveš da si na pse zakvače markice - pa umjesto da se patiš, ovak samo pročitaš broj telefona s markice i nazoveš vlasnika i ne moraš vetu! Sve je to okej, čipiranje itd., ali pomisli samo koliko puta bi si uštedila trud - i ti i ja...." dometnuo je, pomalo ironično (da, vozio je već razne pse u raznim stanjima veterinaru usred svog radnog vremena).


Fakat. Mislim, jedan pas koga dobro poznajem oko vrata nosi markicu Sv.Franje na kojoj piše "Sv.Franjo, molim te zaštiti mog ljubimca" (ne jednom drugom jeziku, nije sada važno) - meni bi naravno bilo logičnije da su, na tu markicu s druge strane ugravirali broj mobitela. Ili adresu. Svaka čast Sv. Franji koji je navodno i razgovarao sa životinjama, ali u današnje vrijeme moderne tehnologije, mislim da njegova zaštita nije dovoljna.

painting-of-st -francis


Zbilja - zašto je ljudima teško uzeti makar onaj najjeftiniji plastični privjesak za ključeve s komadićem papira na koji se inače napiše: KLJUČ GARAŽA ili KLJUČ MAMA, pa se lijepo markerom nažvrlja broj i recimo prelijepi selotejpom - kao najprimitivnije i najjeftinije te svakom dostupno rješenje?

Da ne pričamo da na tržištu postoje razne markice za pse koje će zacijelo trajati duže nego vi, vaš ljubimac i cijela obitelj skupa, a možda i naša civilizacija
(inače, markice na naslovnoj su iz 19.st.)....

Ja sam naručila one od nehrđajučeg čelika, jer tolika sam kontrolfrikuša da mi se ne može dogoditi da izgubim psa a da pritom ne izgubim i vlastiti razum.
U stvari, možda bih mogla i jednu objesiti sebi oko vrata za slučaj da me netko nađe da lutam okolo bez razuma.


crazyy copy

Stoga molim vas i kumim - pomozite nama budalama koji brinemo tuđe brige, skratite nam muke i omogućite da ne moramo buditi svoga lokalnog veterinara iz zasluženog počinka ili obilaziti grad u potrazi za dežurnim vetom ili nekom udrugom koja ima čitač čipova! Poklonite svom psu markicu za Sv.Nikolu, da svi mi skupa Božić dočekamo što smireniji i sa što manje oglasa tipa - pas se prestrašio petardi, pobjegao, je li ga tko vidio......

O GPS trackerima uz koje bi gubitak psa bio nemoguć da i ne pričamo....

 
Molimo podijelite ovaj tekst na društvenoj mreži!

Pasji život™

Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete  link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.

KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK